Uvijek sam bio terenski tip novinara. Moj ured je tamo gdje mi je mobitel, blok (u posljednje vrijeme kupuje mi ga kolegica Ivana Vilović), i nalivpero. Moje radno mjesto bile su ulice i hotelske sobe svjetskih gradova, tu sam radio (a i napisao dio svojih knjiga). Posljednjih godina to je i studio, gdje nerijetko ulazim direktno s parkirališta.
Sve emisije
Tako da rad od kuće, odnosno do mjesta na kojem se u danom trenutku nalazim, za mene nije dramatična promjena. Emisije ‘Dobro jutro, Hrvatska’ i ‘Dobar dan, Hrvatska’ imaju živu redakciju i sviđa mi se ta dinamika, ali što se posla tiče, nedostatak redakcijskog šušura ne utječe na mene - moj mozak ne radi tako, nego u ‘samoizolaciji’ (smijeh). Koronavirusa se ne bojim, odlazim i dalje na posao redovitije nego drugi, gdje sad imam mir koji volim.
Emisija ‘Dobar dan, Hrvatska’ trenutačno ne ide, ali u ‘Dobro jutro’ imam redoviti vanjskopolitički komentar petkom prije 8 sati, a utorkom tzv. jači intervju: razgovarao sam dosad s ministrom i državnom tajnicom vanjskih i europskih poslova, ministricom kulture, predsjednikom HGK i predsjednikom Vrhovnog suda. Kolegici Vilović pomažem urediti emisiju utorkom, a i ostalim kolegama dogovaram neke od sugovornika za Skype.
Nadam se da će kriza proći što prije i da će se život vratiti u normalu, jer se više bojim dugoročne gospodarske krize - u kakvima je ionako prošao cijeli nesretni život moje generacije - kaže Branimir Farkaš, koji do posla više ne odlazi biciklom, kao što mu je to bio običaj. Naime, HRT-ov urednik i novinar sa svojom obitelji smjestio se u vikendicu na Odri, pa na HRT sada stiže automobilom.
- Ipak nam je imanje relativno blizu Zagreba, malo više od 20 kilometara i 20 minuta vožnje. Volim voziti seoskim putovima i gledati kuće i dvorišta u proljeće - opisuje Branimir. Kako on i njegova obitelj provode dane u njihovoj vikendici na Odri?
Rano ustajanje
- Od smrti naše kćeri Helene ustajem rano i više sam usklađen sa suprugom, koja je oduvijek u tom ritmu. Pregledam vijesti u kućici na drvetu, pratim domaće i strane medije, dogovaram teme i goste, telefonski razgovaram s ljudima... Došao sam do 525. strane ‘Idiota’ F. M. Dostojevskog u ovih nekoliko tjedana. Oduševljen sam ženskim likovima u tom djelu. Od početka koronakrize i potresa, otkad smo se preselili ovdje, sa sinom Rokom napravio sam mol na Odri i betonirao (ne baš majstorski) opločenje od benkovačkog kamena oko bazena.
Orezao sam voćke, to još učim, okrečio ih, a supruga i ja posadili smo lipu i javor na mjestu propalih jabuka. Spektakl dana nam je kad nam poslijepodne, u doba kad ih je Vesna navikla, dolazi par labuda (koji su ovdje svili gnijezdo) i patke na hranjenje. Navečer zapalim vatru kraj rijeke, sjedimo omotani dekama (večeri su još hladne), večeramo i gledamo u plamen.
Roko i ja manje sviramo nego prije: ozlovoljila nas je ova kriza, koja nam je onemogućila probe našeg benda ‘Nasljednici’ baš kad smo našli novu ritam sekciju (pozdravljam Vjexa i Vincea) i krenuli ponovno. Fran i Roko uspješno rješavaju sve svoje obveze u ‘školi na daljinu’ - Fran ide u dvije škole (osnovnu i glazbenu), Roko u tri (MIOC, glazbenu i plesnu).
