Frustriran što ga ni jedno od troje njegove djece baš ništa ne sluša, lik iz uspješnog humorističnog TV sitcoma “Rat u kući” Dave Gold odlučio je uvesti red u svoju obitelj fizičkim kažnjavanjem. Liberalni i pomalo šašavi otac Dave prvo je samo prijetio djeci da će dobiti batine, a kako su mu se djeca izrugivala, uhvatio je sina Larryja (koji je tinejdžer) i istukao po stražnjici praveći se da ga jako udara.
Ne tučem ih jer ih volim
Djeca su nakon toga pokrenula pobunu protiv tate, a nisu postala ništa poslušnija. Na kraju epizode pokušao je opravdati svoj potez razgovarajući s prijateljem, pa ga je upitao: “I tebe su tvoji tukli kad si bio klinac i vidi kako smo dobro ispali.” Ovaj mu je na to odgovorio: “Da, mlatili su me. Ali ja svoju djecu volim i zato ih ne tučem”. Kraj.
Epizoda serije kojoj je glavni cilj plitka zabava publike, očito promovira nultu toleranciju na fizičko kažnjavanje djece u svrhu odgoja, što samo dočarava u kojoj mjeri Amerikanci brinu o zaštiti dječjih prava. No, nedavno objavljeno istraživanje američke profesorice psihologije Marjorie Gunnoe, u kojem se zaključuje da su djeca koja su dobivala batine poslije sretnija i uspješnija, vraća nas na često citiranu biblijsku misao - batina je iz raja izašla. Podsjetimo, istraživanje koje je provedeno na 179 američkih tinejdžera otkrilo je da su djeca koja su dobivala batine do svoje sedme godine poslije najuspješnija i najmanje sklona lošem ponašanju.
Oni koji su dobivali batine i između svoje sedme i 11. godine nešto su skloniji lošem ponašanju, a oni s najliberalnijim odgojem u najvećem su broju problematična, zapravo nesretna djeca. Napomenimo, u istraživanje nisu bila uključena djeca koju su roditelji tukli na doista brutalne načine, kao ni djeca koja su dobivale šamare, nego djeca koju su udarali po stražnjici.
Imeđu dva zla, manje
Prema rezultatima svog istraživanja, profesorica Marjorie Gunnoe zaključuje da se roditelji zapravo nalaze u nezavidnoj situaciji, gdje moraju birati između “dva zla” - povremenog fizičkog kažnjavanja djece ili baš nikakvog fizičkog kažnjavanja djece, a ona bi odabrala prvo.
Dakle, udaranje djeteta niti jednom normalnom roditelju nije užitak, a ova druga krajnost, objašnjava Gunnoe za američke medije, škodit će djetetu u budućnosti. Stoga se ona zauzima za blago fizičko kažnjavanje udarcem po stražnjici, u slučajevima kada je to “doista potrebno”.
Mnoga druga istraživanja imala su suprotne zaključke, poput onoga da fizičko kažnjavanje prouzročuje “devijantno seksualno ponašanje” kada djeca odrastu, no nemoguće je sva ta istraživanja usporediti s obzirom na to da su provedena na posve drugačije načine. Dvije suprotstavljene strane, oni koji podržavaju “batinu iz raja” i oni koji joj se najodlučnije protive, nerijetko su na istoj strani - žele svome djetetu najbolje.
Danas se uglavnom svađaju oko toga treba li ili ne djetetu dati po stražnjici, ali globalna inicijativa za strogu zakonsku zabranu fizičkog kažnjavanja djece nije pokrenuta zbog udarca po stražnjici.
Pretjerane zabrane?
Pokrenuta je zbog svih onih roditelja koji su svoju djecu tukli kožnim remenjem, velikim šibama, šamarali ih, što je za malu djecu koja imaju glavu manju od dlana itekako bolno i opasno, tukli ih čak i nogama, a udarci po stražnjici bili su mnogo jači i nanosili su djetetu prave ozljede. Odgoj tim “metodama” još je u nedavnoj povijesti bilo uglavnom prihvaćeno u društvu, stoga je Vijeće Europe u ovom desetljeću dalo preporuku da se ono zabrani. Prema mišljenju nekih, u toj se zabrani pretjeralo, pa danas u mnogim zapadnim zemljama roditelj može biti kažnjen za blagi udarac po stražnjici ili licu. Uostalom, rasprave o “pravoj granici” - dopuštanju fizičkog kažnjavanja i fizičkog ozljeđivanja osobe u “izvanrednim situacijama” vodile su se i na drugim područjima, sjetimo se samo za i protiv kampanje zlostavljanja osumnjičenih za terorizam. Drugi se pak slažu da se udarac nikada ne može tolerirati jer bi se time kršila najosnovnija ljudska prava. Prema tome, dijete mora imati ista prava kao i odrasla osoba - nitko ga ne smije udarati.
