ZAROBLJENI U VIJETNAMU

DNEVNIK HRVATICE KOJA JE VEĆ MJESECIMA 'ZAPELA' U AZIJI ZBOG KORONAVIRUSA Arijana i njezin dečko sada su u Vijetnamu, kada će kući nitko ne zna

Prizori s putovanja u Vijetnam
 Privatni arhiv
Uredio: Tomislav Kukec

Mlada hrvatska ljubiteljica putovanja, 24-godišnja Arijana Tkalčec, već je više od mjesec i pol dana "zarobljena" sa svojim dečkom u Vijetnamu uslijed situacije s koronavirusom. Iako, kaže, nema većih problema, trenutno joj se gotovo nemoguće vratiti jer su zrakoplovne kompanije diljem svijeta otkazale letove, a posvuda su stroge mjere za sve koji putuju.

Sve je počelo krajem siječnja kada je, kako nam je ispričala Arijana, nakon završetka fakulteta s dečkom krenula na sedmomjesečno putovanje jugoistočnom Azijom.

- Prva stanica bio je otok Bali na koji smo sletjeli krajem siječnja. Tada se već znalo za koronavirus, ali ga još nitko nije shvaćao ozbiljno jer je još uvijek bio uglavnom na području Kine. Nakon mjesec dana Balija, došli smo u Vijetnam - prepričava Arijana koja nije ni slutila da će baš na ovoj stanici dugotrajno "zapeti".

privatni arhiv
Prva 2 tjedna u Vijetnamu sve je bilo normalno i bez problema smo mogli istraživati

Nastavak putovanja neizvjestan

Arijana i dečko trenutno su u gradu Da Nang.

-Tu smo iznajmili jedan smještaj u kojem ćemo provesti idućih mjesec dana (a ovisno o situaciji, možda i više). Imamo tromjesečnu vizu koja nam vrijedi do 26.5. pa to zasad nije problem. No, postoji velika vjerojatnost da ćemo vizu morati i produžiti. Ne vjerujem da će se granice samo tako otvoriti kroz idućih mjesec dana. Opcija produženja tromjesečne vize postoji, ali je poprilično skupa - objašnjava nam Arijana svoju sadašnju situaciju.

Izvorno je u Vijetnamu trebala ostati tri mjeseca i onda krenuti prema susjednim državama, no nastavak putovanja sada je neizvjestan. Kaže kako su prva dva tjedna u toj azijskoj zemlji bila posve normalna te ništa nije upućivalo na ono što će se dalje događati.

- Kad smo ušli u Vijetnam nije bilo nijednog aktivnog slučaja koronavirusa. Prije toga zabilježeno je 16 slučajeva, no svi su se uspješno oporavili. U najvećem gradu, Ho Chi Minhu, proveli smo tjedan dana, a život je tekao uobičajeno, osim što su se posvuda nalazili dezinfekcijski gelovi, kao i plakati o koronavirusu te što su posjetiteljima Ratnog muzeja mjerili temperaturu - kaže Arijana.

privatni arhiv
Mjerenje temperature prije ulaska u Ratni muzej (tada još nije bilo aktivnih slučajeva)

Nakon razgledavanja najvećeg grada zaputili su se na područje Mekong Delte na jugu države.

- Tamo smo bili jedni od rijetkih turista jer na jug turisti obično dolaze samo na jednodnevne ture. U to vrijeme u Europi se počinju pojavljivati prvi slučajevi korona virusa. Naš plan bio je polako nastaviti put prema sjeveru Vijetnama. Došli smo u gradić Mui Ne i tu su stvari počele kretati nizbrdo. Mui Ne je gradić koji je poznat i pod nazivom mala Moskva zbog velikog broja ruskih turista. Kad smo došli, nije bilo nikakvih problema. Atmosfera je bila tipična za morski gradić; sve je bilo otvoreno, puno turista, glazbe. No, nakon dva dana u našem hotelu pročitali smo obavijest kako je 17 kilometara od našeg mjesta potvrđen slučaj korona virusa. Ubrzo je velik dio restorana zatvorio svoja vrata. Oni koji su radili imali su skraćeno radno vrijeme ili ograničen broj gostiju koje primaju. Na isti način reagirali su i neki hoteli - prisjeća se Arijana trenutka kada je počela shvaćati da će putovanje biti sve, samo ne uobičajeno.

privatni arhiv
Obavijest našeg hotela o pojavi korona virusa u okolici

Preplašeni lokalci vikali na njih

U glavi su tada počeli razvijati razne scenarije. Znali su da će uskoro morati odlučiti hoće li put biti nastavljen ili će krenuti kući. U Aziji je situacija s epidemijom još (donekle) bila pod kontrolom, pojavilo se tek nekoliko slučajeva, pa su odlučili da će ipak nastaviti dugo planirano i skupo putovanje.

