ZAGREB - U laboratoriju kalifornijskog sveučilišta taj je dan bio prilično stresan. Posla se nakupilo, rokovi su stiskali, ništa nije išlo po planu... Doktorica Laura Cousin Klein nervoznim je pokretima obrisala radnu površinu u laboratoriju pa otišla u zajedničku kuhinjicu po kavu. Bila je sretna kad je tamo zatekla kolegicu Shelley Taylor. Ispijajući kavu žene su čavrljale, zbijale šale, razmijenile nekoliko privatnih informacija, a potom se vratile poslu smirenije.
Ova je epizoda, nakon što se ponovila nekoliko puta, kod dvije doktorice dovela do zanimljivog zaključka koji su odlučile pomnije istražiti: kada su žene pod stresom, komuniciraju i druže se, a njihovi muški kolege zabiju se sami u neku prostoriju i izoliraju od okoline dok ne riješe stresnu situaciju.
Bijeg nije rješenje
Bio je to pravi “aha” moment za prijateljice Lauru i Shelley. Počele su detaljnije istraživati tu temu i došle su do zadivljujućih saznanja.
Naime, sve dok njihova studija nije objavljena, znanstvenici su tvrdili kako ljudi na stres reagiraju kao nekada davno na susret s opasnom životinjom: ili se predaju i pokušaju pobjeći ili, ako procijene da imaju šanse, daju se u protunapad. No, postoji jedan problem: desetljećima su se ta istraživanja radila prvenstveno na muškarcima. Žene, otkrile su kalifornijske znanstvenice, na stres reagiraju potpuno drukčije i u njihovoj borbi sa stresom značajnu ulogu igra upravo prijateljstvo s drugim ženama.
Efekt opuštanja
Žene, čini se, imaju puno širu paletu reakcija na stres od muških “pobjegni” i “bori se”. Prema riječima dr. Klein, hormon oksitocin, zadužen za osjećaj zadovoljstva i privrženosti, aktivira se kod žena kao reakcija na stres te ih potiče na povezivanje s drugim ženama ili na brigu za djecu. Kada zaista stupi u kontakt s drugim ženama ili djecom, kod žene se oslobađa još više oksitocina koji onda smanjuje stres i stvara efekt opuštanja i smirivanja.
Tog umirujućeg efekta nema kod muškaraca jer njima u stresnim situacijama raste razina testosterona, koji smanjuje učinak oksitocina. Estrogen, tvrdi liječnica, još ga i povećava.
Otkriće dviju znanstvenica moglo bi biti još jedan odgovor na pitanje zašto žene obično žive dulje od muškaraca. Već je niz ranijih studija pokazao da socijalni kontakti i povezivanje s drugim ljudima blagotvorno djeluju na zdravlje čovjeka.
Jedno je ranije istraživanje pokazalo da ljudi koji nemaju prijatelja imaju veći rizik od zdravstvenih problema, a drugo pak da ljudi s više prijatelja u periodu od devet godina smanjuju mogućnost prerane smrti za čak 60 posto.
Prijatelji nam, osim toga, pomažu da živimo bolje i kvalitetnije. Istraživanje Medicinske škole na Harvardu pokazalo je da žene koje imaju više prijateljica rjeđe obolijevaju od psihičkih bolesti te se mnogo bolje nose s teškim situacijama u životu kao što je, primjerice, gubitak supruga. Zaključak ide toliko daleko da tvrdi da je manjak prijatelja i socijalnih kontakata poguban za zdravlje podjednako kao pušenje i višak kilograma!
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA