Da nije bilo mađioničarskog para Branka i Branke Bandić, vrlo je vjerojatno da bi moj sugovornik i danas bio Robert Sutton, osrednji glumac iz južnog Londona koji prelazi s jednog na drugi bizarni honorarni posao, u očekivanju poziva koji će označiti točku preokreta u njegovoj glumačkoj karijeri. Bračni par Bandić iz Hrvatske, koji čine hvalisavi mađioničar i njegova šutljiva supruga, u središtu Londona, na jednom od brodova usidrenih na Temzi koji se noću pretvaraju u scenu kabarea, otvorili su mu vrata k novom svijetu koji ga je učinio piscem međunarodno prepoznatljivog imena Robert Bryndza, čiji su bestseleri prodani u višemilijunskoj nakladi. Do “upoznavanja” s Bandićevima Rob nikada nije bio u Hrvatskoj. Osim toga, Branka i Branko djelo su njegove mašte, likovi iz scenarija za kabaretski show “Croatian Magic Sensation” koji je napisao i izvodio s kolegicom Alex Francis.
“’Croatian Magic Sensation’ prvi je kazališni komad koji sam napisao, ustvari prvo djelo koje sam napisao. Najprije smo ga izvodili na jednom brodu na Temzi ispred manje publike, no kako je postajao popularan, u proširenom smo ga obliku izvodili na festivalu u Edinburghu, gdje je komad postigao golem uspjeh. Bio sam fasciniran jer doista nisam očekivao takav uspjeh”, rekao mi je u ovotjednom razgovoru za Nedjeljni Jutarnji.
Kako sam postao pisac
Prije desetak godina, tijekom samih početaka slave Bandićevih, pronašla ih je kolegica Željka Klemenčić, prva “prava Hrvatica” koju je nemalo zabavio show, a osobito slučajno odabrano prezime njegovih likova.
“Što se tiče glavnih emotivnih problema koji se provlače kroz predstavu, tu su Branko i Branka, neobično aktualni za ljude koji zapravo uopće nemaju pojma o Hrvatskoj. Gotovo u cijelom apsurdnom nastupu Branka je nijema (izgovara samo fraze poput ‘I am wife’), komično pozira u šljaštećoj haljini, ujedno je samo ukras i vješalica (skida i oblači Branku sako), više hostesa nego žena, premda doznajemo da se ona umjesto njega borila u Domovinskom ratu jer je on bio bolestan, a netko se morao boriti pa je otišla ona s lažnim brkovima. Poslušna je i tragikomična, djeluje izvještačeno, ali je ona ta koja se brine za hranu i drži tri ćoška u kući (…)
Druga stvar koju su britanski komičari dobro uboli skriva se iza činjenice da je Branko očigledno gay - karakteristična tetkasta mimika, nezainteresiranost za Branku koju opravdava lažnim uvjetom: štrajk seksom do EU. Gay Branko je, dakle, oženio Branku samo da bi umirio roditelje i zato što se to od njega očekivalo”, odlomak je iz teksta Željke Klemenčić objavljenog u Playboyu prije deset godina.
Ono što je uslijedilo nakon epizode “Croatian Magic Sensation”, koje se Robert i danas rado prisjeća, odredilo je njegov život.
“Moj tadašnji dečko, danas suprug, primijetio je da sam više uživao u pisanju kazališnog komada nego u glumi. On me nagovorio da uzmem pola godine slobodno kako bih se posvetio pisanju. To je bilo jedino razdoblje mojeg odraslog života kada nisam radio ili tražio poslove, Jan je na sebe preuzeo naše troškove života, a ja sam po cijele dane pisao, istraživao i učio pisati. Tako sam postao pisac”, govori mi. S jedne teške, kompetitivne karijere uskočio je u drugu, primjećujem, što ga nasmijava jer priznaje da su počeci u obje profesije bili izuzetno teški. “Sedam godina odrađivao sam svakojake honorarne poslove. Bio sam konobar, promotor piva, što me zamalo stajalo života, jer bi me pijanci u lošim dijelovima Londona napali zbog kupona za besplatnu čašu piva koje sam nosio sa sobom. Radio sam u London Dungeonu (londonska kuća strave i užasa, op. a.). Zatim kao asistent jednog vladina dužnosnika, što je bio najbesmisleniji posao koji sam ikada radio i uglavnom se svodio na buljenje u web stranicu BBC News čitavog dana”, prisjeća se. Ipak, svaki od navedenih poslova pokazao se dragocjenim jer mu je pružio priliku da upozna različite tipove ljudi i dalo mu obilje materijala koje je kasnije godinama koristio u svojim knjigama.
Ljeta na Krku
Možda mu je upravo nezahvalna pozicija glumca u Londonu, gradu u kojem samo rijetki uspijevaju, pomogla da ne odustane kada su godinama, jedna za drugom, stizale odbijenice iz svih vodećih izdavačkih kuća kojima je poslao svoje prvo djelo. Naposljetku, nakon pet neuspješnih godina odlučio ju je objaviti sam, preko Amazona. Interes čitatelja naveo ga je da ne odustaje. Uskoro je uslijedio uspjeh njegove knjige “Žena u ledu”, kod nas nedavno objavljen u izdanju Znanja, prvi u seriji kriminalističkih romana koji su postigli velik međunarodni uspjeh.
