„Ono gore, to vam je najviši vrh otoka, nalazi se na 338 metara, ali tamo je nepristupačan vojni objekt, tamo se ne može..“, objašnjava nam Krešimir Rašan, ravnatelj JU Parka prirode Telašćica, pred novim Interpretacijsko – informacijskim centrom Grpaščak, a potom nastavi nizati imena lijepih razglednih vrhova na izduženom grebenu Dugog otoka: „Mali i Veliki Berčastac, Krševac, Krnjevac, Koženjak..., pogled sa svakog od njih je prekrasan, naročito u zalazak sunca ili u rano jutro“.
Usput spremno i s osmijehom odgovara turistkinji, koja već pomalo crvena lica od šetnje po ljetnoj žegi postavlja bezbroj pitanja o centru. Da mjesto ravnatelja podrazumijeva mnogo više od osmosatnog radnog vremena u uredu, shvatili smo u već u prvih desetak minuta razgovora, te da je on u ove četiri godine, otkako je postao novi ravnatelj, upoznao svaki pedalj ovog jedinstvenog parka prirode.
Iako Zagrepčanin, kao „saljski zet“ dolazi u Sali već godinama, pa mu sve posebnosti i ljepote Dugog otoka nisu nimalo nepoznate. S ponosom nam je pokazao brojne promjene koje su za njegova mandata na području Grpaščak, ali i čitavog Parka odrađene, poput obnove sanitarnog čvora u uvali Mir te drugih većih i manjih građevinskih zahvata. Rekonstrukcijom, adaptacijom i opremanjem prezentacijskog centra u bivšoj vojnoj utvrdi Grpaščak, podignuta je kvaliteta i raznovrsnost usluge Parka prirode i Dugog otoka, a u svrhu razvoja lokalne zajednice na principima održivog turizma.
Dolazak električne energije do prezentacijskog centra te turističkih objekata u uvali Mir bi se trebao ostvariti na jesen pa je nakon gotovo dvadeset godina čekanja riješen i važan problem infrastrukture ovih objekata. „Više se neće čuti aplauz s jedrilica na bovama u Miru kad se ugasi agregat za struju…“ sa smješkom dodaje g. Rašan.
„Električna energija se još uvijek dobiva preko agregata. Gornja strana južnog dijela centra je sva u solarima pa za vlastite potrebe imamo gotovo osamdeset posto struje. Podzemne cijevi potrebne za dolazak električne energije već su postavljene i kada dođe vrijeme, kablovi će se provući kroz njih, a agregat će i dalje ostati funkcionalan. Dogovor s HEP-om je da se krene s radovima u studenom ove godine, kada prođe sezona“ – objašnjava ravnatelj Rašan. „Nakon toga su svi ionako u maslinama“ – smije se.
Našem se obilasku priključio i Donat Petricioli, diplomirani inženjer biologije i ekologije, Zadranin po rođenju, a potomak poznate plemićke obitelji Petricioli iz Sali, čiji je obiteljski fond danas pohranjen u Državnom arhivu u Zadru, sačuvan, složen i prezentiran javnosti kao povijesni dokument perioda od 1637. godine do 1963. godine na području Dugog Otoka i Zadra.
Donat nas je putem rado informirao o ekologiji ali i povijesti otoka, kao i brojnim legendama vezanim za njega. A takvih nije bilo malo. Priče, razne legende i pjesme rugalice dio su baštine koja se usmenom predajom stoljećima prenosila s koljena na koljeno. Bajke o neobičnim vilama svilenkastih haljina koje neoprezne muškarce odvlače u svoju rupu, hrane ih, a potom noću vraćaju u polje plešući svoja kola, isprepletale su se s legendama o kozlacima ili Prvanjim ljudima, bićima s crvenim kapicama koja beru drva u šumi i zavijaju poput vukodlaka, te pričama o Peteročićima, malim, dobrim i vrijednim ljudima s pet rogova na glavi.
Nismo ni krenuli u obilazak, a već smo čuli toliko informacija...
Informacijsko – edukativni centar za posjetitelje Grpaščak je jedinstven primjer prenamjene jedne vojne utvrde u suvremeni interpretacijsko edukacijski centar i nalazi se na najvišem strmcu Jadranskog mora. Pogled koji se otvara s njegova vidikovca na moćne klisure koje oštro sijeku površinu mora, obuhvaća cjelokupan arhipelag Parka prirode Telašćica i zapadni dio Nacionalnog parka Kornati, a s druge strane zaokružen je mirnom uvalom Telašćicom zaklonjenom od jakih vjetrova.
