"Ne, ne morate provesti zimu sami i tužni!", početak je oglasa kojim Dinka Juričić (70), vesela i vitalna umirovljenica iz Šarengrada pored Iloka poziva u topao i lijepo uređen dom umirovljenicu koja bi joj se pridružila da tri zimska mjeseca provede s njom. Dvije je umirovljenice već udomila, a sad bi još i treću. Jer, tako je Dinka zamislila te dane rane i kasne starosti. Daleko od doma za stare i nemoćne, u zajednici par žena koje bi jedna drugoj bile društvo, potpora i razonoda.
I tu četvrtu za kojom tragaju čeka spremna soba. Rado bi, stoji u oglasu da je umirovljena učiteljica ili knjižničarka, jer nemaju televizor, ali imaju puno knjiga, tkalački stan, vunu, konce, uče strane jezike, sviraju, plešu, razgovaraju, vježbaju Tai Chi, jogu, šetaju, idu na izlete, kuhaju. I imaju tri psa i četiri mačke.
Gdje ćeš bolje društvo! No, na oglas se, za sad - nitko nije javio.
"Možda sam pogriješila što sam na napisala da želim umirovljenu učiteljicu ili knjižničarku. Nije to baš uvjet.
Makar, moje prijateljice su podijelile oglas po mnogobrojnim nastavničkim i umirovljeničkim grupama, i na Facebooku općenito.", kazuje Dinka pa razmišljajući dalje nastavlja: "Razumijem da se ljudi boje i da su skeptični kad se nešto nudi besplatno.
Nudim to jer ne želim biti sama. Stjecajem okolnosti naslijedila sam apartmane i kuću, a meni treba samo jedna soba. Sve se grije, a stoji prazno.
Znam da ima ljudi kojima bi ovaj smještaj dobro došao, jer možda muku muče i s plaćanjem režija. Ali, razumijem i da nije lako odlučiti ostaviti svoj stan i otići u nepoznato. Pogotovo u našim godinama. Ljudi imaju svoje gnijezdo i možda se muče preživljavajući tamo ali vezani su za to mjesto, njihovo je. No, nije dovoljno samo preživjeti. Treba živjeti ove godine koje su nam ostale! A, ja hoću da mi bude lijepo!"
Zajednički objedi, zajedničke režije
Iako već duže vrijeme ima ideju o zajedničkom stanovanju trebalo je dvije godine da se pojavi prva umirovljenica koja je došla u zajednicu, da žive na način kako je Dinka zamislila. Za sad su tri. Slovenka Karmen Župančič, ovih dana dolazi umirovljenica iz Zaprešića, Nadica Car, ali voljele bi da im se pridruži još jedna.
"Svaka od nas u zajednici ima svoj postupno neovisan i funkcionalan stan, tako da se nitko nikome ne petlja pod nogama cijeli dan. Svaka ima svoje hobije. Svaka od nas voli biti sama, ali kad nam je do druženja onda smo skupa.
Ideja je da ne kuhamo svaka sebi, već da kuha ona koja želi. Za sad najčešće kuham ja, pa se dogodi da preuzme i Karmen. Pa opet ja. Tako to bude spontano.
Nastojimo da se jede dobro, da se kuha fino.
Dijelimo troškove režija i hrane. Taj iznos nije veći od 10 EUR-a dnevno po osobi. Toliko nam je dovoljno.
Ne uzimam tih 10 EUR-a za sebe, nego je to da pokrijemo troškove hrane i grijanja. Ta umirovljenica koja bi došla k nama, ako ne može ništa plaćati, nema problema. Jer tu četvrti praznu sobu koju imam u velikoj kući i onako grijemo, bio netko u njoj ili ne. A, gdje ima hrane za tri ima i za četvrtu.
Zapravo smo sve na dobitku.
Gospođa koja dolazi već se javila da bi pravila kolače za Božić. To je jedna labava zajednica koja će imati puno smisla i kad nekoj od nas zatreba pomoć.
Mi bismo nastojale, sve tri koliko nas za sad ima, izbjeći starački dom. Imamo dobre mirovine i s naše tri dobre mirovine možemo plaćati jednu njegovateljicu, kad nam to bude bilo potrebno."
Slovenka Karmen Zupančič kod Dinke se preselila u kolovozu, stigla je iz Maribora čim je otišla u mirovinu.
Prvi je put u Šarengrad došla u svibnju, da vidi kako je kod Dinke i s Dinkom i zaključila da tu želi ostati zauvijek.
"Odabrala si je apartman u kući. Napravile smo ugovor.
To gdje živi nije njezino, ali ima pravo doživotnog uživanja te smo s mojom djecom potpisale ugovor u kojem stoji da ako ja umrem prije Karmen oni ne mogu Karmen tražiti da ode iz tog prostora.
Karmen je predložila da joj se dade rok od jedne do tri godine da si nađe neki drugi smještaj. No, moja djeca u Šarengrad i onako ne kane doći, a ne žele to niti prodavati. Zapravo bi im i odgovaralo da tu netko nastavi paziti, živjeti."
