Ti si Hrvatica s kineskom dušom. To je za 11-godišnju Emu Dujmović, 11-godišnju učenicu 6. razreda Osnovne škole Milana Langa u Bregani rekao veleposlanik NR Kine u Hrvatskoj kad je čuo kako govori kineski, s koliko volje, upornosti i truda osim u učenju tog jezika istražuje kinesku kulturu, povijest, glazbu, drži prezentacije učenicima od osnovne do srednje škole, pa i Samoborcima o toj zemlji, ali i gdjegod je pozovu.
Ema se ovih dana s roditeljima, majkom Vlatkom Burić Dujmović i ocem Antom Dujmovićem vratila iz Kine gdje je sudjelovala u natjecanju "Kineski most" u kategoriji 58 osmoškolaca u znanju kineskog jezika i osvojila deveto mjesto, ali dobila i posebnu nagradu za najkreativnije dijete cijelog natjecanja. Razgovarali smo s Emom i njezinim roditeljima u njihovom domu u Samoboru. Dojmovi se još nisu slegli. Ema je bila prvi put u Kini, upoznala je svoje učiteljice kineskog s kojima dvaput tjedno sat vremena uči kineski na daljinu, upoznala je mnoge vršnjake, sudjelovala u završnoj svečanosti koju je prenosila tamošnja televizija. A kako je sve počelo, priča nam Ema.
- Ljubav prema kineskom je došla kad sam bila mala, imala sam pet godina i nisam išla u vrtić i bilo mi je dosadno i roditelji su mi predložili da učim neki jezik. Tata mi je instalirao aplikaciju za učenje jezika i ja sam istraživala i bilo mi je teško koji ću jezik učiti jer ih je bilo puno i najradije bi sve učila i kad sam čula kineski ja sam se u njega odmah zaljubila i došla sam mami i tati i rekla sam da ja želim učiti kineski jezik jer ja uvijek volim nešto što je izazovnije i teže. A onda sam na jednoj rođendanskoj proslavi ugledala jednu kosooku djevojku i rekla sam mami: "Mora da je Kineskinja". I kako sam već nešto naučila kineskog htjela sam joj prići i reći kako učim taj jezik. Od svih riječi koje inače ljudi prvo nauče poput dobar dan, kako ste, ja sam joj rekla "Kanta za smeće!". Ona se samo nasmijala i rekla da sam joj jako simpatična jer da nije tipično da neka djevojčica koja nije Azijatkinja počne pričati na kineskom, a još da Vam kaže "Kanta za smeće!". Pohvalila je odmah moj dobar izgovor misleći da ja već učim s nekom profesoricom. Kasnije joj je mama objasnila da učim sama preko aplikacije. I eto tako smo se upoznale. Ona se zove Sara Puškaš, dolazi iz Samobora. Njezina majka je Kineskinja. I tako sam ja naredne četiri godine učila kineski s njom, a sada učim sa školom Unifons iz Kine iz grada Xi‘ana - priča nam Ema o svojim počecima učenja kineskog. I kaže kako je izgovor jako bitan jer neka riječ ako se krivo izgovori može imati sasvim drugo značenje pa recimo ako krivo naglasite riječ mama mogli bi majci reći da je konj - slikovito nam predočava značaj naglaska u kineskom.
- Kineski se sastoji od 80.000 znakova i jedan je od najtežih jezika na svijetu i treba ga svakodnevno učiti jer treba puno rada, volje, upornosti i odricanja. Ja sam se maksimalno fokusirala s učiteljicama da prvo usavršim komunicirati na kineskom jeziku.
