Andrew Cromwell nije znao što da misli kad je njegov 7-godišnji sin stigao kući plačući i držeći se za ruku nakon što je na dvorištu igrao nogomet sa svojom braćom. Bilo je to u listopadu 2012. godine. Nakon što je ušao u kuću i počeo izuvati tenisice pao je u nesvijest.
Dječak je dobio tzv. pedijatrijski moždani udar. Obitelj Cromwell od tog događaja više nije ista.
- Taj trenutak duboko se urezao u moje pamćenje. Hudsonove oči su se izvrnule, počeo sam paničariti. Držao sam ga u naručju i pomalo tresao. Nisam znao kako da reagiram, nisam imao nikakva iskustva s takvim stanjima.
Ubro je kući stigla Hudsonova majka Kerry, inače medicinska sestra, te je pomislila da je njezin sin imao potres mozga. Brzo su ga prevezli u bolnicu gdje su i liječnici ostali u čudu. Nisu znali što se s dječakom događa.
- Mislili su da je to povezano s padom, da je imao potres mozga ili tako nešto. Nisu znali što da misle, rekao je Cromwell.
Dječak je prevezen na traumatologiju u Fresno u Kaliforniji gdje je Kerry nagovorila liječnike da naprave dodatne pretrage. Nakon nekoliko testova i skeniranja, došli su do šokantnog zaključka: maleni dječak je dobio moždanu kap.
- Udar je bio teži nego smo isprva mislili. Bili smo u šoku. Međusobno smo se hrabrili jer nismo znali što nas čeka u budućnosti. Mislili smo da možda svjedočimo Hudsonovim posljednjim udisajima.
Iako moždani udar kod djece nije čest, pedijatrijska kap pogađa 12 od 100.000 djece mlađe od 18 godina. Moždani udar je šesti najčešći uzrok smrti djece, a djeci koja ga dožive često postave posve krivu dijagnozu.
Hudson je ostao u bolnici mjesec i pol dana, od čega je jedan tjedan bio u induciranoj komi. Kad se napokon probudio, nije mogao govoriti, gutati, niti samostalno sjediti. Njegov put oporavka započeo je kad je napustio bolnicu i stigao u rehabilitacijski centar gdje je ponovno učio hodati, gutati i govoriti.
Sada, pet godina kasnije, Hudson se još uvijek bori.
- U govoru i čitanju zaostaje oko godinu i pol, no sve je bolji i bolji. Ali njegova desna ruka i dalje ne radi. To je jako frustrirajuće, kaže njegov otac.
No, 12-godišnji Hudson ipak pomalo napreduje i trudi se svakoga dana.
- On je mladić koji doista inspirira i koji nikad ne odustaje. Sve privlači svojim neodoljivim osmijehom, kaže Cromwell.