Informacijsko – edukativni centar objedinjuje funkcije prijema i okrijepe posjetitelja, vidikovca, informiranja i prodaje suvenira, a svoj kutak ovdje može pronaći baš svatko, od onih najmlađih koji će pronaći zabavu već pri ulasku u centralnu zgradu, gdje se nalazi višefunkcionalna multimedijalna „Dvorana dobrog dupina“, uz nezaobilaznog magarca čije njakanje odjekuje velikom prostorijom nakon što ga se povuče za rep.
Oni nešto stariji, željni znanja o geološkom nastanku otočja mogu se informirati u „Uvali potopljenih jezera“, a u zgradi „Čuvar Tilaga“ nalaze se oružarnica i puškarnica gdje se interpretira strateška važnost utvrde kroz vojnu uporabu u povijesti. Kroz zgradu nas je provela Tereza, izuzetno ljubazna djelatnica centra za posjetitelje, ne skrivajući oduševljenje ovakvom ponudom gostima, kao i vidikovcem koji se nalazi na posljednjem katu zgrade: „Ovaj pogled je fenomenalan, nikada ne dosadi!“
Vidikovac nazvan „Između dva plavetnila“ je fizički i funkcionalno podijeljen na dva dijela. Donji dio obuhvaća informacije o bioraznolikosti mora, uključujući i brojne podvodne fotografije nastale upravo na području parka prirode Telašćica, dok se u gornjem dijelu otvara pogled prema nebu malom zvjezdarnicom koja se ovdje nalazi.
Strop „Morskog plavetnila“ imitira morsku površinu, pod kojim su mjesto pronašle makete mladunčeta dobrog dupina, glavate želve, hobotnice i sipe u stvarnim veličinama.
„Za ovu jedinstvenu scenografiju je zaslužna tvrtka Pandopad d.o.o čija je specijalnost proizvodnja multimedijalnih instalacija u svrhu približavanja sadržaja novim generacijama“ – objašnjava ravnatelj. Reljefom je prikazana srednja morska dubina u Parku i morski stanovnici specifični upravo za to područje, a sama izrada projekta je trajala oko tri mjeseca. Nismo krili svoje oduševljenje, jer ova prostorija izgleda genijalno. Prilikom razgleda, Donat je dodao još par prijedloga promjena, kako bi ovaj dio bolje i točnije prikazao podmorje, a činilo se da su oni odmah i usvojeni. Koliko god je već veliko poboljšanje napravljeno, nema razloga da se prezentacija u budućnosti ne razvija i dalje.
Naš obilazak centra nastavio se do vanjskog vidikovca i helidroma koji je nekada služio vojsci, ali je i danas funkcionalan ukoliko se ukaže potreba. „Ovo je područje zaklonjeno od jakog juga i maestrala. Bura ga također preskakuje, a mjesto je idealno za vidikovac. Srećom repetiror koji je trebao biti postavljen baš ovdje, ipak je smješten na pogodniju lokaciju gdje neće zaklanjati ovaj veličanstveni pogled“ – objašnjava Rašan.
Uvala Telaščica smještena je u jugoistočnom dijelu Dugog otoka, okružena s 13 otoka i otočića, a sadrži i šest otočića unutar uvale. Vizualno je zanimljiv otočić Taljurić, promjera svega šezdeset i visine tri metra, čiji su gornji vapnenački slojevi raznešeni udarima valova. Zbog svog specifičnog izgleda koji podsjeća na tanjur, moreplovci su ga u mletačkom dijalektu nazvali tagliero. Zbog potpune izloženosti otvorenom moru na njemu vegetacije nema. Parkom prirode Telaščica je proglašena 1988. godine, zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, značaju, prirodnom i kulturnom bogatstvu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, specifičnom biljnom i životinjskom svijetu, kako na površini tako i pod morem. Ukupna površina Parka prirode je 70,50 km2 i to 25,95 km2 na Dugom otoku i susjednim otočićima te 44,55 km2 na moru.
Mirne i tihe plaže u kontrastu su s divljim i strmim liticama, a područje šuma alepskog bora i hrasta crnike s ogoljelim kamenjarom na drugoj strani.
Brojna, ali mala područja obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima godinama donose bogat urod i proizvode okrunjene brojnim nagradama, od kojih se neki mogu nabaviti i u trgovini suvenirima Grpaščaka.