O natjecanju na kojem je osvojila vrijedno priznanje i dojmovima, te o tome kako je baš ona kao predstavnica Hrvatske sudjelovala na tom natjecanju Ema kaže:
- U svibnju ove godine na natjecanju "Kineski Most" u organizaciji Konfucijevog instituta Sveučilišta u Zagrebu i Veleposlanstva NR Kine u Hrvatskoj, po prvi put smo sudjelovali mi osmoškolci i ja sam pobijedila među 10 kandidata. Morali smo pripremiti usmenu prezentaciju na kineskom jeziku te jedan talent kojeg imamo. Ja sam pričala o tome kako sam počela učiti kineski, o sebi i svojim uspjesima koje sam postigla te sam u Zagrebu otpjevala jednu tradicionalnu Kinesku pjesmu. Kada je odlučeno da ću ja predstavljati Hrvatsku na tom natjecanju puno su mi pomogli i "Konfucijev institut Sveučilišta u Zagrebu", veleposlanstvo NR Kine, moja škola i ravnatelj Igor Matijašić, te samoborska gradonačelnica Petra Škrobot kojima se od srca svima zahvaljujem. Tjedan dana koliko je trajalo natjecanje je brzo prošlo. Došle su me podržati i moje učiteljice kineskog u Kini koje su došle u grad Kunming gdje se održavalo natjecanje. To je osammilijunski grad, kako bi rekli Kinezi gradić, ugodne klime, pun zelenila i posjetili smo puno mjesta, od botaničkog vrta, zoološkog vrta do muzeja fosila, velike tržnice friškog cvijeća do drevnog starog grada i jedne njihove osnovne škole. U sklopu natjecanja imali smo četiri pismena ispita, svaki dan odslušali smo jedno predavanje na neku temu te bi nakon predavanja pisali test, tu smo dobivali također bodove, a predzadnji dan smo imali usmeni dio natjecanja. Svatko od nas je usmeno izlagao svoju prezentaciju te predstavio svoj talent koji je morao imati poveznicu s Kinom. Sretna sam i ponosna što sam na kraju natjecanja dobila nagradu kao najkreativnije dijete prvenstva za predstavljanje kroz cijeli tjedan ali i za moju prezentaciju - priča nam Ema.
Vidi li se i jednog dana profesionalno uz kineski ova vrijedna učenica, kojoj su njezine učiteljice već napravile plan za naredne tri godine u kojem će fokus biti na učenju kineskog znakovlja, jednog dana profesionalno povezana s kineskim kaže:
- Kineski obožavam i želim nastaviti i vjerujem da sa znanjem kineskog mogu svašta napraviti u budućnosti jer to je jezik koji nije tipičan za učenje. Lijep je i melodičan, govori ga milijarda ljudi u svijetu - kaže Ema. A upravo je njezina priča o učenju kineskog o kojoj je već pričala motivirala i neku drugu djecu za učenje kineskog.
- Ona je u Samoboru držala predavanje o Kini na kojoj su bili i izaslanici kineskog veleposlanstva. Bili su oduševljeni s njom i rekli su da je ona najbolja ambasadorica Kine u Hrvatskoj i da im je nepojmljivo da djevojčica od 11 godina tako dobro govori kineski. Kina je posebna zemlja u svemu, oni jako cijene tuđe znanje i strance koji uče njihov jezik i promoviraju kineski na drugom kraju svijeta.
Mi smo bili s Emom 10 dana na natjecanju u Kini i to je bilo stalno trčanje, dnevno smo uz sve obveze uz natjecanje propješačili u prosjeku 10 do 12 kilometara. Dojmovi se tek sliježu - kaže mama Vlatka. Kaže da je Ema svoju prezentaciju održala pred 500 ljudi, a ceremonija zatvaranja bila je na tamošnjoj televiziji u studiju veličine poput pet studija Anton Marti na HRT-u što me se jako dojmilo. Tako je sve puno veće nego doma.
Na završnoj ceremoniji zatvaranja prvenstva Ema je nosila tradicionalnu samoborsku narodnu nošnju, a na natjecanju tradicionalnu kinesku nošnju.
Ema kaže kako su djeca koja su si ostala jako dobra nakon natjecanja već oformili grupu na WeChat-u (to je kineska varijanta WhatsApp-a) te će svakako ostati s njima u kontaktu.
Osim kineskog Ema crta, piše bajke, a nedavno je i završila svoju prvu knjigu. I otkriva nam:
- Zove se "Život jednog psa". Počela sam je pisati kad sam dobila psa Zeusa. Knjiga je pisana u prvom licu psa i on prepričava svoj život. Knjigu sam pisala tri godine, u njoj Zeus iz dan u dan priča o svom životu.
Drago mi je da sam ju završila. Ima 84 stranice i sama sam izradila naslovnicu - pokazuje nam je Ema na iPadu, dok glavni junak priče, njezin ljubimac Zeus leži ispod naših nogu. Na prvu recenziju knjigu je dala baki Jadranki, umirovljenoj novinarki, svojim profesorima te najboljoj prijateljici Lari i prijatelju Thomasu.
Osim učenja kineskog, crtanja, pisanja pjesmi, bajki i prve knjige Ema je prošle godine organizirala humanitarnu akciju u Samoboru za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Prodajući majice prikupila je 18.000 kuna za što je dobila "Plaketu grada Samobora" za humanitarni rad kao najmlađa ikada.
I nije isključeno da ćemo vrlo uskoro Emu Dujmović osim kao iznimnu učenicu i govornicu kineskog predstaviti i kao uspješnu spisateljicu za djecu, jer njezina prva knjiga zrači optimizmom, što danas djeci često nedostaje.