S astmom se, iako je kronična bolest, može ne samo živjeti neometano, nego se uz nju moguće i profesionalno baviti sportom. Skijaš Tvrtko Ljutić (18) saznao je da ima ovu bolest kao dijete.
- Imao sam možda četiri godine i pio terapiju dvije godine. Prestao sam piti lijekove u dobi od otprilike šest godina. Nisam imao baš nikakvih problema sve do prošle godine - otkriva nam Tvrtko. Simptome astme je dobio usred sezone utrka, tijekom Zimskih olimpijskih igara u Lausanneu.
- Jako sam se razbolio. Dva dana sam imao temperaturu i počeo sam kratko disati. Što god bih počeo raditi, jako bih se zapuhao. U plućima mi se čulo zviždanje - govori skijaš koji je, unatoč zdravstvenim problemima, postigao sjajan plasman - bio je na petome mjestu, a do bronce mu je nedostajalo tek 13 stotinki.
- Sat vremena prije starta utrke smo vidjeli da neću moći voziti, pa su mi pronašli car bus koji me odvezao do liječnika. Onda su mi dijagnosticirali astmu i dali masku s ventolinom. On mi je i danas dio terapije, uz simbikort - priča Tvrtko.
Nepredvidljiva bolest
Simptome astme nije imao toliko dugo da je, kaže, već bio i zaboravio da mu je ona u djetinjstvu dijagnosticirana.
- Sada redovito pijem terapiju. Liječnici su mi savjetovali da u slučajevima kada mi nije dobro i osjetim da mi je počeo napadaj uzmem jednu dozu lijeka više, ispušem se, sjednem i odmorim. Nakon napadaja tijekom Olimpijskih igara, još sam nekoliko puta shvatio da teže dišem i da se vjerojatno radi o napadaju. No, uspijevam sve držati pod kontrolom - kaže.
Ova je bolest nepredvidljiva.
- Ali ne treba je se bojati, nije to ništa strašno. Ima puno sportaša koji imaju astmu. To nije problem na koji se ne može utjecati - govori Tvrtko, pa i drugima koji imaju istu dijagnozu poručuje da ne koriste lijekove ako za to nema potrebe te da se svakako posavjetuju sa svojim liječnikom.
Inače, procjenjuje se da u Hrvatskoj do 250 tisuća osoba boluje od astme, a svaki drugi od njih (56 posto) ima nekontroliranu bolest. Nedavno je u organizaciji Hrvatskog torakalnog društva (Toraks), u povodu Svjetskog dana astme, održana panel-diskusija.
- Visoku kontrolu bolesti možemo postići edukacijom pacijenata i ostalih dionika zdravstvenog sustava te korištenjem kvalitetnih terapija. Najčešće su to inhalacijski kortikosteroid i dugo djelujući beta-2 agonist, a ne ono što se najčešće povezuje uz astmu - bronhodilatatori. Takva pak vrsta terapije, takozvana pumpica ili SABA inhalator, proširuje dišne puteve, čime pacijent postiže trenutno olakšanje, no ako ga se prečesto uzima, bronhodilatator prestaje djelovati, a jača i rizik od nagle smrti bolesnika - rekla je na događanju Sanja Popović Grle, dr. med., specijalist internist, subspecijalist pulmologije s KBC-a Zagreb, ističući kako je, unatoč nizu nepoznanica, potrebno razbiti neke dugogodišnje mitove o astmi.
Panel rasprava
U skladu s promicanjem odgovornog stava prema kontroli astme, na stranicama Zaklade "Hrvatska kuća disanja" dostupan je upitnik koji pacijentima može pomoći da procijene koliko kvalitetno pristupaju liječenju i kontroli bolesti. Iz njega se, primjerice, vidi kako bolesnik koji u godini dana treba više od tri pakiranja lijeka ili više od tri kanistara SABA inhalatora ne postiže kontrolu nad bolešću i smatra se rizičnim pacijentom.
Na panel-raspravi čulo se kako se uzbunom smatra i korištenje bronhodilatatora četiri puta dnevno, ili 3-4 dana zaredom, ali i noćna buđenja. S druge strane, stručnjaci su složni kako se definicijom dobre kontrole astme smatra ne-egzarcebacija, ne-hospitalizacija, nekorištenje SABA inhalatora, uredna plućna funkcija, dobra tolerancija napora, minimalni dnevni simptomi ili bez dnevnih i noćnih simptoma.
U sklopu Klinike za plućne bolesti Jordanovac bolesnicima je dostupna plućna rehabilitacija.
Voditeljica Tajana Jalušić Glunčić, dr. med., specijalist pneumofiziolog, istaknula je kako korist ovog programa nemjerljiva - cilj je naučiti astmatičare prepoznati pogoršanje bolesti kako bi na vrijeme mogli reagirati i javiti se liječniku.
- Pacijenti svladavaju tehnike disanja - kontrolu disanja i panike, te pojačavaju fizičku aktivnost. No, provodi se i edukacija pravilnog uzimanja lijeka, s naglaskom na kontinuirano uzimanje terapije. Uz partnerski odnos s pacijentom, rehabilitacija već nakon tri tjedna pokazuje rezultate, i bolesnik ima priliku živjeti kao da je bez astme - pojašnjava dr. Jalušić Glunčić.
Emotivna reakcija
Klinička psihologinja Latinka Basara na kraju je zaključila da svaki bolesnik ima pravo na svoju emotivnu reakciju i proces prilagodbe na kroničnu bolest.
- Riječ je o bolesti koja može biti vrhunski kontrolirana, zbog čega nije potrebno patiti. Pozivam bolesnike da kad bilo što osjete, da postoje stručnjaci koji im mogu pomoći, pogotovo tu na Jordanovcu - dodaje.
Kad je riječ o pandemiji covida-19, najnovije smjernice ukazuju da oboljeli od astme nisu pod povećanim rizikom, no akademik Miroslav Samaržija istaknuo je kako bolesnici koji učestalo koriste bronhodilatatore ili velike količine kortikosteroida ipak spadaju u ugroženiju skupinu. Kod astmatičara je najvažnije da nastave redovito piti propisanu terapiju kako bi nastavili držati bolest pod kontrolom. Osim toga, preporuka GINA-e (Globalna inicijativa za astmu), ali i svih liječnika jest da se astmatičari mogu i trebaju cijepiti, jer su moguće nuspojave slabije od dobrobiti cjepiva. Inače, cjelokupnu snimku stručne tribine možete pogledati na stranicama Zaklade "Hrvatska kuća disanja", a javno-zdravstvenu kampanju možete pratiti i putem službene Facebook stranice Astma, što je to?