- Bila je genijalna u svemu čega se dohvatila. I ne govorim to zato što je to moja kći, vjeruj mi. A reći ću ti još nešto, ponekad je bilo doista naporno imati takvo dijete - govori Leposava Popović, majka Ivane Popović, jedne od najintrigantnijih hrvatskih suvremenih umjetnica, koja je svojom preranom smrću ostavila neobrađen, nesistematiziran i javnosti nedovoljno poznat opus.
Vrijedna će građa javnosti biti predstavljena u velikoj retrospektivnoj izložbi koja se otvara 21. ožujka u MSU, a s majkom smo razgovarali uoči otvorenja.
Zatekli smo je u Ivaninom zagrebačkom stanu. Leposava Popović je nesebično podijelila mnoge anegdote iz neobičnog života svoje kćeri.
- Dok smo uređivali stan, Ivana je nakratko otišla na Krk, gdje se stalno vraćala, od svoje četvrte godine. Telefonirala sam joj, rekla sam joj da nabavljam hrastove parkete za stan. Upitala sam je: Ivana, želiš li glanc lak na parketima ili možda mat? Odgovorila mi je da želi tirkizne parkete i neka stavim tirkizni lak na taj parket. Isprva mi je to bilo čudno, ali da vidiš kako je to lijepo, upravo hodam po tim parketima. Iste sam kasnije stavila i sebi doma, iako sam ti ja, reklo bi se, konzervativna po tim pitanjima, kaže.
Radila je previše
No, kako je, uopće, bilo prikupljati taj široki, svakovrsni autoričin opus, pripremiti tu izložbu?
- Dušo, Ivana je toliko puno radila, međutim niti je znala kome je što poklonila, niti kome je što prodala. Ja sam imala vrlo malo tih stvari, gotovo ništa. Ali ljudi su znali da se sprema izložba pa su donosili radove. Mnoge od njih ja sam vidjela prvi put. Razne fotografije, komadi odjeće... Nevjerojatno je kako je kustosica izložbe Nataša Ivančević to uopće sakupila. Njezin kostimografski opus pomogli su sakupiti i Dragan Živadinov i Marko Peljhan, koji su iz Slovenije donijeli mnoge kostime. Ivana je u vrijeme rata neko vrijeme živjela u Sloveniji gdje se bavila kazalištem, a inače ti se ona bavila svačim. Modom, taekwondoom, svirala je violinu, išla na balet, voljela je roniti - prisjeća se.
- Uvijek je bila posebna. Za maturalni rad je radila babuške, njih će se isto moći pogledati na izložbi. Tada je još bila Jugoslavija, a babuške nisu bile njezin originalni rad. Isprva je htjela maturirati s kipom Jovanke Broz. Ipak, sreća da je taj kip puknuo jer bi je stjerali iz škole. Ona je napravila Jovanku na svoj način, bio je to groteskni kip. Sirota Jovanka Broz, izgledala je kao vampir - smije se Leposava pa nas časti s još ponekim sjećanjem.
- Uvijek se vidjelo da je veliki humanist. Prvi razred je završila u Vrbovskom, dok joj je otac radio kao liječnik u ogulinskoj bolnici. Zove mene jedan dan njezina učiteljica i govori mi: ‘Lijepa moja, reci Ivani da ne diže hlače Đorđu, svi joj se smiju!’ Kad je Ivana stigla doma, pitala sam je zašto diže Đorđu hlače. I kaže ona meni: ‘Mama, to je zato što on ima malo bolestan mozak, pa ne zna sam dignuti hlače. Svi mu se smiju, a on siroti plače’. Ja joj odgovorim: ‘Pa i tebi se smiju!’ A ona će meni: ‘Baš me briga, važno mi je da Đorđe ne plače!’ Drugom prilikom, ona nacrta doma na ploči bojama mamu, tatu, curicu i lava. Ja je tjeram spavati, bilo je kasno. Ona obriše lava. Zašto si to napravila, upitala sam je. Kaže ona meni - da ih lav ne pojede dok ja spavam! Eto, to ti je bila moja Ivana - prisjeća se majka.
