Kada se moja djeca smiju, ona ne kažu ‘ha ha’. Ona kažu ‘LOL’. Filmove i TV emisije downloadaju jednako ležerno kao što bih ja uključila radio. A kada ih podsjetim da je piratstvo kazneno djelo, međusobno se pogledaju i kažu: ‘LOL’”, piše Australka Susan Maushart, autorica knjige “The Winter of Our Discontent”, o tome kako je na šest mjeseci u svojoj kući zabranila upotrebu medija i ekrana svih vrsta.
O svojim je tinejdžerima napisala da medije ne koriste, “oni medije žive, kao što riba živi u jezeru”, i radije bi se odrekli hrane i vode nego mobitela, iPoda i interneta.
I uistinu, dok se nekad čini da današnji tinejdžeri na medije nisu priključeni samo kada spavaju, profesorica socijalne psihologije Sonia Livingstone s London School of Economics (LSE) kaže da mladi danas možda radikalno drugačije koriste medije, ali sami po sebi nisu tako radikalno različiti.
- I dalje se nadaju da će imati dobar posao, nešto novca i obitelj, i da će moći biti pristojna osoba. Promijenilo se to da oni sada stalno gledaju u ekran, ali tamo zapravo i dalje razgovaraju sa svojim prijateljima, pokušavaju osvojiti curu ili dečka, odlučiti što će raditi u subotu navečer, i te stvari nisu tako različite - rekla je Livingstone za Jutarnji kada je ovih dana u Zagrebu prisustvovala međunarodnoj komunikološkoj konferenciji na Hrvatskim studijima.
Livingstone zna o čemu govori: provela je golemo istraživanje “EU Kids Online” na 25.000 djece i tinejdžera u 25 zemalja Europske Unije. Istraživači su s klincima i njihovim roditeljima razgovarali licem u lice. Kada je pak prije nekoliko godina napravila studiju o tome kako internet koriste mladi Britanci, i dala preporuke za njihovu sigurnost, to je postala biblija po kojoj se ravna i ostatak EU. Jer, njezini su zaključci bili prilično revolucionarni. Prije svega onaj da internet nije ni opasan ni štetan kao što se obično misli.
Da, današnji tinejdžeri ili bulje u ekran ili igraju igrice ili razgovaraju na telefon ili chataju ili su im na ušima slušalice - a još je vjerojatnije da istovremeno rade sve navedeno. Ali dok se obično tvrdi da su zbog toga otuđeniji i da virtualni svijet iz njihova života istiskuje onaj pravi, Livingstone kaže da to nije tako, naprotiv.
- Oni su mnogo više uronjeni u vršnjačku kulturu, sa svojim prijateljima doista provode mnogo više vremena nego što smo mi to mogli. Jer, pogledajte što oni rade na internetu. Na Facebooku su sa svojim prijateljima, onima s kojima su prije 20 minuta bili u školi. Tu se druže s prijateljima iz škole, svojim rođacima i njihovim prijateljima. Ali ono što jest istina je to da nisu tako bliski s generacijom svojih roditelja - kaže Livingstone.