“Ono što se dogodilo s mojim romanima smatram vrlo uzbudljivim. To je na neki način nagrada za sav moj dugogodišnji trud i upornost”, govori. Uzbudljivi serijal o detektivki Eriki Foster zasad ima četiri nastavka, peti je upravo u nastajanju. Robertove knjige prodane su u više od 1,7 milijuna primjeraka. Osim popularnih krimića, objavio je i seriju romantične beletristike koja je doživjela jednako velik uspjeh. Pitam ga je li spreman za idući žanr, s obzirom na to da je u oba ostvario zavidan broj obožavatelja.
“Ne bih se usudio. Uspio sam u ova dva, mislim da je to sasvim dosta. Možda bih se okušao u znanstvenoj fantastici jer je vrlo rado čitam. Rado miješam tematike, tako da u svoje mračne krimiće umećem komične epizode, a u romantične komedije neki mračni detalj, poput alkoholizma ili homofobije. Život je ionako istovremeno ispunjen komedijom i dramom”, govori.
Od vremena glume u showu “Croatian Magic Sensation” Robert se vjenčao s dugogodišnjim partnerom Janom koji ga je zaprosio u Veneciji na njegov trideseti rođendan. Od tada par živi u Slovačkoj, u malenom gradiću nedaleko od Bratislave. Robert danas ponosno nosi prezime svoga supruga prevoditelja, koji je Robertove knjige preveo na slovački. “Moj život danas je vrlo miran i staložen, puno drugačiji nego u danima kada sam bio glumac u Londonu. Budim se oko pola osam. Dok šećem pse razmišljam o tome što ću pisati. Trudim se pisati od 9 do 5, uz kratku pauzu za ručak. Nakon toga se bez grižnje savjesti posvećujem suprugu i društvenom životu. Pisanje je vrlo samotan posao, bitno je izaći među ljude i družiti se jer se iz vanjskog svijeta crpi inspiracija i materijal za knjige”, govori.
Za danima glume nimalo ne žali.
“Jedina verzija u kojoj bih se približio svom ranijem pozivu jest kroz pisanje - rado bih pisao za kazalište i film. Postao sam toliki obožavatelj pisanja da se nikada više ne želim baviti glumom”, rekao je.
S kazališnim komadom “Croatian Magic Sensation” ne prestaje Robertova veza s Hrvatskom. “Moj suprug i ja veliki smo obožavatelji Hrvatske. Svako ljeto provodimo na Krku. Obožavam vaše more. Na Krku su nastale mnoge stranice mojih knjiga. Moja posljednja romantična komedija u potpunosti je napisana na Krku. Stoga me osobito razveselilo kada sam u supermarketu Plodine ugledao svoju knjigu na hrvatskom”, govori.
Hrvatske šale
Svoj spisateljski prvijenac - kako naziva “Croatian Magic Sensation” - dijelom duguje svojoj partnerici Alex Francis koja se nakon jednog posjeta Dubrovniku toliko zaljubila u Hrvatsku da je krenula na tečaj hrvatskog jezika i okružila se hrvatskim prijateljima u Londonu, a dijelom svojom osobnom fascinacijom zemljama istočne Europe, njihovim problemima i mentalitetom njihovih ljudi. Problematiku homofobije koja se ondje često nalazi obradio je kroz smijeh u svom kazališnom komadu, stoga ga pitam što mu je iskustvo života u Slovačkoj s njegovim suprugom pokazalo o stvarnom stanju homofobije u manjim europskim sredinama. “Homofobije ima posvuda, ali u Britaniji ne možeš biti homofobičan u javnosti. Jedna velika razlika između Slovačke i Ujedinjenog Kraljevstva jest što kod kuće možeš imati mišljenje koje želiš i nitko te zbog toga neće prozvati. U Slovačkoj političar na vodećoj poziciji može javno reći da je homoseksualizam mentalna bolest i to nitko neće smatrati čudnim. To je temeljna razlika”, govori, napominjući se da se ni u Hrvatskoj ni u Slovačkoj ne susreće s primjerima homofobije u svakodnevnom životu i susretu s ljudima.
“Danas se pitam jesu li naše ‘hrvatske’ šale uopće bile smiješne ljudima u Hrvatskoj. Kada bolje razmislim, možda nisu. Jednom prilikom nastupili smo u jednoj TV emisiji gdje smo izvodili nekoliko skečeva iz predstave. Sjećam se da su se u studiju svi doimali zbunjenima, nitko se nije smijao”, primjećuje. Daleko bolje reakcije dobiva od svojih čitatelja u Hrvatskoj, koji već s nestrpljenjem očekuju prijevod idućeg iz serije Bryndzinih sjajnih krimića.