Zagrepčanka Tea J. bila je na izletu na Japetiću kad je doživjela noćnu moru svakog vlasnika psa.
Nakon šetnje s prijateljima htjela se odmoriti i nešto pojesti u planinarskom domu. Dok su tražili slobodno mjesto, dvogodišnja kujica Yokica se motala oko njih, a onda, u doslovno pet minuta, kao da je u zemlju propala.
Počeli su ju tražiti oko stolova, a neki planinari govorili su da su ju vidjeli kako se vraća prema samom vrhu Japetića kod tornja. Međutim, nigdje je nije bilo.
- Bila sam užasno tužna. Počela je padati noć i brinula sam gdje će se sakriti. Pobjegla nam je jednom prije na Jarunu kad je imala oko godinu dana, ali to je bila kratka potraga jer je tamo doma i sama se vratila. Inače je shiba inu kao pasmina dosta zahtjevna i svojeglava te je potrebno jako puno rada i strpljenja pri učenju - priča nam mlada Zagrepčanka.
Obavijestili su odmah osoblje u planinarskom domu i ostavili svima koje su sreli svoje brojeve mobitela. Nakon toga su se javili u sve moguće grupe za izgubljene kućne ljubimce. Puno ljudi im je nesebično pomagalo i davalo im savjete. Javila su im se lovačka društva kako bi pomogli, puštali su i oglase na radio Jaski.
Uz sva dobra iskustva koja su imali, bilo je i jedno vrlo neugodno. Očajni su angažirali detektivsku agenciju iz Zeline koja je nudila uslugu traganja za ljubimcem sa psom tragačem.
- Predstavili su nam se zaista profesionalno, ali kada smo došli na mjesto na kojem smo Yokicu trebali tražiti, počeli smo primjećivati sumnjive oblike poslovanja. Shvatili smo da su nas iskoristili kada smo bili najranjiviji. Nisu nas niti u jednom trenutku poslušali i obišli mjesta gdje se Yoko kretala, njihov pas tragač je od tri sata traganja zapravo bio samo jedan sat aktivan, ostatak vremena su gazda i njegov partner vikali kroz šumu jer, eto, mi se toga nismo bili sjetili - priča ogorčeno Tea.
Dodaje da je najgore od svega bilo kad je vlasnik agencije nestao sa svojim psom i čuli su samo jako vikanje kroz šumu. Vratio se nakon 10 minuta i smirenim glasom rekao da je vidio Yoko 50 metara od sebe, ali da je strmo i da ako žele, mogu sami otići prema tom mjestu. Bez razmišljanja su krenuli po opasnom terenu, a padao je i mrak.
- Nažalost, kasnije smo shvatili da su nas naveli na krivi trag. Yoko nikada nije bila na tom mjestu jer smo te večeri dobili puno sigurniju dojavu o tome gdje se Yoko kreće, a to mjesto je bilo udaljeno tri sata u potpuno suprotnom smjeru", govori Tea.
Prva noć bez Yoko bila je neopisivo tužna. "Idete prema doma, a jedan dio se ne vraća s vama - prisjetila se.
- Najgore je što ne znate je li zalutala u šumi pa vam počnu dolaziti najgore misli - da se nije ozlijedila, da ju nije netko poveo sa sobom...
Kroz iduća dva tjedna gotovo su svaki dan dobivali dojave koje su provjeravali. To ih je odvraćalo od crnih misli jer se činilo da je Yoko stalno tu negdje, ali bi se uvijek nekako mimoišli. Ipak, odustajanje nije bilo opcija, pogotovo jer je Tei neki unutarnji glas govorio da je njezina kujica pametna i da bi moglo sve biti OK.
Čak je došao i dan njenog drugog rođendana, ali Yoko ga nije proslavila u svom domu.
U subotu oko 19 sati, 13 dana nakon što je Yoko izgubljena, Tea je primila poruku upravo od iste djevojke s kojom je sjedila na dan kada je Yoko nestala kod izletišta.
- Bilo je to stvarno nevjerojatno, pogotovo jer je to bila livada odmah ispod izletišta gdje je Yokica bila prvi put kada smo u lipnju išle na Japetić. Nažalost, nije se dala uloviti, već je samo lajala i nakon što je dobila komad mesa ponovno je pobjegla u šumu - prisjeća se Tea.
Odmah je otišla prema izletištu i pokrenula potragu, ali ni tada ju nismo uspjeli pronaći. Prespavali su tu noć i vratili se odmah ujutro s idejom da ostanu tamo cijeli dan do večeri, kada se obično Yoko ukazivala ljudima. Kad je vlasnica ugledala svoju miljenicu, to je bila bujica emocija.
- Odjednom je provirila iz šume i počela dolaziti prema mjestu na kojem smo ostavili nešto hrane. Kad smo ju ugledali, morali smo biti oprezni jer više nismo bili sigurni hoće li bježati, ali čim smo ju dozvali zaletjela se preko livade nama u zagrljaj. Taj susret je bio toliko filmski da je to neopisivo. Sretni ste, plače vam se i više ju ne želite ispustiti iz ruku - govori Tea ganuto.
I Yoko je bila ushićena što se vratila svojim ljudima. Vidno je smršavjela i izgubila snagu.
- Vidio se umor u njenim okicama i neka blaga dezorijentiranost. Srećom, nikakvih posljedica nema, čak i veterinar nije mogao vjerovati da je u dobrom stanju nakon toliko vremena provedenog u šumi.