“Da, kad pogledam unazad, zadovoljan sam. Nisam ni u jednom trenutku požalio u ovih 25 godina što sam ‘prevario’ svoju prvu ljubav neurokirurgiju i odlučio podariti sreću svojim pacijentima novim nosovima, ljepšim kapcima, životom bez klempavih ušiju...
U moju polikliniku ulaze zdravi, a jednako tako moji su pacijenti zdravi i kad izlaze, ali uz dodatak sreće jer su riješili neki problem koji im, istina, ne narušava zdravlje, ali ih nerijetko čini nezadovoljnima”, opisuje svoj put koji ga je doveo do “srebrne” obljetnice privatne prakse najpoznatiji hrvatski maksilofacijalni i estetski kirurg dr. Siniša Glumičić. Štoviše, nerijetko se “uljepšavanje” koje nema veze s kirurgijom naziva njegovim imenom. Primjerice, za uključivanje posebnog efekta na televizijskim kamerama koji “briše bore” kratko se kaže - uključi Glumičića!
Demistificiranje
S pravom može biti zadovoljan nakon tih 25 godina jer je na “baršunasti” način demistificirao estetsku kirurgiju. Nisu to više samo zahvati za “poznate, slavne i bogate” koji žele “zaustaviti mladost po svaku cijenu”, već i za one kojima će ljepši nos, malo “lakši” kapci ili koja bora manje život učiniti ne baš ružičastim, ali zadovoljstvo s jutarnjom slikom u ogledalu pridonijet će da početak dana bude sretniji. A u tih 25 godina promijenilo se mnogo toga u estetskoj kirurgiji. Nekad za bilo kakvu promjenu izgleda “nož” nije imao alternativu. Danas je pak situacija takva da samo tridesetak posto estetskih zahvata čini kirurgija, a ostalo čine nekirurški “putevi do ljepote”.
“Neurokirurgija je bila moja prva ljubav. Sve sam ‘posložio’. U KBC -u Sestre milosrdnice prof. dr. Lucijan Negovetić gradio je neurokirurgiju i krenuo sam u Boston da bih što više naučio. Jedan je poziv dr. Boška Milojevića, pionira estetske kirurgije u Hrvatskoj, promijenio moj profesionalni život. Pozvao me da budem njegov specijalizant. U tom trenutku nisam baš bio siguran o čemu se tu radi, ali ipak sam pristao i krenuo iz SAD-a u Zagreb na specijalizaciju maksilofacijalne kirurgije. Nažalost, dr. Milojević je ubrzo iznenada umro, ali nastavio sam tim putem i na kraju odlučio otvoriti svoju privatnu praksu kojoj je upravo 25. rođendan”, opisuje svoje početke ulaska u estetsku kirurgiju dr. Glumičić.
Na pitanje što se od tada promijenilo, kratko kaže - sve!
“Promijenilo se gotovo sve u struci, ali i sam sam se promijenio. Tisuće operacija, točnije njih više od 10.500 u ‘mojim rukama’ daju mi sigurnost, a promjene tehnika, tehnologije i materijala tolike su da više ništa nije isto. No, moram naglasiti da je estetska kirurgija timski rad i što je taj tim uigraniji, to su i rezultati bolji”, naglašava dr. Glumičić.
“Fileri, botoks, laseri i radiovalovi prava su revolucija jer omogućavaju da se i bez noža mijenja, primjerice, lice. No, ipak treba reći da se ozbiljne devijacije nosa ili pak pali kapci ne mogu riješiti bez kirurškog zahvata. Naime, kirurgija može vratiti sat starenja i za petnaestak godina, dok su svi ti nekirurški zahvati ipak manje trajni. U jednom trenutku kirurgija postaje najbolje opcija”, objašnjava dr. Glumičić.
Kaže da mu se velik dio pacijenata vraća tijekom ovih 25 godina.
“Barem svaki drugi tjedan imamo jednog, a ponekad i više pacijenata koje smo operirali prije 10 ili 15 godina pa dolaze ‘na obnovu’. To je sjajno ne samo zato što pacijenti imaju povjerenja u moj rad nego i zato što je onda zahvat jednostavniji. Znam putanju tkiva, mišića i što sam tada radio te što bi trebalo učiniti ponovo nekom pacijentu”, naglašava dr. Glumičić.