Uvala Telašćica slovi kao najsigurnija, najljepša i najveća prirodna luka u Jadranskom moru, u kojoj se nalazi 25 malih plaža, a s vanjske strane otoka, kao kontrast, su glasoviti strmci Dugog otoka strmci Dugog otoka, takozvane “stene“, koje se uzdižu do 161 metar nad morem i strmoglavo spuštaju u dubinu do 90 m. Prema zasad dostupnim podacima, na kopnenom prostoru obitava gotovo pet stotina životinjskih vrsta. Mnoge od njih su ugrožene i zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, poput nekoliko vrsta danjih leptira, ili ptica grabljivica kao što je sivi sokol, ugrožena i danas vrlo rijetka vrsta. Ovdje je moguće vidjeti i eleonorinog sokola, krškog i malog sokola, a na strmim se klifovima rado gnijezdi i vjetruša, sova ušara i škanjac, da spomenemo samo ptice grabljivice.
Flora Parka obiluje endemičnim biljkama među kojima je vrlo značajna podvrsta dubrovačke zečine – dugootočka zečina (Centaurea ragusina ssp. lungensis) koja raste samo na Dugom otoku i Kornatima. Strogo je zaštićena vrsta, ali zbog visokih, nepristupačnih stijena na kojima raste, ostala je pošteđena čovjekovog nepovoljnog djelovanja. U Parku raste i desetak vrsta orhideja strogo zaštićenih Zakonom.
Slijedeća stanica našeg obilaska su uvala i morsko jezero “Mir”, kojem se zbog povećane koncetracije minerala i soli pripisuju ljekovita svojstva. Natprosječna slanost i temperaturni ekstremi razlog su biološkog siromaštva jezera, iako se ovdje mogu naći glavoči, cipli i neki školjkaši, puževi i rakovi, naročito kozice kojih u plitkoj vodi ima napretek. Jegulje, od Saljana zvane kajman ili bižat također su se nastanile u jezeru.
Gužva na jezeru bila je dovoljno velika kako bi zaključili da je sezona ove godine vrlo dobra, ali ipak ne pretjerana. U samoj su uvali Mir također unešene brojne promjene u poboljšanju turističke infrastrukture, a neke su još uvijek u realizaciji. Nastojalo se riješiti problem preopterećenosti, ali i nekadašnji nedostatak turističke ponude. Prilazni su putevi prošireni, a pohvalno je da se sav ostvaren prihod od posjetitelja koristi isključivo za zaštitu, održavanje i promicanje Parka.
Prostori parka prirode naseljeni su još iz prapovijesnih vremena preko antike i ranog srednjeg vijeka, a mnogi nalazi pronađeni su upravo na prostoru parka prirode. Petricioli nam je ispričao anegdotu o jednom vrijednom arheološkom nalazu za koji je zaslužan baš on i to kao trinaestogodišnji dječak: „Spuštali smo se stazom za mazge s Remetine peći, male špilje u kojoj je živio jedan pustinjak, a na stazi u Dugom polju – vršak strele od kremena! Bio sam vrlo odlučan da ga osobno odnesem u arheološki muzej u Zadru, iako je u ekipi bio i profesor Batović iz dotičnog muzeja. Danas je to jedan od najljepših primjeraka kremenog oruđa ikad pronađen na ovim prostorima“ – priča Donat.
Posjednici iz Zadra podizali su prve crkve u okviru svojih imanja ili neposrednoj blizini. Sve ranokršćanske crkve zadržale su se i u vrijeme dolaska Hrvata o čemu svjedoče i pisani dokumenti, a brojni lokaliteti na prostoru parka svjedoče o postojanju više privremenih naselja uz plodna polja Telaščice. Ovo predstavlja veliku vrijednost prostora parka koja svjedoči načinu života u povijesti.
Visoki klifovi Parka nastavljaju se pod morskom površinom i do devedeset metara dubine. More zauzima najveći dio Parka Telaščica i jedno je od njegovih najvećih prirodnih bogatstava. Na našu veliku sreću, uz pratnju rendžera parka dobili smo mogućnost zaroniti na tri lokacije gdje je autonomno ronjenje dozvoljeno u organizaciji lokalnih ronilačkih centara, koji su dobili koncesiju za to: u podmorju Velog i Malog Garmenjaka, te otočića Male i Vele Sestrice. Otočić Sestrica Vela je najpoznatiji po svjetioniku Tajer koji se kao jedina zgrada uzdiže iz središta otočića.
