Lani u rujnu Denisu Brnabiću, brodograditelju iz Banjola na Rabu, zazvonio je telefon. Osoba “s druge strane žice” kazala mu je da radi za slovensku produkcijsku kuću Comradfilm i da žele njegovu barku za reklamu za novi Audijev automobil. Denis je prvo poklopio jer je zaključio da ga netko zafrkava. Ali, telefon je zazvonio opet i Denis je saslušao što ekipa iz Comradfilma ima za reći.
Fastforward u veljaču 2019., Audi ima promidžbeni spot za novi Audi E-tron, luksuzni električni model. U spotu, poslovni čovjek, predstavljen kao muškarac sa stilom u ručno šivanom odijelu, koji ima vremena za homemade espresso i brijanje kod brijača, obavlja dnevne zadatke u gradu ostakljenih nebodera. Na kraju dana, automobilom odlazi iz grada cestama kroz šume i planine, a na prikolici mu je Sampa 6, barka koju proizvodi Denis Brnabić.
- To je bila igra slučajnosti i sreće, ni dan danas ne znamo kako su uopće došli do nas. Vjerojatno su nas ‘izvukli’ negdje s interneta. Audi je za reklamu tražio barku koja nije teža od 1,5 tona, a izgleda kao spoj modernog i tradicionalnog. Iz Comradfilma su im, navodno, prije nas poslali na desetke prijedloga. Na svaki su iz Audija odgovorili: “No”. Kako su nam ispričali, kada su im poslali našu barku, odgovor je bio: “Wow, yes!” - govori Denis Brnabić.
Radionica u garaži
Rapski brodograditelj sa suprugom Marinom i dvoje djece, 14-godišnjom kćeri Katijom i 6-godišnjim sinom Frankom živi u obiteljskoj kući u Banjolu čija je garaža pretvorena u veliku radionicu, a dvorište ispunjeno brodicama koje održava i kalupima za njegove modele. Brodomehanika Brnabić je obiteljski obrt u kojem su samo on i Marina - iza njih ne stoje nikakvi menadžeri, nikakvi PR-ovci, a godišnja proizvodnja su maksimalno tri brodice koliko ih Denis svojim rukama uspije izgraditi preko zime. Preko ljeta, vozi Taxi boat, također vlastiti model, Sampa 740. Web stranicu napravio im je rođak, a kako nam je ispričala Marina, čak su zaboravili password za službeni e-mail pa ga ne mogu ni otvoriti.
Denisu je 41 godina, Marina je godinu dana starija i sušta su suprotnost čovjeku s Audijeve reklame koji vozi njihov brod. Žive na malom otoku od devet tisuća stanovnika, bez glamura i staklenih nebodera, većinu dana su u radnim odijelima, radeći praktički doslovno od jutra do sutra.
Denis je rođeni Rabljanin, a Marina je iz Rijeke, ali joj je mama s Raba pa je na otok dolazila svako ljeto. Tako je, još kao tinejdžerica, upoznala svojeg budućeg supruga. On je, doduše, u Rijeci pohađao srednju školu za brodskog mehaničara, ali tada još nisu bili zajedno.
Zbog ljubavi, Marina se preselila na Rab i kako nam je ispričao Denis, već u prvih desetak dana doživjela sve nedaće života na otoku.
- Prvo, zbog nevremena, tri dana nije vozio trajekt i ne može se na kopno. Onda je, kako je vjetar donio sol na električne vodove, došlo do kvara i bili smo par dana bez struje. Supruga ne može raditi ništa, ne može gledati televiziju. Onda je, za kraj, pukla vodovodna cijev pa smo ostali i bez vode. Rekao sam joj: ‘Evo, sada si vidjela sve, nakon ovoga bit će ti lako’ - smije se Denis.
Brnabić ne dolazi iz obitelji koja je imala previše veze s plovilima. Barke nisu posjedovali ni njegov otac ni djed. Po maminoj strani, djed mu je bio pomorac, ali nije imao nikakve veze s brodogradnjom. S obzirom na školu koju je završio, Denisov ulazak u taj sektor bio je logičan, iako se dogodio sasvim slučajno.
- Nakon škole, do vojske, radio sam jedno vrijeme, što se kaže, ‘na lopatu’. Bila su to ratna vremena, posla baš nije bilo. Jednog dana, ‘zakačio’ sam se nešto na poslu i odlučio pronaći nešto drugo. Otišao sam do Pičuljana i pitao ga ima li kakvog posla. Nije mi ništa odgovorio. Došao je vikend, izašao sam van s društvom, zabaviti se. U ponedjeljak, u sedam ujutro, otac me budi. ‘Diži se, moraš ići na posao’. Tako sam počeo raditi kod Pičuljana - priča.
Kod Pičuljana, koji su vrlo cijenjena brodograditeljska obitelj poznata po istoimenoj brodici, Denis je radio punih osam godina. Tu je naučio sve tajne zanata, a onda je prešao godinu dana raditi kod Španjola. Nakon toga, upustio se u samostalne vode, prvo krenuvši po ljeti s taxi boatom i održavanjem tuđih brodskih motora i plovila, a kasnije se upustivši u brodogradnju. Vlastitu radionicu u okviru obiteljske kuće otvorio je 2007. godine.
