Da, istina je, Valentina i Kristina stigle su jučer s mamom Marijom i tatom Petrom Tambolašom kući u Bušetinu, mjesto nadomak Virovitice.
Točno sedam i pol mjeseci nakon što su svijet ugledale kao sijamske blizanke i prošle tešku operaciju, konačno su u svom domu. Dan rastanka sa Zavodom za neonatologiju i neonatalnu intenzivnu medicinu KBC-a Zagreb bio je jučer mjesto velikog veselja, ali i suza medicinskih sestara i liječnika, čijom su zaslugom dvije male princeze Tina i Kika danas zdrave djevojčice. Mami Mariji i tati Petru osmijeh nije silazio s lica, ali su zato dvojbene emocije preplavile medicinske sestre koje su protekih gotovo osam mjeseci bdjele nad ovim čudesnim bebama. Istodobno sreća što su Tina i Kika spremne za odlazak, ali i tuga što se rastaju od svojih ljubimica. Njihove su maze sada napredne bebe koje su uspjele doći do težine više od 5500 grama, a kad su rođene, jedva da su obje ukupno imale 3600 grama. Spojene trbuhom, imale su Tina i Kika zajednička crijeva i jetru, krvotok nije “štimao”, ali na kraju je 14 liječnika u 15-satnoj operaciji učinilo čudo. Obje su bebe ne samo preživjele nego su dobile takav zamašnjak da su gotovo u rangu beba rođenih na vrijeme i s bitno većom kilažom. Liječnici i medicinske sestre prštali su jučer od zadovoljstva kad su Kiku i Tinu predavali roditeljima, ali istodobno se na njihovim licima moglo vidjeti malo tuge što njihove ljubimice odlaze iz svoji rebarskih “odaja”. No, jedno je sigurno, na Zavodu nakon odlaska Tine i Kike “kreću godišnji”. Naime, svi su čekali oproštaj jer, kako kažu, “to se ne smije propustiti”.
Ljubimice bolnice
Bilo je to nezaboravno jutro na Zavodu. Prvo su stigli mama i tata, a dočekale su ih njihove zvijezde u punom sjaju. Obje u bijelim haljinicama za svečanost odlaska. Mirisne, dobro raspoložene, ali ipak malo “sa zadrškom” gledale su sav taj muving oko sebe kao da znaju da se zbiva nešto veliko. U jedom su trenutku na oproštaj stigli svi liječnici na čelu s ravnateljem Antom Ćorušićem i sve medicinske sestre koji su se proteklih mjeseci brinuli o malenima. Željeli su se oprostiti, ali i stisnuti ruku ustrajnoj mami Mariji i tati Petru koji su za svoje princeze nedavno uredili novu kuću u kojoj su samo koji sat poslije Tina i Kika bile “ko doma”. Gledali smo ih kako jedu svoju prvu kašicu “kod mame i tate”, kako uživaju u ljubavi koje ne nedostaje u novom domu.
Na Zavodu su imale puni komfor. Neposredno nakon operacije svaka je imala svoju sobu “da si ne smetaju”, a onda su ih smjestili u zajedničku, ali i dalje pod budnim okom medicinskih sestara. Čak sedam mjeseci boravka na Rebru učinilo je svoje. Postale su ljubimice najveće hrvatske bolnice, a Habica, kako na Rebru zovu glavnu medicinsku sestru Zavoda, Anu Habjanec, potpuno ih je razmazila. Na svaki Tinin ili Kikin mig netko je bio pokraj njih. Nerijetko samo da ih pomazi, ali kažu da su one bile dobre i drage djevojčice, a “mama i tata nastavit će tamo gdje smo mi stale”.
No, nije sve tog 16. siječnja, kad su se Kika i Tina rodile, izgledalo optimistično. Nisu im na ruku išli ni slični, vrlo rijetki takvi slučajevi u svijetu. “Nemoj se zamarati, pošalji ih u inozemstvo”, mnogi su govorili ravnatelju prof. dr. Anti Ćorušiću nakon što su malene tek nekoliko dana po rođenju preseljene s KB-a Sveti Duh na Rebro.
“Bio sam uvjeren da naši stručnjaci neće ništa lošije obaviti tu operaciju. Kad smo konačno odlučili, bilo je važno okupiti kvalitetan tim raznih stručnjaka. Istina, valja istaknuti da je za uspjeh operacije važno da se ona učini što kasnije. No, za to je trebalo stabilizirati njihovo zdravstveno stanje koje je bilo vrlo teško s obzirom na to da su rođene u 33. tjednu. No, operacija je na kraju ipak morala biti vrlo brzo. Imale su samo šest tjedana”, kaže prof. dr. Ćorušić.