- Naša sljedeća lokacija bila je grad Dalat. Tamo smo se zatekli za vrijeme postrožavanja mjera te smo naišli na prve probleme. Prvu večer htjeli smo otići do jednog restorana na večeru. Restoran je bio pun lokalaca i čim smo se približili oni su počeli mahati s rukama i vikati 'No, no, no.' Bilo je jasno da nas ne žele u svom restoranu. Zašto? Jer ih je bilo strah. Prvi slučajevi drugog vala virusa u Vijetnam su došli upravo iz Europe i zato je dio lokalaca imalo neprijateljski stav prema nama. Iako mi nismo uopće bili u Europi u to vrijeme i taj prvi slučaj je bila Vijetnamka koja se vratila s odmora u Europi. Kada bi prolazili ulicom ili došli do neke trgovine, lokalci bi stavljali maske na lice samo zbog nas. Naravno, nisu se svi lokalci tako ponašali, ali nam svejedno nije bilo najugodnije. Zato smo se 'zatvorili' u apartman u kojem smo bili i nismo previše izlazili. Imali smo kuhinju pa nismo morali ići ni do restorana - prisjeća se.

privatni arhiv
Naše prvo iskustvo s maskama prilikom odlaska u trgovinu

privatni arhiv
Obavijest o obaveznom nošenju maski prilikom ulaska u trgovinu

Upravo u Dalatu naši su se putnici suočili s najvećim problemima. Letova je svakog dana bilo sve manje, države su počele zatvarati granice i ukidati vize, uvodile su se obvezne karantene, a broj slučajeva počeo je rapidno rasti u svim državama. Nekoliko stresnih dana par je razgovarao s prijateljima i obiteljima, vijećali su što sada učiniti. Odlučili su ostati u Vijetnamu, jer se povratak u Europu činio nemogućom opcijom. Ujedno, počeli su strahovati i od zaraze. U Vijetnam je, kaže Arijana, najviše slučajeva došlo upravo avionima. Nitko im nije mogao garantirati da let neće biti otkazan, a povratna karta koju su kupili trebala im je jamčiti povratak u rujnu. Kupnja nove karte bio bi golem dodatni trošak, naročito jer su cijene letova "abnormalno narasle".

- A što ako bi nam let bio otkazan i morali bi platiti novi? Ili scenarij gdje bi zaglavili na nekom aerodromu zbog neprestanog mijenjanja pravila i zatvaranja granica? Nismo htjeli riskirati. Idući bitan faktor koji je presudio našem ostanku je obavezna samoizolacija prilikom dolaska u Hrvatsku. Mogli bi otići samo kod mojih roditelja gdje bi njih stavili u rizik u slučaju da pokupimo virus putem doma. Osim toga, moj dečko je iz Slovenije pa bi i to predstavljalo dodatan problem.

Naša obitelj i prijatelji podržali su našu odluku i sami smatraju da je to zapravo najbolja opcija za nas u ovom trenutku. Nakon što smo napokon donijeli tu važnu odluku, krenuli smo prema gradu Da Nang koji je inače poznat i kao nomadski grad. Da Nang smo odabrali kao grad u kojem želimo 'zaglaviti'. Grad ima sve potrebno za normalan život i lokalci su naviknuti na strance pa smo zato odlučili da tu želimo pričekati razvoj situacije - kaže Arijana.

privatni arhiv
Zaposlenici ispred autobusne postaje brinu da svi prije ulaska dezinficiraju ruke

Broj slučajeva zaraze počeo je rasti

Da bi došli do Da Nanga trebalo im je 16 sati, oko 6 sati vožnje autobusom do Nha Tranga i onda još 10 sati vožnje vlakom do Da Nanga.

privatni arhiv
Obavijest o dezinfekciji ruku na svim javnim mjestima

Za sva prijevozna sredstva obavezno je nošenje maske cijelim putem, dezinfekcija ruku prije ulaska u stanicu i vlak/bus, a i dezinfekcija samog prijevoznog sredstva, kažu naši sugovornici.

privatni arhiv
Maske smo u vlaku nosili svih 10 sati

privatni arhiv
Maske smo u vlaku nosili svih 10 sati

- Kratko smo se zaustavili u Nha Trangu koji nas je šokirao činjenicom koliko turista je šetalo uokolo bez maski, bez ikakve brige oko virusa. Plaže su bile krcate i socijalno distanciranje se ovdje činilo kao nepoznat pojam. A sve to u vrijeme kada su u Vijetnamu slučajevi postepeno rasli. No, Vijetnam je polako počeo postroživati mjere: ulazak u dućan bez maske nije dozvoljen, dezinfekcija ruku obavezna je na svim javnim mjestima (u trgovinama i željezničkim i autobusnim stanicama zaposlenici stoje s dezinfekcijskim sprejom na ulazu i ne možeš ući prije nego ti dezinficiraju ruke), mjerenja temperature... - prisjeća se.

No, već u Da Nangu situacija je bila pomalo zastrašujuća. Policija je bila u pratnji ljudi u plavim odijelima sa zaštitnim maskama već na ulazu u željezničku stanicu. Jedan od njih držao je natpis na engleskom jeziku koji je uperio prema Arijani i dečku jer su bili jedini turisti.

