Pobjeda splitskog dueta u sinkroniziranom plivanju na nedavno održanom Seniorskom prvenstvu Hrvatske u Rijeci više je od pobjede - to je povijesna kategorija, vijest za anale!
Naime, duet - već po definiciji - čine žena i muškarac, a u slučaju formacije 24-godišnje Sare Vidan i godinu dana mlađeg Matka Lulića u umjetnički i tehnički usklađenom "plesu u bazenskoj vodi" imamo - prvog muškarca ikad u sportu koji je u Hrvatskoj "izronio" 1952. godine!
Za to je, pak, najzaslužnija trenerica para poniklog iz splitskog kluba "Dolfina" Mia Perić, inače profesorica kinezioloških predmeta na splitskom Kineziološkom fakultetu. U te predmete spada i plivanje, čiji je "sinkro" (kako ga kolokvijalno zovu) sastavni dio. Zahvaljujući toj okolnosti i stručnom oku profesorice-bivše plivačice Mije, u priču je ušao mladi Lulić te se hrabro othrvao predrasudama i nepopularnoj usporedbi s muškim baletom u Splitu te, figurativno, "probio led".
Osječanin u Splitu
E sad stiže pravi kuriozitet: Matko je rodom iz Osijeka i kao sinkronizirani i zlatom ovjenčani plivač bez konkurencije u Lijepoj našoj, proplivao je - u ribnjaku!
- Došao sam iz Osijeka u Split kako bih studirao kineziologiju, motivirao me prijatelj. Namjerno smo došli studirati u Split, a ne u, recimo, Zagreb jer smo kao Slavonci fascinirani morem. Mogu vam reći da mi je ovdje tako lijepo da se ne namjeravam vratiti nazad - osmjehuje se naočiti mladić, koji je djetinjstvo (do šestog razreda osnovne škole) proveo zapravo u seoskom okruženju, u mjestu Jelisavcu na pola puta između Osijeka i Našica.
- Da, živio sam na selu, a plivati sam naučio u ribnjaku, vodi stajaćici, tom "malom bazenu" koji je vrvio slatkovodnim ribama (smijeh). Uvijek me privlačila voda i plivanje, i tako sam i na predavanjima na bazenu bio vjerojatno dosta motiviran. Kad mi je profesorica Mia Perić predložila da se pionirski uključim u novu disciplinu dueta sinkroniziranog plivanja, nisam nimalo dvojio; htio sam u nečemu biti prvi, pa makar to značilo borbu s predrasudama - kazuje Lulić Slobodnoj Dalmaciji.
Protiv predrasuda
A predsrasuda nije manjkalo.
- Da, bilo ih je. Bilo je zezanja da sam u gej-sportu, a svašta. Najteže je bilo ispočetka izdržati treninge na bazenu skupa s vaterpolistima, alfa-mužjacima, i spasiocima. I njima je moj ples u vodi s partnericom bio nešto novo, pa je takva reakcija možda i normalna, malo nevjerice, podsmijeha i slično. No, oni su ipak sportaši, tako da su sportski prihvatili moje bavljenje, eto, ovom mokrom i napornom "umjetnošću". Sad se svi baš lijepo slažemo - rezimira simpatični mladi Osječanin.
Njegova trenerica i profesorica još malo približava neke tehničke pojedinosti:
- Znači, sinkronizirano plivanje je olimpijska natjecateljska disciplina, koja pripada grupi estetskih gibanja. Istovremeno kombinira sport i umjetnost: spaja vodu, tijelo, glazbu (zvučnici su čak i ispod površine, u vodi), plivanje, balet, moderni ples, gimnastiku, impresivne motoričke strukture koje se odlikuju ljepotom, elegancijom i skladom pokreta. Vrlo je kompleksan i naporan sport, trenira se najmanje dva sata dnevno, šest dana u tjednu. K tomu, ne donosi nikakvu zaradu, pa novac ne može biti motiv za takvo "ubijanje"; dijelom je možda to i odbilo mušku populaciju od "sinkroa" - smatra Perić, uz napomenu da se nastupa u disciplinama solo, duo i tim - i, odnedavno, duet.
Ušli u povijest
Ljepša polovica dueta, Sara Vidan, znatno je dulje od Matka u "Dolfini" i inače pohađa Pravni fakultet uz treninge. Oboje su se lijepo "kliknuli", u bazen graciozno "kliznuli", plesali nekoliko minuta na koreografiju i – ušli u povijest.
Tako zlatim slovima u splitskoj sportskoj priči, nakon osnutka prvog samostalnog kluba 1996. godine u gradu pod Marjanom (podsjetimo, na državnoj razini pri vaterpolo klubu "Mladost" se 1988. osniva prva sekcija sinkroniziranog plivanja), ostaje upisana pobjeda Sare i Matka iz splitske "Dolfine". Bravo!