- Nikad nisi mogao pretpostaviti njezin idući potez, niti gdje će ga napraviti. Bila je izvanserijska. Rugala se prkosno autoritetima, trendovima, a posebno političarima. Jednom prilikom ju je Keti Balogh angažirala da joj nosi neku reviju. Balogh su voljeli svi snobovi pa su na reviju došli i mnogi političari. Ivana je prohodala tu reviju, fino i elegantno, a kada je završila, okrenula je zadnjicu političarima u prvom redu, lupila se po njoj i pokazala im jezik. Sjećam se da je tamo bio i Vladimir Šeks - govori Leposava Popović pa dodaje kako ju je istu noć Keti nazvala u panici rekavši da joj je Ivana upropastila reviju.
Spačka na spačku
- Rekla sam joj, pa kako si se usudila nju staviti pred političare? Ako si imalo poznavala Ivanu, trebala si znati da će ti tamo napraviti nekakvu spačku! Eto, tako ti je to bilo. A drugom prilikom, otvara Ivana neku izložbu, vraća se s Krka u Zagreb. Srećem je i govorim: ‘Ivana, pa operi ruke, skini to crno ispod nokta, na izložbu ti dolazi ministar Biškupić’. Ona mi je, međutim, samo odgovorila da je to krčka zemlja i kako ju ona ne misli vaditi ispod noktiju. Obožavala je Krk, moja Ivana - govori emotivno majka pa nastavlja o tome kako je Ivana na Krku napravila rekonstrukcije njihove kuće te da je to bila prava umjetnost, pogotovo s obzirom na mozaike koje je radila, kao i druga razna neobična rješenja. Danas je ta kuća majci podsjetnik na kćer i njezin karakter.
- Sve cvijeće koje je moja Ivana posadila i dalje tamo raste. Sada je proljeće, i ja kad prolazim pokraj tog cvijeća, pozdravljam ga. Znaš, dobri i pozitivni ljudi zauvijek žive, a ja nisam od ovih koji su stalno po grobovima i stalno plaču. Imam svoje načine. Volim Krk, jer Ivana je tamo imala brojne prijatelje. Jednom prilikom kratko nakon njezine smrti, hodam ja Krkom i vidim jednog škovacina. Priđe on meni, zagrli me i kaže: ‘Gospođo, izgubio sam svoju najbolju prijateljicu’. Ja sam tog čovjeka vidjela prvi put. Mislim da to puno govori o Ivani - govori Leposava. Na izložbi Ivane Popović, uz brojne druge artefakte, moći će se pogledati i njezin rad kojega je napravila u kasnom stadiju bolesti: “10 000 promatrača”.
- Imala je operaciju dojke pet godina prije smrti. Izvadili su joj 28 limfi, a samo jedna je bila bolesna. Tih ‘10 000 promatrača’ je radila zato da razradi lijevu ruku, s kojom je imala probleme nakon te operacije. Ona ti je vjerovala do samoga kraja i nikad se nije prestala šaliti. Njezin posljednji intervju, koji je dala za jedan magazin, bio je ispraćen njezinom fotografijom na kojoj je bila gola do pasa. Jedan njezin prijatelj, kirurg, htio joj je napraviti umjetnu sisu. Naravno, Ivana nije htjela ni čuti, ona nikada ne bi pristala na tu estetiku. Ali, sjećam se, fotografirala je taj svoj intervju, poslala je tom kirurgu sliku i napisala: ‘Vidi što mi je lijepa ova sisa koju si mi umjetno napravio!’ Što još reći o Ivani? Dušo, dođi na izložbu, njezini radovi govore više nego što ja sada mogu ispričati - završila je majka prerano otišle svestrane umjetnice, autorice koja je zadužila Hrvatsku radom koji u većini tek treba biti otkriven i valoriziran.
Bila je samouka dizajnerica koju su često nepravedno prikazivali kroz ekscese
“Ljubav i otpor Ivane Popović”, izložba koja se sutra otvara u Muzeju suvremene umjetnosti, a jučer je predstavljena novinarima, pokazuje ovu prerano preminulu kreativku kao autoricu koja se uspješno okušala na mnogim umjetničkim poljima. Pokazuje ju upravo onako kako ju je trebalo već odavno predstaviti, no nije se dogodilo.