Vožnja turista kao inspiracija
- Počeo sam, u stvari, kao kooperant. Moj prijatelj Zdravko Pičuljan, koji je rođak ovih drugih Pičuljana, počinjao je s razvojem broda Fortuna 730. Dogovorili smo se da ću ja raditi tehnički dio posla i već u prvoj godini imali smo narudžbe za tri broda. Napravili smo ukupno sedam brodova, i u međuvremenu otkupio sam od njega i kalupe i projektnu dokumentaciju pa se spremam ponovno pokrenuti proizvodnju te brodice - govori.
Tada se “dogodio” prvi Brnabićev samostalni model, Sampa 740. Broj 740, naravno, podrazumijeva da se radi o brodici od 7,4 metra.
- Kako sam počeo voziti goste taksi boatom, vidio sam da kolege imaju bolje barke i želio sam napraviti nešto što bi mi odgovaralo i za posao i privatno. Tako je nastala Sampa 740. Planirao sam da to bude brod s kojim ćemo supruga i ja ići na ljetovanje, ali, evo, dogodilo se to da do današnjeg dana niti jednom u njemu nismo prespavali. Kada su drugi na otoku vidjeli moj novi brod, počeli su me pitati da li bih i njima mogao napraviti takav. Napravio sam ih ukupno sedam, a kupci su bili otočki ribari i taksi prijevoznici - prisjeća se Denis.
Svoj model kojeg je proslavila reklama za Audi, Sampu 6, razvio je 2016. godine. Inspiracija mu je, kaže, bila tradicionalna rapska gajeta. Brodica je duga šest metara, trup je plastičan, a dekoracija drvena. Brod može ići u varijanti s jarbolom ili bez njega, s kabinom ili bez nje, a prosječna cijena mu je oko 25 tisuća eura.
- I taj sam model razvio igrom slučaja. Sada pokojni prijatelj tražio je brod za suprugu i sebe. Gledao je polovne Galebove koji koštaju po 25-30 tisuća eura, ali to su barke stare po 15-20 godina. Sviđala nam se tradicionalna gradnja, ali drvene brodice jako su zahtjevne za održavanje. Odlučili smo se za plastični brod s drvenim ukrasima koji će pomiriti moderno i tradicionalno - govori rapski brodograditelj.
Kako je to i ranije bilo u Denisovoj karijeri, počela se širiti priča o Sampi 6 i krenule su narudžbe, a važnu je ulogu odigrao i specijalizirani časopis Burza nautike koji je barku recenzirao. Do današnjeg dana, napravio je šest Sampi 6, trenutno u radionici dovršava sedmu, a već ima nove narudžbe. Poučen iskustvima kada je radio za druge, ne želi se širiti, ulaziti u velike investicije i upošljavati nove ljude već radi sam, koliko može. Kreće već u sedam ujutro, a u radionici je do 9, 10 uvečer, Supruga mu pomaže u poslovima kao što su struganje, čišćenje, držanje usisavača i slično.
Sve je personalizirano
- U mom poslu, gurat se u nešto čega na tržištu ima koliko voliš, recimo među glisere, nema nikakvog smisla. Ovo nije brod za ljude kojima se žuri. Ovo je brod za guštanje, za laganu vožnju, šest do sedam čvorova, za otići na lignje ili na kupanje. U Italiji ili Francuskoj ima tih tradicionalnih brodica koliko voliš za nikakve novce, ali ne ovakvih. Ovdje je sve personalizirano. To možeš dobiti samo kada radiš sebi za gušt. Napravim ih dva do tri godišnje jer više od toga ne stignem, a želim osobno imati sve pod kontrolom. Ne želim nikome ostajati ništa dužan, ne želim se širiti. Za moj se brod čeka godinu dana od narudžbe i nekima to ne odgovara, ali to je brod točno za određeni tip ljudi, koji baš njega žele. Kupio ga je jedan Čeh koji u marini ima jahtu od 14 metara. Ali, na more ide sa Sampom - priča Denis Brnabić.
Ime Sampa brodu je nadjenuo po nadimku svog pokojnog djeda koji je bio vrlo važna osoba u Denisovom životu. Djed je, pak, nadimak dobio još kao klinac - jednom je u metalnim posudama nosio ručak ocu, a jedna ga je gospođa pitala što je unutra. Odgovorio je: “Sampa i polampa”, krivo izgovarajući “sipa i palenta”, i tako je cijeli život ostao Sampa.
Pojavljivanje u reklami za Audi Brnabiću bi moglo osigurati širi proboj, ali, kako se čini, rapski brodograditelj takav proboj ne želi. Ionako, kako kaže, godišnje ne može napraviti više od tri broda, a narudžbi i tim tempom ima dovoljno. Ali, odlazak u Ljubljanu sa suprugom na snimanje spota bilo mu je krasno iskustvo i iznimno mu je drago što je netko njegovu brodicu prepoznao kao nešto vrijedno tolike pažnje.
- Zadovoljan sam s ovim što imamo i ne želim ništa mijenjati. Ne patimo od skupih automobila, ne idemo na godišnje odmore, volimo svoj posao. Volim more, volim barke, izvanredan je osjećaj kada nešto napraviš vlastitim rukama. Volim i to što s ljudima kojima prodam barku ostajem prijatelj. Drugačije za mene ne bi funkcioniralo. Osim što gradim svoje, održavam barke i brodske motore drugima, ali isključivo poznanicima, s kojima radim već godinama. Dugo sam u ovome i znam kako stvari funkcioniraju. Znam da, ako nešto preko noći postane hit, isto tako može i trajati samo godinu-dvije, a poslije toga dođu problemi. Zato želim sve imati pod kontrolom - zaključuje Denis Brnabić.