Zanimljivi su plesni satovi putem videokonferencije u potkrovlju. Zbog korone je odgođen koncert u povodu velike 50. obljetnice glazbene škole ‘Zlatka Balokovića’, ali je škola delegirala Frana da odsvira svoj dio programa na predstavljanju te obljetnice u ‘Dobro jutro, Hrvatska’, pa se nije pripremao uzalud - kaže Branimir.
Živjeli u Indiji
Kako se Farkaši snalaze s opskrbom, tko ide u nabavu?
- Svi pomalo. Nabave su lakše u selima, jer u dućanima nema tolike gužve kao u velikim centrima u gradu, a neke stvari možete nabaviti od susjeda. Roko i Fran koji put odu biciklima u Čiče. Dvaput tjedno u zaselak dođe pekar. Iskreno, zapanjio me red ispred supermarketa koji sam vidio u Zagrebu prije Uskrsa - ne bih izdržao čekati, toga se užasavam.
Želim svima što prije povratak u normalnost. No, da nastavim: moja Vesna ponekad sama ispeče kruh. Ona je vrsna kuharica, svjetska i po odabiru i po raznovrsnosti jela. Ja radim roštilj i pripremim gulaš od divljači koju sam sam ulovio. Ne sramim se tradicijskih podjela u obitelji, ja sam muškarac iz prošlosti po tom pitanju.
Znate da smo živjeli u Indiji i proputovali svijet - neki dan smo jeli suši uz rijeku - ali volimo i tradicionalna jela. Hrvatska je kuhinja itekako raznovrsna sama po sebi - ističe Branimir čija obitelj uskoro kreće s radovima u vrtu u kojem zasad ima blitve i zimske salate, ali će uskoro biti i drugog povrća.
- Zemlja je u povišenim gredicama spremna, Vesna će saditi rajčice, krumpire, tikvice i štošta drugo. Sad smo u fazi nabave flanaca, a jedna od tih promjena u izolaciji je da smo naručili žive piliće i patke. Ovdje imamo gospodarsku zgradu i sve uvjete da uzgajamo životinje, i to kako ih zovu - sretne kokice, na zemlji. Planiramo nabaviti i nesilice - otkriva Branimir kojeg pitamo kako je korona djelovala na njegovu umjetničku žicu.
Nove pjesme
- Roko i ja napisali smo nekoliko novih pjesama kojima smo zaokružili naš ‘crni album’ s pjesmama mračnijeg ugođaja, a skladali smo ih posljednjih mjeseci, još prije korone. Već neko vrijeme planiram napisati roman ‘Svjetioničar’, o novinskom fotografu koji nakon otkaza na poslu prihvati posao svjetioničara.
Tamo upozna nekoliko oriđinala, među ostalim otkačenu školarku koju zanima sociologija. U drugoj fazi radnje, shvaća da njegov prethodnik nije stradao slučajno, jer je usamljeni otok na mafijaškoj ruti šverca cigaretama ili ljudi. Na kraju u maniri pravoga junaka mora spasiti školarku, koja kao i svaka nesmotrena mlada osoba lako upada u nevolje. Nisam doduše još napisao ni jedan redak - priznaje Branimir.
Što će prvo napraviti kad se ukinu mjere koje su stupile na snagu zbog virusa?
- Nadam se da ću proslaviti rođendan s dragim osobama ovdje kraj Odre. Uvijek sam izbjegavao primanja i veća društva, ali nakon Helenine smrti, moram priznati da je Jura Gašparac svojom pozitivnom energijom izvukao moju suprugu i mene iz ‘crne rupe’ u društvo i upoznao me s mnogo dragih ljudi. Nadam se da ću ih moći ugostiti u svibnju. Sve će biti u cvatu, neka to bude novi početak, i poziv da se u nastavak života uđe s manje strahova. Život treba živjeti - poručuje Branimir Farkaš.