Unatoč dugoj granici s Kinom i populaciji od oko 97 milijuna ljudi, Vijetnam ima potvrđenih tek tristotinjak slučajeva zaraze novim koronavirosom i niti jednu zabilježenu smrt. Prošlo je mjesec dana od posljednje transmisije virusa, pa su vlasti donijele odluku o otvaranju zemlje. Stručnjaci kažu kako je Vijetnam katastrofu izbjegao tako što je reagirao na vrijeme.
Uveli su, naime, vrlo stroge mjere koje su, čini se, uspjele spriječiti širenje virusa. Već početkom siječnja, iako nisu imali ni jedan potvrđen slučaj COVIDA-19, vijetnamske vlasti poduzele su drastičnu akciju borbe protiv misterioznog virusa koji je u tom trenutku ubio tek dvoje ljudi u Wuhanu.
- Vijetnam je vrlo, vrlo brzo reagirao na ekstreman način, ali mjere su bile vrlo razumne - kaže profesor Guy Thwaites, ravnatelj jedinice za klinička istraživanja Oxford u Ho Ši Minu, koji je surađivao s vladom na području suzbijanja zaraznih bolesti. Tako su uvedene zabrane putovanja, strog nadzor stanja i zatvorena je granica s Kinom koju se moglo prijeći samo uz intenzivne provjere na graničnim prijelazima. Škole su odmah zatvorene, da bi bile otvorene sredinom svibnja, piše BBC.
Madraci bez jastuka
Thwaites objašnjava kako je Vijetnam zemlja koja ima veliko iskustvo sa zaraznim bolestima, još od pojave SARS-a 2003., do ptičje gripe 2010., kao i sporadičnim epidemijama ospica i denga groznice koju prenose komarci. Zbog svog lošeg iskustva sa zarazama, tamošnje se vlasti, objašnjava Thwaites, s epidemijama nose vjerojatno i bolje od bogatijih zemalja.
Jedna od mjera koje su odmah uvedene jest da je svatko tko ulazi u zemlju bio poslan u 14-dnevnu karantenu, kao i svatko tko je imao bilo kakav kontakt s ijednom zaraženom osobom. Uvjeti u karanteni nisu bili bajni - jedna je Australka ispričala kako je morala spavati u sobi u kojoj je bio samo madrac, bez jastuka i pokrivača, te uz samo jedan malen ventilator u vreloj prostoriji.
Uvedena su i masovna testiranja svih koji su "završili" u karanteni, a Thwaites smatra da se za oko 40 posto slučajeva ne bi znalo bez tog poteza. Riječ je o bolesnicima koji su testirani iako nemaju nikakvih simptoma, a ispostavilo se da su pozitivni na Sars-CoV-2
- Kada imate toliko asimptomatskih pacijenata, kontrola je jedina stvar koju trebate raditi. Da Vijetnam nije zatvorio te ljude oni bi nekontrolirano šetali i nosili virus - objašnjava.
Vijetnamske vlasti nikad nisu uvele potpunu karantenu zemlje, ali su brzo reagirale na pojave žarišta. U gradu Son Loi sjeverno od Hanoija, više od deset tisuća ljudi posve je odsječeno od ostatka zemlje nakon izbijanja zaraze, a slično se nedugo kasnije dogodilo i 11 tisuća stanovnika naselja Ha Loi. Nitko nije smio ući ni izaći iz tih naselja sve dok najmanje dva tjedna nema ni jednog potvrđenog slučaja.
Iako je u Vijetnamu na snazi jednopartijski režim, vlasti su vrlo dobro komunicirale sa narodom u vrijeme krize. Svima su odašiljane redovne SMS poruke s najnovijim informacijama oko uvedenih mjera, te savjetima kako se štititi od koronavirusa. Propaganda je, kazuju stručnjaci, naciju na neki način uvela u "ratno stanje", zbog čega je u društvu nastao snažan osjećaj borbe protiv zajedničkog neprijatelja.
Podaci o koronavirusu u Vijetnamu stoga su iznenađujuće malene brojke zaraženih, toliko da su neki posumnjali u njihovu istinitost, no stručnjaci tvrde kako nema razloga sumnjati u njih.
- Možda nismo zabilježili apsolutno svaki slučaj, ali zataškavanja aposlutno nije bilo, u to sam posve uvjeren - kaže Thwaites.
Slučaj Vijetnama, čija se ekonomija oporavlja a društvo vraća u normalu, pokazuje kako su restriktivne mjere prevencije najbolji način za otklanjanje problema u korijenu, zaključuje BBC.