ZAGREB - Ponude li odrasli starijim tinejdžerima malo dobrog vina u svrhu enološke edukacije i organoleptičkog doživljaja, to u konačnici vodi kvalitetnoj prevenciji alkoholizma. Tako to u novom broju Decantera, britanskog i ponajboljeg svjetskog magazina o vinima, tvrdi kolumnist Will Lyons, koji inače kolumne o vinu piše za Wall Street Journal i Reader’s Digest. Lyons se ne poziva na kakvo opipljivo istraživanje kojeg, može se pretpostaviti, teško da i ima jer bi u tom slučaju znanstvenici morali napravili kontrolnu grupu djece kojoj daju vino. Spominje i hvali učiteljicu iz engleskog Worcestershirea koja je 16-godišnjakinjama uvela satove kušanja vina…
Kulturološka edukacija?
Kad smo hrvatske liječnike upitali što misle o tezi da davanje malo kvalitetnog vina tinejdžerima, u svrhu kulturološke edukacije, može imati i preventivne učinke protiv alkoholizma, neki su ostali sasvim zatečeni, ljutiti su sumnjičavo pitali ne radimo li kakvu loše osmišljenu verziju skrivene kamere za novine... Mnogi o tome, tvrdeći da je ideja sasvim neodgovorna i potencijalno štetna, nisu htjeli izustiti ni rečenicu više.
No, pelješki vinar Frano Miloš sklon se složiti s kolumnistom Decantera.
“Vino pijem pomalo, od pete, šeste godine. Htio sam to, u kulturološkom smislu, prenijeti i na svoju djecu. Vino nam je dano na uživanje, ali za sve ono u čemu želimo uživati moramo imati izgrađenu kulturu i znanje da bismo to znali kvalitetno konzumirati. Učio sam djecu da razumiju filozofiju vina. Kad ste vinarska obitelj, i da hoćete, teško da možete napraviti da vino, koje vam je dio svakodnevnog života, bude jako daleko od djece. Ako im ga strogo branite, imajte na umu da su djeca znatiželjna, sama će probati...” objašnjava Miloš. Baš kao i on, i djeca su mu otkad su prohodala i počela se igrati oko konobe često bila u kontaktu s vinom.
“Isprva smo im objašnjavali svašta, govorili o grožđu i vinu. Vino je odraz podneblja, dio naše kulture i mentaliteta. Kasnije sam ih učio da pažljivo kušaju i prate na koji će način vino doživjeti.”
Tako su mali Miloši još za osmoljetke davali prve organoleptičke ocjene. “Najmlađi mi je sin u petom razredu rekao: ‘Vino ti je ko bara’. Eto, nije ga nešto dirnulo, nije ga zagolicalo”, prisjeća se.
Kći Franica (23) završava studij menadžmenta, Josip (20) radi. “Moji su, kad razmislim, vino počeli kušati odmah kad su krenuli u školu. Imali su šest, sedam godina. To je, jasno, bilo tek povremeno, uz hranu, pogotovo ako je ručak svečaniji ili kad se u podrumu testira berba.”
Zoran Zoričić, psihijatar u zagrebačkoj bolnici Sestre milosrdnice, koji se bavi problemima ovisnosti, pogotovo alkoholizmom kod mladih, ističe: “Kod djece svako pijenje apsolutno rizično ponašanje i kudikamo je veća šteta negoli ‘korist’. Niti jedno meni poznato istraživanje pijenja alkohola nije potvrdilo hipotezu o korisnosti pijenja alkohola kod mladih, što dijete prije počne s konzumacijom alkohola, veća je šansa da će jednog dana razviti ovisnost o alkoholu.”
Svede li se konzumacija samo na vino, i to rijetko, malo i dobro, u dakle sasvim kontroliranim uvjetima - može li to biti edukativno i preventivno?
Marketinški interesi
“Kategorički smatram kako je pijenje alkohola u tim godinama izrazito štetno. To je kao da djeci od deset godina počnete davati cigarete pa im kažete: ‘Ajde, probaj da li ti više paše Marlboro ili Camel’. Industrija, pa tako i vinska, može svašta napraviti zbog marketinškog interesa, sve pod krinkom kulturološkog naslijeđa i edukacije... Apsolutno ne podržavam modele stvaranja kulture pijenja, sve to treba pomaknuti za punoljetnost kad su ljudi dovoljno zreli da odluče hoće li i koliko testirati i piti. Svako nagovaranje maloljetnika na korištenje alkohola podliježe kaznenoj odgovornosti.”
