Massoud Mosavi je veseo i duhovit 7-godišnjak. Govori engleski dovoljno dobro da ga se može intervjuirati bez prevoditelja usprkos svojoj mladoj dobi, započinje neobičnu i potresnu priču o malom dječaku Rod Norland za New York Times.
Massoudu je, vjerovali ili ne, prvi jezik norveški, dok jezik svojih roditelja slabo govori, toliko da ni ne zna kako se zove. On ga zove "jezik koji se govori u Afganistanu". Čak i dok priča sa svojim ocem Sayedom Yousefom i majkom Saeqom, govori na norveškom jeziku. Naime, Massoud je odrastao u Norveškoj, odakle je njegova obitelj deportirana prije dva mjeseca u Kabul.
On i njegova obitelj u Norveškoj su proveli proteklih četiri i pol godine da bi norveška policija bez upozorenja 12. kolovoza ušla u njihovu kuću i uhitila Massoudove roditelje i starijeg brata Javeda (17) te ih sve odvela u pritvor.
U manje od 24 sata, prije nego su stigli nazvati odvjetnika smješteni su na putničke letove za Afganistan, a pratilo ih je čak 11 norveških policajaca koji su pozorno pazili da zaista stignu u Kabul:
- Čak su nas tjerali da ostavljamo otvorena vrata kada bismo išli u WC u zrakoplovu - opisao je "putničko" iskustvo Javed.
Kad su stigli u Kabul, norveška vlada im je svakom dala po 1200 dolara i platila im dva tjedna smještaja u jednom hotelu. Obitelj sada traži neko mjesto gdje bi se trajno mogli nastaniti, ali imaju problema s nalaženjem smještaja koji si mogu priuštiti budući da su većinu novca od norveške vlade potrošili na odvjetnika kojeg su angažirali na svojem slučaju deportacije.
Oni su tek dio vala Afganistanaca koji se vraćaju u svoju državu, u kojoj rat još uvijek traje. Prema nekim procjenama ove godine bi se u zemlju moglo vratiti i do milijun i pol Afganistanaca, piše Norland, a mnogi od njih protivno svojoj volji. Štoviše, neki od njih su bili prijavljeni kao izbjeglice u drugim državama.
Ovakvo stanje je novost za obitelj Mosavi. Prije pet godina njihova je tada 13-godišnja kćer Aghdas prva dospjela do Norveške nakon što je razdvojena od ostatka obitelji u Turskoj, a norveška je vlada nakon toga platila iz svojeg džepa letove kojima je 2012. u državu doveden ostatak njezine obitelji. Četiri i pol godine kasnije Norveška se najodlučnije rješava tražitelja azila iz Afganistana, čijih je 90 posto zahtjeva odbijeno prema tamošnjoj Nacionalnoj organizaciji za azilante - prosjek u ostalim državama Europe rijetko prelazi 50 posto. Tako je ove godine Norveška u Afganistan vratila 442 osobe, od toga njih 278 protiv njihove volje.
Za Mosavijeve je mala utjeha da je danas 18-godišnja Aghdas dobila dozvolu da ostane u Norveškoj na osnovi činjenice da je uspostavila jaku vezu s tom državom tijekom svojeg obrazovanja. No, njezini planovi da studira nanotehnologiju lako bi se mogli izjaloviti jer joj u novonastaloj situaciji hitno treba posao kako bi zaradila nešto i dio novca poslala svojoj obitelji u Afganistan. Štoviše, već radi na pola radnog vremena u obližnjem dućanu. Odvjetnik obitelji rekao je da su i dvojica dječaka iz obitelji trebali ostati po istoj osnovi, budući da su većinu formalne edukacije dobili u Norveškoj:
- Smatram da je norveška vlada prekršila zakon. Ovdje se radi o vrlo integriranoj obitelji i ovakav potez doslovno slama srca, pogotovo Massoudu koji nije živio u Afganistanu još od svoje druge godine života - rekao je obiteljski odvjetnik Sigrid Broch.
Koliko su vlasti bile bešćutne pokazuje i podatak da je obitelj deportirana točno na sedmi Massoudov rođendan, a za proslavu je bio spreman i trampolin i torta... Na rođendan je bilo pozvano i devetoro djece, uglavnom Norvežana među kojima je i najbolji Massoudov prijatelj, Hans. Prije nego su gostima stigli reći da je proslava otkazana, obitelj je već bila na letu za Afganistan.
Stoga je mali Massoud iskoristio novinara Norlanda da preko novina pošalje poruku svojem norveškom prijatelju Hansu, i to prvo na norveškom jeziku koji je zatim preveo na engleski:
- Bok! Jako, jako mi nedostajete, moji prijatelji. Želim se vratiti. Zaista se želim vratiti u Norvešku - rekao je Massoud.
Norvešku vladu ta poruka zasad nije dirnula, što i ne čudi s obzirom na činjenicu da izbjeglice vraćaju u državu u kojoj traje rat, kontra propisima i normama međunarodnog prava da se osobe ne vraća u državu u kojoj im prijeti opasnost. Njihov izgovor glasi: nije cijeli Afganistan opasan. A pritom po Kabulu odzvanjaju nove eksplozije iz dana u dan...