Počelo je jednog dana u šetnji pariškim parkom Jardin des Tuileries, s pogledom na ljude u redu pred nekakvim staklenikom. Ispostavit će se da je to Musée de l’Orangerie, konstrukcija iz 19. stoljeća koja je služila kao staklenik, a poslije je pretvorena u muzej impresionizma i postimpresionizma. Vjeran Tomić bio je tada tek tinejdžer i bježeći od roditeljskog doma ispunjenog stalnim svađama kratio je dan lunjajući ulicama Pariza.
Mjesto ga je zaintrigiralo te je ušao. Najpoznatiji radovi u muzeju bili su Monetovi, no Tomića su najviše privukle Renoirove scene sretnog djetinjstva. Bio je to, napisat će poslije u jednom od dvadesetak pisama što ih je razmijenio s Jakeom Halpernom, autorom New Yorkera i dobitnikom Pullitzera, “paralelni svemir”, čarobna verzija grubog p...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....