Miloš se prisjeća kako mu djeca, baš kao ni on, kad su stasala u tinejdžere, alkohol nisu smatrala osobito zanimljivim. “Primijetio sam da su djeca koja nikada kod kuće nisu pila vino prije posegnula za alkoholom nego moji. Mojima vino nije zabranjeno voće, oni o tome znaju i uče od malih nogu i sada kada su odrasli nemaju potrebe kušati ni vino ni alkohol više nego što je razumno.”
Pedijatrica Diana Puževski smatra da je teza: ako sa 15 ili 16 dobijete malo crnog vina i tako steknete kulturu konzumiranja, nećete posegnuti za opijanjem - krajnje upitna. “Ima djece kojima se može previše svidjeti… Alkohol i dijete do 15. godine, ali i starije, ne idu skupa. Ja uopće ne bih o tome razmišljala. To uništava neurone.”
“Neka oni populariziraju vino, ja vino volim, ali to je samo za odrasle. Neka se drže odraslih i dalje ruke od djece”, kaže profesor dr. Marijan Saraga, pedijatar na Klinici za dječje bolesti u Splitu. Godine 1996. zagrebački su toksikolozi radili istraživanje u Klaićevoj bolnici i zaključili da je među djecom hospitaliziranom zbog intoksikacije 15 posto otpadalo na alkohol. Prof. Saraga sa suradnicima bilježio je isto od 1997. do 2007. i pokazalo se da se u tom razdoblju broj slučajeva intoksikacija djece alkoholom koja je dovela do hospitalizacije popeo na 66 posto.
Plodovi ranopravnosti
“Trend pijenja se od 1997. do 2007. u nas povećao 7 puta kod muške i čak 15 puta kod ženske djece. Tako djevojčice žanju plodove ravnopravnosti spolova u negativom smislu. ESPAD, europska udruga za praćenje alkohola i opijata, 1995. je Hrvatsku svrstavala na dno ljestvice po konzumaciji alkohola među djecom do 18 godina. Godine 2003. smo već bili u sredini, a u 2007. pri vrhu po potrošnji alkohola kad su djeca u pitanju”, ističe dr. Saraga.
Dr. Puževski dodaje: “Znamo da u vinu ima elemenata u tragovima, poput selena, koji su jako dobri, no intenzivnom obradom tla već su prilično izgubljeni. Alkohol štetno djeluje na dječji mozak. Moždana kora je jako osjetljiva na toksičnost alkohola, posljedica je atrofija mozga. U Dalmaciji i u nekim drugim regijama dijete starije od 12 godina uz ribu zna dobiti i malo vina… No, ja to nikako ne bih preporučila. Bez obzira na to što u zakonu piše, vino i pivo jesu alkohol. Nekad su žene, radeći u polju, djeci davale malo vina na kruhu, da ih to uspava ili umiri, da bi djeca, kojom se nisu imale vremena baviti, bila mirnija. No, sigurno je da alkohol djeluje na sivu tvar i osiromašuje genetski intelektualni potencijal.”
U nas posebno mediji, kaže dr. Saraga, nameću štetnu, pozitivnu percepciju alkohola. “Reklamiranje alkohola danas je ondje gdje je prije 20 godina bio duhan. Alkohol se još uvijek povezuje s uspjehom, osjećajem prihvaćanja, društvenošću, veže ga se uz najljepše osobine. Tako se Marlboro povezivao s kaubojem, simbolom zdravlja, izdržljivosti i muškosti. Ali rijetki su zapazili da je taj kauboj, koji je reklamirao Marlboro, kasnije u tišini i bez reklame umro od karcinoma pluća...”
Nadahnuće za pjesmu tati u čast
Milošev sin Ivan, danas student agronomije, ocu je u petom razredu za rođendan napisao pjesmu o - vinu. “Tamo gdje jedva dođe koza raste jedna loza.
Svake godine ta loza finadade mi čašu dobra vina.
Za uzvrat traži čašu moje muke i čašu rada moje ruke”… Svoje prve organoleptičke ocjene još su u osmoljetki davali i danas 20-godišnji Ivan te 23-godišnja Franica, sve troje uspješni mladi ljudi.