“Uz to što su bebe bile spojene, problem je bio i to što su rođene prerano, ali i činjenica da su imale neizbalansiranu cirkulaciju. Zbog toga je jedna blizanka bila hipertenzivna (visoki tlak), a druga hipotenzivna i nije mogla mokriti. Druga je pak beba mokrila višestruko previše, srce joj je bilo preopterećeno (hipertrofija miokarda)”, objašnjava doc. dr. Ruža Grizelj, pročelnica Zavoda, i dodaje da su to samo neki od problema koje su blizanke imale nakon rođenja. Naglašava da je ovakav slučaj vrlo rijetko opisan u literaturi. Bilježi se, primjerice, samo 16 posto blizanaca spojenih crijevima, a Kristini i Valentini bila je spojena i jetra, odnosno cirkulacija.
Uredili kuću
“Radi se o drugom slučaju u svijetu da su blizanci spojeni i jetrom i crijevima. U prvom slučaju preživio je samo jedan blizanac, a naše su djevojčice obje žive unatoč činjenici da je jedna bila cirkulacijski kompromitirana, a druga preopterećena. Radilo se o blizanačkom transfuzijskom sindromu koji nastaje nakon poroda kod sijamskih blizanaca”, kaže doc. dr. Grizelj.
Danas, pet mjeseci nakon operacije i sedam i pol mjeseci od rođenja, vesele Tina i Kika u svom su obnovljenom domu u Bušetini. Sve je novo, kažu Marija i Petar, uspjeli su urediti za život kuću koju su Tambolaši kupili prije dvije godine. Sređivali su je malo pomalo, ali onda su blizanke sve požurile.
“Morali smo urediti da seke dođu ‘u novo’ i baš smo zadovoljni što smo u tome i uspjeli”, kažu Tambolaši. Marija nije odustajala uz sav napor dolaženja svaki drugi dan u Zagreb, do kojeg joj je trebalo tri sata vlakom, a onda još toliko za povratak.
“Moje me cure poznaju. One znaju da sam im mama i zato sam uvjerena da je vrijedilo. Leđa su podmetnuli moji i Petrovi roditelji koji su se proteklih osam mjeseci brinuli o Maji i Ivanu više nego ja. No, sada je konačno sve došlo na svoje mjesto”, kaže Marija koja je u međuvremenu položila i vozački. Istina, još se malo boji volana, ali i to će uspjeti, u što ne treba dvojiti. Hrabri su i odlučni, Marija i njezin Petar, bili još u vrijeme njezine trudnoće, kad su zapravo krenuli u bitku za svoju djecu. Liječniku koji je Mariji rekao “zašto ćete rodit tak što” odlučno je odgovorila - “to nije ‘tak što’ nego moja djeca”. I pokazalo se da su im, istina na malo teži način, u život ušle dvije predivne i vesele djevojčice Valentina i Kristina uz koje polako zaboravljaju sve nedaće koje su prošli do dana kad su se konačno okupili kao obitelj. Kuća u Bušetini nedvojbeno će biti kuća “veselih Tambolaša”, za koje nema prepreke, što su pokazali ovom lavovskom, uspješnom, osmomjesečnom bitkom.
Petnaestosatna operacija: Razdvajanje blizanke svjetski uspjeh hrvatskih liječnika i sestara
Lliječnici su se odlučili na operaciju kad su bebe imale samo šest tjedana. “Taktika” je bila izabrati tzv. miran dan, odnosno subotu, i već u 7 ujutro krenule su pripreme, a sama operacija u devet. Pod palicom prof. dr. Tomislava Luetića “ansambl” je radio “kao po špagici”. To je uključivalo i razdvajanje jetre, a zbog toga su čelni ljudi Rebra posudili iz KB-a Merkur dr. Danka Mikulića. Vrlo zahtjevno bilo je i pronaći najbolji način zatvaranja trbuha jedne i druge djevojčice, odnosno da bude što manje ožiljaka. Uspjelo je to doc. dr. Krešimiru Buliću nakon što je danima prije operacije radio simulacije reza, što je uključivalo brojne matematičke izračune, ali i “zamatanje” boca. Nedavno, kad smo na Rebru posjetili Kiku i Tinu, uvjerili smo se iz prve ruke koliko je taj zahtjevni posao učinjen virtuozno jer ožiljci, premda relativno svježi, izgledaju odlično. Dakako, trebalo je “podijeliti” i zajednička crijeva, ali i to je odlično učinjeno.
U svakom slučaju, ta zahtjevna operacija završena je tek kasno navečer, a ravnatelj Ćorušić i njegov pomoćnik za kvalitetu dr. Milivoj Novak mogli su odahnuti jer, kako kažu, i na njima je bio ogroman pritisak zbog odluke da to učine naši stručnjaci.