- Moram priznati da me baš bilo strah kad sam vidjela tu scenu. Prva stvar koju sam izjavila bila je 'Što će nam napraviti?'. No, svi su bili i više nego korektni i ljubazni prema nama. Bilo je jasno da su došli samo zbog nas jer su od svih putnika samo nas zadržali. Pregledali su nam dokumente jer im je jako bitan datum ulaska u državu. Svi koji su ušli nakon 10. ožujka, morali su u karantenu. Ispunili smo formu s nekim osnovnim podacima: gdje smo bili u posljednjih 14 dana, jesmo li bili u kontaktu sa životinjama (na farmama ili tržnicama), jesmo li imali neke simptome i slično. Morali smo dati broj mobitela i adresu na kojoj ostajemo te skinuti aplikaciju na mobitel na kojoj moramo stalno ažurirati podatke u slučaju da dođe do nekih promjena. Na aplikaciji postoji i naš osobni QR kod sa svim tim podacima koji moramo imati uvijek sa sobom - objašnjava.

privatni arhiv
Nakon dolaska na Da Nang stanicu, 'doček' ljudi u odijelima koji provjeravaju naše dokumente i mjere temperature

U grad Da Nang, koji će tko zna koje vrijeme sada biti njihov "dom", stigli su gotovo u posljednji trenutak, nekoliko sati prije nego su na snagu stupile mjere zatvaranja (koje su i sada aktivne).

- U zadnji tren uspjeli smo rezervirati jedan smještaj u kojem ostajemo do daljnjega. Većina smještaja je prema naredbama Vlade prestala uzimati nove turiste jer žele smanjiti bespotrebno kretanje ljudi. Zato smo prvo trebali provjeriti s policijom možemo li uopće doći u taj smještaj. Kako nismo bili u nijednom ugroženom području, nije bilo problema. Sada smo tu i čekamo što će biti. Imamo kuhinju i svaki dan sami kuhamo. Po namirnice idemo jednom tjedno. Trgovine su zasad u potpunosti opremljene i ničega ne nedostaje pa ne moramo kupovati nenormalne količine hrane. Hrana je prilično jeftina pa nam je i to jedan veliki plus. Posljednje mjere koje njihova Vlada naziva 'mjerama društvenog distanciranja' trajat će do 15. travnja, ali postoji i velika mogućnost da se produže barem do kraja travnja - opisuje Arijana neizvjesnost u kojoj se nalaze.

privatni arhiv
Primjer jedne od naših 'velikih kupovina' koje obavljamo jednom tjedno

Mjere strože iz dana u dan, ali su potrebne

Situacija koja je sada na snazi u Vijetnamu uvelike podsjeća na onu u gradovima diljem svijeta. Javni prijevoz je obustavljen, nijedno vozilo na četiri kotača više ne smije prometovati, a smanjen je i promet skuterima. U Da Nangu obustavljena je čak i dostava hrana putem aplikacije što je stvorilo novi problem izoliranim strancima koji u svom smještaju nemaju kuhinju i ne mogu si pripremati obroke.

- U državi je zatvoreno sve osim trgovina s prehranom i lijekovima te banki. Javna plaža je zatvorena. Nošenje maski je obavezno. Nitko ne smije van u grupama većim od dvoje ljudi te je bitno održavati razmak od 2 metra. Izlazak van je moguć ako se pridržava svih navedenih pravila. U suprotnom su moguće novčane kazne. Na šetnici uz more stalno puštaju audio s uputama kako se ponašati (i na engleskom i vijetnamskom jeziku). Tim područjem patrolira policija koja pazi da se svi pridržavaju pravila.

privatni arhiv
Prilaz javnoj plaži je u potpunosti zabranjen. Svakih nekoliko metara nalaze se natpisi s pravilima ponašanja.

Audio s mjerama opreza se stalno pušta u blizini plaže (u trenutku snimanja je šetnica uz plažu još bila otvorena, sada više nije) Prema zadnjim statistikama Vijetnam ima 97 aktivnih slučajeva (266 ukupno, 169 oporavljenih), te još nema nijednu smrt.

U medijima se često spominje kao jedna od država koja se najuspješnije bori s virusom. Jedni su od rijetkih koji su uspjeli iskorijeniti virus u prvom valu. Jako su aktivni u educiranju građana što raditi i kako se ponašati. Čak su napravili i pjesmu sa spotom u kojem ljude educiraju o virusu i pravilnoj higijeni (posebno pranju ruku). Brzi su s odlukama i mjerama opreza. Iako se mjere čine strože iz dana u dan, itekako su potrebne. Upravo zato se ovdje za sada osjećamo sigurno.

Jedini problem koji imamo je što nam osiguranje više ne pokriva liječenje u slučaju da se zarazimo virusom. Naime, pokriće je vrijedilo sve dok CDC nije globalno proglasio razinu 3 upozorenja za koronu. No, primijetili smo da je slučaj isti s većinom osiguranja. Ipak se nadamo da nam liječenje neće niti trebati jer se držimo svih propisanih mjera i nismo previše u kontaktu s drugim ljudima.

Na svom Instagram profilu @arijana.tkalcec objavljujem najnovije informacije oko cijele situacije pa ako vas zanima, možete me zapratiti - zaključuje simpatična Arijana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. travanj 2024 21:47