Sestrice se nalaze jugoistočno od Garmenjaka Velog te južno od Rta Vidilica, najjužnije točke Dugog otoka. Kao i na većini strmih podmorskih zidova Telašćice, razvijene su tzv. koraligenske zajednice, gdje uz koraligene alge u njima prevladavaju razni žarnjaci, različite spužve i brojni mahovnjaci. S povećanjem dubine scenarij na podmorskim zidovima postaje sve atraktivniji i lako se prevariti i prepustiti šarenilu. Zbog toga je potreban izniman oprez kako ne bismo prekoračili dubinu do koje smijemo ići. Ove su lokacije namijenjene iskusnim roniocima i potrebna je dobra priprema prije ronjenja.
Na većim dubinama, mahom preko 50 metara, može se pronaći i sve rjeđi crveni koralj (Corallium rubrum) kojeg je zbog atraktivnosti i prekomjernog izlova sada gotovo nemoguće pronaći u plićim područjima Jadrana.
Južna strana Male Sestrice krije podmorski prirodni zid koji se proteže čitavim otokom, a na dubinama od 40-ak metara i dublje rastu široke lepeze žutih i crvenih gorgonija, dok se murine, jastozi i škarpine vrlo često pokazuju i van svojih rupa. Ovdje se mogu vidjeti i razne vrste pučinskih riba, a naš je Damir imao nevjerojatnu sreću da, doduše u daljini, vidi i jednu morsku kornjaču.
Na Velom i Malom Garmenjaku je moguće zaroniti na više pozicija, a svaka od njih je jednako atraktivna i bogata životom. Ronjenje na samim strmcima Velog Garmenjaka podrazumijeva i velike morske dubine, pa je ronjenje možda malo teže, ali zato ljepše, naročito na južnoj strani otočića gdje se velike gorgonije lepezasto šire i prema dnu postaju sve gušće. Područje podmorskih strmaca naseljava i rijetka vrsta kolonijalnog žutog žarnjaka Gerardia savaglia ili Zlatna gerardija, vrsta mekog koralja koja živi isključivo na strmim stijenama i dubinama većim od trideset metara, na mjestima jakih morskih struja.
Njene kolonije mogu narasti velike i vrlo su atraktivne na fotografijama. Zbog toga smo se na mjestima gdje smo je pronašli zadržali što smo dulje mogli, ali je ipak zbog velike dubine naše vrijeme bilo vrlo ograničeno.
Na strmcima se ponekad može pronaći i vrlo rijedak i zaštićen puž tritonova truba. Nismo bili te sreće, ali nam je pozirao oveći primjerak ribe kovača ili šanpjera kako ga popularnije zovu, uz ljubičastu pozadinu grana jedne manje gorgonije.
Zidovi su bogati manjim i većim pukotinama, rupama i otvorima koje često nastanjuju velike škarpine a Đani Iglić, jedan od ronioca u našoj pratnji je vrlo rado ispozirao kraj jedne od njih. Vatrenog smo crva i na području Telašćice sretali u velikim količinama, a nažalost smo susreli i ribu lav, što je do sada najsjevernija točka Jadrana na kojoj je ova invazivna vrsta porijeklom iz Crvenog mora viđena.
Na dnu polušpilje na otočiću Garmenjaku Velom, na 24 metra živi još jedan neobičan organizam, kojeg je pronašao upravo Donat Petricioli, mesojedne spužve vrste Lycopodina hypogea. Ovo je drugi nalaz ove, inače dubokomorske vrste spužve, u svijetu. Glavna hrana spužve su mali račići, koji se „zapetljaju“ među njene filamente čija je površina puna kukastih iglica. Filamenti se tada skraćuju, stanice spužve migriraju i prekrivaju plijen te ga polako posve probave. Nakon toga spužva poprima svoj prvobitni oblik, a neprobavljeni dio račića biva odbačen.
Podmorje Telašćice i općenito Dugog otoka, jedno je od najočuvanijih u Jadranu i lokacije koje smo imali priliku vidjeti su nešto sasvim posebno. Divljina prirode koja buja na kopnu jednaka je onoj pod površinom mora i obilazak Parka prirode Telaščica je prizor koji svakako treba doživjeti. Uz bogat društveno kulturni sadržaj čitavog otoka i pravog „tajminga“ dolaska, poput onog u kolovozu kada kroz Sali za vrijeme Saljskih užanci odjekuje „tovareća muzika“, ili sportskih događanja poput triatlona u rujnu i Dugootočkog traila u proljeće, godišnji će odmor biti posve ispunjen. Ako ste još k tome i autonomni ronilac, taj će odmor biti potrebno i malo produžiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....