PROTIV FIZIČKOG KAŽNJAVANJA
Ivana Ćosić, psiholog
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Fizičke kazne pojačavaju ljutnju i agresivnost
Većina istraživanja pokazuje da se nasilno ponašanje i agresivnost uče u ranim godinama života. Fizičko kažnjavanje sprečava određena ponašanja samo nakratko, međutim takvi postupci, makar ih smatrali i “blagima“, povređuju djetetovo dostojanstvo i ponižavaju. Time među ostalim, šaljemo jasnu poruku djeci da je u redu udarati druge kako bi se riješio problem i da je to dobar način rješavanja sukoba, pa se tako i djeca mogu početi ponašati u situacijama kada su ljutita ili frustrirana. Fizičko kažnjavanje pojačava ljutnju i agresivnost umjesto da uči odgovornosti i razlikovanju prihvatljivog od neprihvatljivog ponašanja. Iskustvo pokazuje da fizičko kažnjavanje čini druge odgojne metode manje efikasnima, a s vremenom čak i fizička kazna može izgubiti na težini.
Ako roditelj udari dijete, važno je da preuzme odgovornost za ponašanje i objasni djetetu da ga je udario jer je izgubio živce, a ne zbog djetetova ponašanja. Kako bi djeca znala što će im roditelji tolerirati, a što neće, važno je da roditelji postave djeci jasne granice ponašanja, odnosno uvjete pod kojima mogu sudjelovati u nekoj aktivnosti te koje privilegije mogu dobiti. Važno je da granice budu jasne, konkretne i dobro definirane.
ZA FIZIČKO KAŽNJAVANJE
dr. Vladimir Gruden, specijalist psihijatar KBC Zagreb
Klinika za psihološku medicinu
Što kad počnu vrištati i otimati se ne bi li dobili što žele?
Protiv tvrdnji psihologinje Marjorie Gunnoe pokrenula se cijela lavina mišljenja, pogotovo među udrugama roditelja koje su izborile pravo na zabranu bilo kakvog oblika fizičkog kažnjavanja djece, čak i udaranja po stražnjici koje se načelno smatra prihvatljivim. No, među našim psiholozima sa zaključcima njezina istraživanja najbliže bi se složio psiholog, profesor Vladimir Gruden. Smatra da je društvo pretjeralo sa zaštitom djece i da je to zapravo lažni liberalizam. - Da bismo dijete naučili kako da se u budućnosti odriče svojih egoističnih želja, kako da kontrolira svoje emocije, ponekad moramo upotrijebiti i fizičku zabranu. Znamo da mala djeca nisu svjesna opasnosti i nemaju mogućnost prosudbe, pa kada počnu vrištati, plakati i otimati se ne bi li dobila nešto što su zacrtala, ne možeš im objasniti riječima, pa je potrebna fizička zabrana - objasnio je. Ipak, Gruden naglašava da roditelj mora znati granicu fizičkog kažnjavanja. - Roditelj, ako je zrela osoba i ima razvijenu empatiju, znat će kada dijete treba fizički spriječiti naglasio je psiholog Gruden i dodao da bi ponekad i odraslima dobro došao neki roditelj koji bi im ponešto zabranio jer, zaključio je, odrasli bi bili sretniji kada bi im netko nešto zabranio.
ANKETA
Što poznati misle o kontroverznom istraživanju
MARIO KOVAČ, redatelj
Fizičko kažnjavanje kod djece samo potiče bunt
Jesam, do devete ili desete godine znao sam dobiti po guzici ili blagi šamar, ali ne mislim da je to važno za uspješnost, iako mi je teško takve stvari procjenjivati jer nisam roditelj. No, mislim da mora postojati neka granica. Naime, često čitamo o masovnim ubojicama za koje se poslije sazna da su ih roditelji u djetinjstvu maltretirali. Kod njih je ta granica očito prijeđena. Nisam protiv pokoje ‘edukativne’ ćuške, ali protiv maltretiranja ili zlostavljanja jesam. Osim toga, pretjerano fizičko kažnjavanje djece je i kontraproduktivno i kod djece samo potiče bunt.