Nije se dogodilo jer je njezin opus često predstavljan kao eksces, a iz tog su se ekscesa izvlačili detalji. Možemo se nadati da će se ova nepravda koja joj je nanesena kroz često pogrešnu percepciju šire javnosti ispraviti posthumnom izložbom čija je kustosica Nataša Ivančević. Na izložbi je više od dvije stotine radova, mnogi su od njih premijerno u javnosti. Pozivni je rad za izložbu vrlo živopisna fotografija Ivane Popović iz lifestyle priloga, koji su radili trojac Andrija Zelmanović, Nedžad Haznadar i Saša Šekoranja, svojedobno objavljivan u Globusu.
Jučer se moglo čuti na konferenciji za novinare, na kojoj su uz kustosicu izložbe bili i majka ove umjetnice Leposava Popović te autori pojedinih segmenata u popratnom katalogu, Vladimir Stojsavljević i Martina Petranović, da je bilo vrlo teško prikupiti na jednom mjestu njezin opus jer je bila vrlo aktivna, a malo je dokumentacije sačuvala. Tu je velikim dijelom pomogla majka pokojne umjetnice Leposava Popović. Ivana Popović kiparstvo je studirala, malo je poznato, a još teže spojivo, u klasi Stipe Sikirice na Akademiji likovnih umjetnosti. U modi je samouka, svu je odjeću sama izrađivala, uvijek odoka, bez prethodnih skica. Na izložbi su i crteži šivaćih mašina koji, osim sredstva rada, pokazuju i poveznicu s njezinim pretkinjama koje su također šivale. Izloženi su i kišobrani koji se još proizvode po umjetničinim nacrtima. Potom, fotografije na kojima je ona s kćerima Avom i Lunom pa nadalje. Nije bježala od spoja umjetnosti i privatnog života, dapače, sve što joj se događalo pretočila je u umjetnost.
Sama je umjetnica znala reći kako je s njom najveći problem da ju se ne može strpati u ladicu. Nije se držala normi, pravila, prelazila je iz jednog kreativnog segmenta u drugi. Iako je prve svoje radove predstavila u Kulušiću krajem osamdesetih, izložba počinje devedesetim godinama i razdobljem Virus Teatra Michelangelo, koji je pokrenula u Ljubljani, a izvodila posvuda. Mogu se pogledati i drvene haljine koje je osmislila za jedan od performansa vezanih uz ovaj teatar, a koji je izveden na zagrebačkom glavnom trgu. Rado je boravila i u obiteljskoj kući na Krku, pozivala je prijatelje koje je potom portretirala i te im portrete poklanjala; neki su od ovih portreta također na izložbi, u dijalogu s odjećom s motivima poput pin-upova ili portreta.
Osobna priča Ivane Popović može se promatrati i kroz “Promatrače”, glinene figure teške dva grama, napravila ih je oko deset tisuća. Nakon operacije karcinoma dojke 2012. bili su presudni za brz psihički i fizički oporavak i rehabilitaciju disfunkcionalne ruke. Izložen je i rad “Moje cice”, od kaširanog papira u obliku odljeva prednjeg dijela torza. Ponukana bolešću željela je “napraviti grudi, i to kao oklope koji čuvaju ženu od rakova”, što je izložila u Prosvjeti. Za oboljele od raka dojke preplivala je maraton od Crikvenice do Šila. Nažalost, preminula je od zloćudne bolesti u 49. godini.
Nekonvencionalna zvijezda alternativne scene, koju je hvalio svojedobno i MTV, borila se za prava marginaliziranih skupina, također je pokretala mnoge, tada tabu teme, sama je govorila da je protiv elitizma u kulturi, klanova i korumpirane umjetnosti. Na fasadi MSU, dok traje izložba, bit će medijska animacija na temelju fotografija Markana Radeljića. Na otvaranju će se izvesti i performans “Žrtva mode”, koji inspirirani istoimenim radom ove umjetnice rade studenti ADU. Predviđeni su i suveniri u dućanu, među kojima i limitirana kolekcija kabanica po njezinu prototipu, broševi i printovi kolaža na majici. (Patricia Kiš)