Na Hvaru cvrčci počinju cvrčati točno u pet ujutro. Oni su pijevci ovog otoka, ali ne obavljaju svoj posao poput pijevaca, koji počinju jedan iza drugog i zovu jedan drugog različitim tonom. Cvrčci kreću iznenadnim zidom zvuka, kompaktnim, zaglušujućim. Održavaju pritisak na histeričnoj razini, nakon čega ponovno zaspu, čekajući sunce.
Divna dva sata na trajektu
Na Hvaru sam. Ili, možda bih trebao napisati Hvaaaaar, Hvarrrrrr, umjetne kombinacije slova kako bih dočarao što sam osjetio. O njemu sam toliko čuo i čitao i sada sam ovdje. Nisam ništa rezervirao, nisam zvao, nisam proučavao popis hotela. Nisam planirao unaprijed, uspoređivao cijene... Samo sam došao. Otišao sam u luku u Splitu i kupio kartu za trajekt. Prvi savjet: učinite to rano ujutro. Htio sam kupiti kartu dan ranije, ali to nije moguće, morate je kupiti na dan kada putujete, kada se golemi red turista i putnika okupi pred metalnim kioskom u luci, gdje gospođa koja govori više jezika prodaje karte za sve otočne destinacije.
Ne znajući to, stigao sam relativno kasno i više nisam mogao kupiti za brzi katamaran do grada Hvara. Pronašao sam mjesto samo na sporom trajektu kojem treba dva sata do Staroga Grada na Hvaru, odakle putnik mora uzeti taksi da bi došao u sam Hvar. Divna dva sata na trajektu mogu pokvariti samo užasan okus plastičnih sendviča sa šunkom koji se prodaju (“10 godina Montana kvalitete”). Također, dok plutamo uz otoke, treba posve izbjeći čitanje vodiča, koji mogu posve uništiti užitak svojim površnim, pretencioznim metaforama koje koriste. Zašto sve knjige o putovanjima moraju biti tako bombastične? Planine su uvijek “divlje”, obala “zapanjujuća”, a sela “slikovita”. Uvijek imate “dramatičnu stijenu uz more”, “veličanstvene” slapove i “žuboreće brzace”. Zašto ne možemo izmisliti nove riječi kako bismo dodali novu kvalitetu svakome novom danu?
Taksi iz Staroga Grada do Hvara prvo nas vodi kroz scene pustoši. Vatrogasci su upravo ugasili požar od kojeg je jedna strana “divljeg brežuljka” posve potamnjela. “To se stalno događa”, kaže jedan od vatrogasaca. Tek sada shvaćam da uz 15 kilometara ceste između Staroga Grada i Hvara nema drveća. Sve je spaljeno prije nekoliko godina i vegetacija tek polako počinje ponovno rasti.
Napokon dobre masline
Potom dolazi sam Hvar. Aaaah, aaahhhh!... Bih li trebao pisati o “isprepletenim popločanim ulicama”, “dekorativno razmještenim kućama” i “mirnom srednjovjekovnom gradskom centru”? Ne još, jer nemam rezervaciju, a to se smatra samoubojstvom u visokoj sezoni na Hvaru. Ali... Ali... Tko kaže da ne postoje čuda i da se na Hvaru ne može dobro proći? Fantastično ljubazni ljudi u agenciji odmah pokraj autobusnog i taksi stajališta pronalaze mi sobu za 94 eura za polupansion u malom, nepretencioznom hotelu Croatia, odmah iza beach cluba Hula-Hula.
Ljubazna djelatnica u agenciji potvrđuje mi da je ove godine manje turista nego obično. “Možda deset posto manje”, kaže. “Nije strašna razlika, ali osjećamo krizu”. Idem na brzi ručak na terasu obiteljskog restorana Dva ribara, s pogledom na luku. Jednostavna, nepretenciozna hrana, i prvi put u gotovo dva tjedna u Hrvatskoj kušam dobre masline, mesnate, gorke i zelene. Prstaci se i dalje nude na lijepom rukom oslikanom drvenom jelovniku na zidu, ali konobarica se smije kada ih naručim. “Ne, ne, ne... Zabranjeno!”, informira me. “Samo su ostali tu, naslikani”.
Potom čekam večer, dobro nahranjen i svjestan da imam mjesto gdje ću spavati, sve se to događa tako jednostavno i bez gnjavaže. Svuda uokolo šeće mješavina neprikladnih stvorenja s cijelog planeta. Tu je stara hendikepirana mađarska gospođa s trajekta koja luđački snima sve, francuski par s troje vrišteće djece, dvoje Poljaka koji se stalno slikaju, domaći koji govore mješavinu hrvatskog i talijanskog te mnogo, mnogo mladih koji čekaju večer, glazbu i alkohol.
Razgovaram s nekima od njih, koji su ljetovali i u drugim zemaljama na Balkanu i misle, poput mene, da je sve u Hrvatskoj toliko jeftinije i mnogo kvalitetnije od bilo čega sličnog u Rumunjskoj, na primjer. Jedini pravi problem su plaže. Nema pješčanih.
Ali, dobro, nije to tako važno kada se u obzir uzme sve ostalo “divlje”, “zapanjujuće” i “dramatično”.