Ulaskom u podrum zgrade u Wönnichsrasse 104 u Berlinu, u prvi tren omamljeni ekološkim mirisima sustava za pročišćavanje vode, otkrit ćete načelo očuvanja svake kapi vode. Taj je sustav pravi dijamant ekološkog projekta „Lichte Weiten“ koji je pokrenuo dr. Ferdinand Beetstra sa stanarima zgrade.
Kakvu korist od sustava za pročišćenje vode ima kućni budžet, pojasnio nam je jedan od predstavnika Vijeća stanara gosp. Daniel Enting, naglasivši da u prosjeku njihova potražnja iznosi samo 27 litara vode iz gradskog vodovoda. Sustav pročišćavanja i opskrbe hladnom i toplom vodom sastoji se od šest spremnika zapremine 800 litara te jedan od 9000 litara, koji su međusobno povezani cijevima i filterima. Cijeli je sklop spoj najmodernijih, ali i prirodnih filtera (poput pijeska i šljunka) za pročišćavanje vode. Glavni je izvor vode kišnica koja se nakon filtriranja koristi za umivanje, pranje posuđa i tuširanje. Iskorištena se voda ponovo pročišćava i koristi za pranje rublja u dvjema zajedničkim perilicama, od kojih samo jedna koristi toplu vodu.
Stručnjak za cijeli sustav, gosp. Hans Otto Tröder, objasnio je da se iskorištena voda pažljivo preusmjerava u druge svrhe, što se uočava ulaskom u kupaonice stanara. Na prvi biste pogled pomislili da će vam trebati kratak tečaj o uporabi toaleta, ali i preciznost u „ciljanju“ prednjeg i stražnjeg dijela toaleta. Naime, prednji je dio namijenjen odvajanju urina koji se kasnije koristi kao gnojivo u vrtovima, a stražnji je dio namijenjen obavljanju velike nužde te je u njega dopušteno bacati toaletni papir. Stanari se tuširaju iznad odvoda za vodu pa svako pranje zahtijeva i detaljno spremanje cijele kupaonice. Prava ekološka avantura!
Ako je koga miris u podrumu odgovorio od ekološkog stanovanja, treba udahnuti punim plućima miris u stakleniku koji se nalazi ispred zgrade. Naime, ekološko se povrće zalijeva mješavinom vode i urina, tj. prirodnim gnojivom i zato je povrće vrlo sitno, ali lijepe, zdrave i zelene boje. Njihov bi vrt bio nezamisliv, po riječima arhitektice projekta Caterine Rafoth, bez pravoga bunara i upravo su zato stanari duboko kopali kako bi došli do potrebnoga izvora za zalijevanje vrta.
Priču o ekološkom, zelenom utočištu Berlina i dragocjenim kapima vode, najdragocjenijem resursu današnjice, završit ćemo poukom da štednja vode može početi vrlo jednostavno, kako su nam pokazali stanari zgrade i pokretači projekta „Lichte Weiten“, izuvanjem obuće pred zgradom. Manje pranja, više vode!
Autori: Nora Nađvegi, Robert Čepo, Veronika Kranjčević, Anastazija Školka, Dora Kovačević, Patrick Ott, Daniel Bessarab, Jamal Gilke, Paul Nowak, Hacer Kanik
II.gimnazija Osijek, Osijek i Freiherr-vom-Stein-Oberschule, Berlin