'Uobičajeno je da ljudi ismijavaju suze jer one su ženskaste, samo služe privlačenju pažnje, melodramatične su. Nije u tim stavovima teško uočiti patrijarhalne pretpostavke o tome čemu se treba diviti, a što ismijavati. Voditelji tečajeva pisanja svojim će učenicima savjetovati da ne pokazuju suzama koliko je njihov lik tužan, jer to je, kažu, jeftin literarni trik. S druge strane, postoje oni koji ističu važnost 'dobrog plakanja' te brane ridanje svih vrsta te na plačljivost gledaju gotovo kao na vrstu identiteta', piše u Guardianu Heather Christle, autorica knjige 'The Crying Book' ('Knjiga o plakanju', slob. prijevod).
'Ja sam plačljivac', oni će ponosno kazati ističući da plač čisti dušu. 'Ma daj se saberi', savjetovat će, pak, njihovi oponenti zagovarajući akciju ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....