Dobrovoljno udruživanje i pomaganje
Dinka zna kakve ljude traži.
"Htjela bi se okružiti s par umirovljenica koje ne bulje u televizor, koje nisu ispranog mozga. Mi ovdje radimo hrpu stvari koje nas vesele. I Karmen i ja učimo još jedan strani jezik. Svaka uči sama pa se povremeno ispitamo do kud je koja došla."
Nadica iz Zaprešić koja stiže ovih dana zaključat će svoju kuću preko zime, isključiti vodu i bit će s nama do proljeća. Ostala je još ovih dana kaže da pokupi što ima u vrtu."
O Nadici Dinka zapravo i ne zna puno. "Mislim da je radila u pravosuđu. Nisam je puno pitala, nismo se do sad srele. Ona me prati na Facebooku i odlučila je doći. Hrabro od nje. Ja volim hrabre ljude. Karmen je, recimo, prvo došla
i bila tu tjedan dana da odlučila hoće li se tu doseliti, a Nadica je i bez da nas vidi odlučila: ja vam dolazim."
Dinka je nekad bila urednica u Školskoj knjizi, a Karmen knjižničarka u sveučilišnoj knjižnici u Mariboru.
"Mi smo se povezale jer imamo slične svjetonazore. Obje puno čitamo, možemo razgovarati o knjigama a da to nije površan razgovor. Odlazimo u šetnje, vodimo pse.
Svaka se brine i za dvije mačke. To je dobrovoljno udruživanje ljudi koji su financijski neovisni.
Nađemo za doručkom, ručkom i večerom. Između obroka radimo svaka svoje stvari, svaka živi svoj život. Ako nešto trebamo, pozovemo jedna drugu preko prozora.
Doručkujemo u 8, ručamo između 12 i 13, večeramo u 18. I družimo se kad i koliko želimo."
Koncem tjedna u Šarengrad doseljava Nadica Car (78) iz Zaprešića.
"Pisala nam je da svaku zimu provede negdje u toplicama, ali da je sama gdje god da ode te da je na Facebooku čitala i gledala kako mi ovdje kvalitetno ispunjavamo vrijeme i poželjela nam se pridružiti na četiri zimska mjeseca."
Dinka i Karmen spremile su joj ugodnu sobu, ali kažu - nedostaju detalji. "Čekamo da dođe pa da skupa odemo u jedan odličan second hand shop gdje si za svega par eura može kupiti ono što joj se svidi, da ne biramo mi za nju. Za sad ima krevet, opremljenu kupaonicu, kutić za čitanje ..."
Karmen i Nadica su u jednoj kući, Dinka u drugoj. U istom dvorištu na samoj obali Dunava. "U mojoj je kući velika i dobro opremljena kuhinja gdje kuhamo. Ako se kuha na tri mjesta ode i više novca i imamo više otpadaka i više nepotrebnih troškova.
Bitno je da vole životinje. Uz mačke i pse koje imamo Karmen i ja ne možemo otići u toplice na jedan dan, jedna mora ostati kući. Idealno bi bilo da nas je četiri, onda tri idu na izlet, a jedna ostane sa životinjama."
Veslačica u 70-tima
Dinka voli veslati, sjedne u svoj kajak i s prijateljima se uputi nizvodno od Vukovara do Šarengrada. "Za tih 25 kilometara meni treba cijeli dan, jer mi stanemo na svaki sprud, na svaku pješčanu adu ... bitno mi je da se ne trebam žuriti kući misleći o životinjama.
"Mogla bih ja živjeti sama, ali ne bi mi bilo tako lijepo kao kad imam tu žene koje su mi postale prijateljice. Karmen, na primjer, ne zna pjevati, ali pleše argentinski tango", šaljivo će Dinka, "recimo da mi sad tražimo nekoga s kim ćemo pjevati. Jer, kako ćemo inače pjevati božićne pjesme?
To je uzajamno davanje, jer ljudi ovdje nešto dobiju i
nešto mi daju. Svatko tko dođe u kuću donese neku svoju energiju i ja se osjećam jako bogata.
Razumijem i da mnoge umirovljenice imaju djecu, unuke, muževe ili prijatelje koje bi im bilo teško ostaviti da bi se preselile ovdje. Jer, Šarengrad je na kraju svijeta, pet kilometara od granice. Mjestom tek nekoliko puta dnevno prođe autobus.", kazuje Dinka.
Makar na kraju svijeta, ta je umirovljenica preselivši se u Šarengrad prije pet godina od njega napravila svojevrsni centar svijeta na Dunavu. Jer, svoje dvorište i prostore koje ne treba
besplatno je otvorila namjernicima. Pa kod nje cijelo ljeto svraćaju ljudi koji biciklom ili čamcima voze uz Dunav. Okrijepe se, kampiraju, ostanu dan-dva, donesu svoje priče, mnogi se i vraćaju. Sad kad je na tom velikom platou pred koćom na Duanvu tiho, kad nema šatora i kuća je prazna, vrijeme je da zaživi umirovljenička zajednica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....