Komuniciranje putem kratkih poruka i društvenih mreža promijenio je našu percepciju interpunkcijskih znakova, piše Quartz. Najveća žrtva te promjene je točka, znak koji ljudi prilikom komunikacije sve više izostavljaju.
David Crystal, autor više od 100 knjiga o jeziku, kaže da je točka pala u nemilost zato što mladi koji komuniciraju putem društvenih mreža i specijaliziranih aplikacija preferiraju slobodniji stil lišen tradicionalnih ograničenja. "Kada se šalje kratka poruka, poprilično je jasno kada je rečenica gotova. Zašto onda koristiti točku?"
Lingvisti Naomi Baron i Rich Ling otkrili su da samo trećina poruka sadrži točku na samom kraju poruke, ali da se točka koristi između rečenica. Baron i Ling su ustvrdili da čin slanja kod onog koji šalje poruku često predstavlja zadnju točku.
Ben Crair je u članku za New Republic ustvrdio da je točka postala "ljuta" i "agresivna" te da poruke bez točke na kraju posljednje rečenice izgledaju prijaznije. Izostavljanje točke, nekoć prijeko potrebnog interpunkcijskog znaka kojim se označavao kraj neke misli i početak nove postalo je poželjno.
Psihologinja Danielle Gunraj ispitala je prije dvije godine kako ljudi reagiraju na kratke poruke od jedne rečenice koje na kraju imaju točku. Sudionici istraživanja su rekli da su im te poruke djelovale neiskreno te su poruke bez točke na kraju ocijenili boljima. Međutim, kada su iste poruke pretočene na papir, sudionicima istraživanja točka nije smetala.
Upravo je ta neiskrenost najveći problem. Lingvist John J. Gumperz smatra da se točka izostavlja zato što ljudi komunikaciju putem poruka smatraju neformalnom, odnosno sličnom komunikaciji s prijateljima. Gumprez kaže da situacija u kojoj se osoba nalazi diktira način na koji će komunicirati te da će ljudi drukčije komunicirati kada su na razgovoru za posao, a drukčije kada su u kafiću.
Komunikacija putem kratkih poruka i društvenih mreža smatra se opuštenom pa izostavljanje točke na kraju poruke ne predstavlja narušavanje komunikacijske norme, unatoč tome što se radi o pisanoj komunikaciji, načinu razmjene informacija koja se uvijek smatrala formalnom.
Umjesto točke na kraju poruke osobe najčešće ne stave ništa, međutim kada se radi o prostoru između dvije rečenice, rješenja nisu tako očita. Posljednjih nekoliko godina zabilježen je porast upotrebe trotočja. Naime, korisnici društvenih mreža ga koriste kako bi simulirali tempo svakodnevnog govora.
Osim trotočja, komunikacija putem poruka drukčija je i kada je riječ o naglašavanju pojedinih riječi ili rečenica. Erika Darics je primijetila da osobe često više puta napišu posljednje slovo neke riječi kako bi toj riječi dali na važnosti te da višestruko pisanje uskličnika ili upitnika može također poslužiti kao alat za naglašavanje.
Lingvistica Deborah Tannen ukazuje da upravo ekstremno neformalna komunikacija preko poruka djeluje iskreno te može prenijeti emociju na bolji način. "JAKO JAKO JAKO MI JE ŽAO! Mislila sam da si iza nas u taksiju i onda najednom nisi bila tamo!!!!! Baššššš mi je krivo! Uzmi drugi taksi i ja ću ti ga platit", primjer je poruke koja uz pomoć opuštenog jezika poruka prenosi iskrenu poruku brige.
Premda su se mnogi uplašili da će ovakav način komuniciranja uništiti pisanu riječ, psiholozi Gene Ouellette i Melissa Michaud su pokazali da ne postoji korelacija između neformalnih poruka prepunih duplih slova i uskličnika i rezultata na formalnim ispitima pismenosti. Dapače, mogućnost prebacivanja između dva načina komuniciranja, opuštenog i formalnog, indicira da osoba posjeduje društvenu inteligenciju i visoke intelektualne sposobnosti.