IVICA PRTENJAČA, pisac i urednik u Profilu
Dijete tu i tamo treba zaštititi od njega samoga
Nekoliko puta sam od mame dobio kuhačom po guzi, a od tate nikada. Mislim da u odgoju treba biti neke dosljednosti i malo strogosti, jer je i ta dosljednost nekakva lekcija. Apsolutno sam protiv svake agresivnosti, ali ponekad i dijete treba zaštititi od njega samoga, tako da nije ništa strašno ako netko tu i tamo dobije malo po guzici. Ionako je najvažnija ljubav, pa ako uz to povremeno ide neka blaga kazna, ne vidim u tome problem.
GORAN MILIĆ, urednik i novinar
Kod nas je još uvijek normalno ‘smirit malog pljuskom’
Otac me nikada nije tukao, on je bio čovjek 21. stoljeća; vrlo tolerantan. No, majka je bila kao i sve dalmatinske majke, njima ruka lako poleti. Ali, budući da je imala slomljen kuk, nije me baš često mogla uloviti.
Danas sam i sam otac i ne smatram da fizičko kažnjavanje ima efekta, niti mislim da je takvo šokiranje djeteta potrebno. Stvari rješavam podizanjem glasa, i to smatram dovoljnim. No, činjenica je da se kod nas još uvijek teže othrvati toj zastarjeloj metodi, nego primjerice u skandinavskim zemljama gdje je cijelo ozračje takvo da te, ako ti uopće padne na pamet lupiti dijete, gledaju kao čudaka. Ovdje kod nas ti jednostavno kažu: “Ma daj smiri malog jednom pljuskom...” Ali dobro, i to se sve više mijenja, pa je sve manje prihvatljivo tući djecu.
HLOVERKA NOVAK SRZIĆ, urednica i novinarka
Blagi udarac po guzi znak je da dijete doista ne smije nešto raditi
Nisam pristalica fizičkog kažnjavanja, smatram da je besmisleno i da nije učinkovito, kao što to misle oni koji primjenjuju silu. Svoju sam djecu znala ponekad blago udariti po guzi, ali to je više bilo na razini znaka da nešto doista ne smiju raditi jer je opasno ili jednostavno loše. Zato je i besmisleno dijete kažnjavati ‘reda radi’. I mene su roditelji kao dijete znali tako lupiti, no iskreno - bilo je to kad sam zaslužilla.
VESNA PUSIĆ, političarka
Djecu treba ohrabrivati, a ne ih ponižavati
To valjda znači ‘tko preživi, pričat će’. Ne mislim da bi na bilo koji način fizičko kažnjavanje moglo utjecati na čovjekov uspjeh. Čak i ako ne boli, ono je uvredljivo i djeluje ponižavajuće na dijete, a to je u svakom slučaju loše. Zadaća roditelja je da kod djeteta stvori samopouzdanje i pomogne mu u izgradnji vlastitog stava, a izlaganje djeteta ponižavanju u tome mu neće pomoći. Mene moji roditelji nisu tukli niti je itko tukao moju kćer. Svađe, rasprave i povišeni tonovi u prisnim obiteljima su normalna pojava, ali dalje od toga ne treba ići.
BOJANA GREGORIĆ VEJZOVIĆ, glumica
Batina ne liječi ništa, ali roditelj mora moći disciplinirati dijete
U odgoju djeteta mora postojati neki oblik sankcija. Roditelj mora moći disciplinirati dijete. Moj je Raul vrlo živahno dijete, vrlo je aktivan - jednom se dogodilo da me nije poslušao, nije me htio čekati, nego je potrčao preko prometne ulice. Uhvatila sam ga i klepila po guzi. Nisam ga jako udarila, no sigurno je zapamtio da je napravio nešto što nije smio. Znam da se mojima iz UNICEF-a to neće svidjeti, no smatram da je u tom trenutku to bila primjerena reakcija. Dakako, nisam pobornik ideje da batina liječi sve, no u određenoj situaciji... Kao dijete sam se nadobivala batina, itekako, najčešće zasluženo, no definitivno ne mislim da je to rješenje za sve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....