It’s the loneliness that will kill us in the end. Znam da je rečenica na engleskom, znam i da mnoge moje čitatelje urnebesno nervira što ponekad koristim engleske izraze. Istina, mogla sam lako prevesti ovu rečenicu, u tekstu vjerojatno i hoću, ali u engleskom ima neke urođene melankolije kojom će, čini mi se, biti obojeni cijeli božićni blagdani ove, 2020., ali i dostojanstva u tuzi, u užasu samoće koji nas sve više preplavljuje.
Dan se skratio, lišće više nije ni zeleno, ni zlatno, gotovo ga i nema, dani su sve sivlji i sivlji, a ako živite u kontinentalnoj Hrvatskoj, to je boja na koju vam se i duša i oči moraju naviknuti od sada pa sve negdje do proljeća, koje je sad već postalo i kultno mjesto “olabavljivanja epidemioloških mjera” u zajedničkoj žudnji svijeta, trenutn...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....