Rizik od groteske
Dodaje da najviše radi “popravke” nosa, pa onda operacije kapaka, klempavih ušiju, povećanja grudi i face lifting, a ističe da mu je operacija nosa ipak najdraža. Odbacuje neke nerijetke priče po kojima je svaki operirani nos isti.
“To naprosto nije i ne može biti točno. Svaki je pacijent drukčiji. Ima drukčije kosti, hrskavicu, oblik lica... Pacijent može doći sa slikom nosa koji bi rado na svom licu, ali to je nerijetko nemoguće. Ako ne prihvaća sugestije za prilagodbu njemu kao pacijentu, točnije argumente, ako nismo na istoj valnoj dužini, onda je bolje da se raziđemo. To je i razlog što desetak posto pacijenata na kraju ne operiram jer se ‘nismo našli’”, kaže dr. Glumičić. Jednako tako ne pristaje na neke ekstremne zahtjeve, a bilo je u 25 godina i toga.
“Primjerice, kad dođe pacijentica sa svojom slikom kad je imala 18 pa bi rado da i u 60. izgleda isto. Ne samo da je to nemoguće nego ne bi bilo niti dobro jer pitanje je ako se ‘popravi’ lice - što s ostatkom tijela. No, nerealnosti je mnogo i u svijetu poznatih. Još mi je u sjećanju Tom Cruise kad je bio pretjerao s filerima, što ga je potpuno izobličilo. No, ima i dobrih primjera, kao što je američki predsjednički kandidat Joe Biden. Očito je imao face lifting, što odaje ožiljak, ali on s tim nema problema. Moglo bi se reći da, primjerice, Brad Pitt lijepo stari”, naglašava dr. Glumičić.
Dodaje da previše filera, botoksa i svega drugog “previše” vodi u grotesku. Najlošije izgleda žena koje se silno trudi da izgleda mlađe, kažu znalci, a da bi se to izbjeglo važna je “riječ stručnjaka”.
Duga anestezija
“Bila sam na razgovorima kod raznih estetskih kirurga i na kraju sam odlučila da moje kapke popravi dr. Glumičić. Već na prvu smo kliknuli. Potpuno je razumio što želim čak i dok mu to još nisam rekla. Uspoređujem njegovu komunikaciju s pacijenticama s onom Mela Gibsona u filmu ‘Što žene vole’. Uvjerena sam da je to njegova tajna”, kaže slikarica Sonja Marjanović, jedna od mnogobrojnih pacijentica kojoj je dr. Glumičić napravio blefaroplastiku.
Slično govori i Romana Tralić te naglašava da je njezin “loš” nos danas potpuno drukčiji.
“Kad sam odlučila da ću na operaciju, naravno počela sam gledati slike na internetu. Najviše su mi se sviđali ‘radovi’ dr. Glumičića i odluka je pala. Brzo smo se dogovorili i mogu reći da sam dobro odlučila jer sam se napokon riješila spuštenog kukastog nosa, a nema više ni grbice. Imam nos kakav sam htjela”, kaže gospođa Tralić.
No, premda se su estetske operacije uvijek tzv. elektivne odnosno dogovorene jer nije riječ o zdravstvenom problemu, zahtijevaju jednaku pripremu jer ponekad potraju i više sati.
“Istina je da se ponekad rade kombinirane operacije, primjerice face lifting i podizanje kapaka, uklanjanje podočnjaka ili pak face lifting i abdominoplastika, pa pacijent može biti dugo u anesteziji. Zato prije zahvata treba obaviti sve potrebne predoperativne preglede. Primjerice, Englezi imaju i ‘dodatak’ jer uopće ne operiraju aktivne pušače, odnosno traže da pacijent prije zahvata šest tjedana apstinira od pušenja.
Naime, i u ovoj vrsti kirurgije moguće su komplikacije koje se mogu izbjeći dobrom pripremom”, kaže dr. Glumičić i zaključuje kako kad pogleda 25 godina unazad vidi da je njegov rad proizveo nemjerljivu količinu endorfina kod pacijenata, a to znači da je i on sretan što je odabrao upravo estetsku kirurgiju kao svoj životni poziv.