Tata, gladna sam - dreknula je Lora (4) iz sobe još dok je Saša stavljao špek na maslinovo ulje, koje se grijalo na slaboj vatri. Na slaninu se spremao baciti tek ocijeđene skuhane špagete, kada je Luka (8) tugaljivim očima pogledao prema kazaljkama na zidu: Tata, kada će ručak? Saša je ubrzao. Kameru je iz ruke premjestio na stativ, da bi oslobodio još jednu za kuhanje. Valjalo je na smjesu baciti tek razmućena jaja, kada mu je preko ramena provirila Nika (10): Tata, hoće li to više? U desnoj mu kuhača kojom miješa smjesu, a lijevom pomiče Nikinu glavu da mu ne kvari svjetlo za snimanje. Malena odlazi za stol bratu i sestri, a tata nastavlja miješati. Curi mu baterija na kameri, a važno mu je da uhvati prve pare kako izlaze iz jela. Zvoni mu mobitel, supruga Tihana pita treba li što donijeti s tržnice. Uzima parmezan i posipa ga po jelu, ostalo je još samo baciti malo papra, ali...
- Ručak, ručak, ručak - gromoglasno, ljutito navijački i vrlo ujednačeno izderu se tri glasa (kojima je tjestenina na listi najboljih jela odmah iza svih vrsta mesa na kostima koje obožavaju glodati poput psića), pritom ritmički udarajući vilicama o stol.
- Evo, evo, gotovo je - uzvrati im otac jednako glasno pa ponese u jednoj ruci lonac, a u drugoj kameru k njima za stol. Zadnji kadar uvijek je degustacija, no taj završni tač ovom videoklipu nije dao chef, na snimci se vidi kako isprepletene niti tijesta grabi vilica u nestrpljivoj dječjoj ručici.
Zarobile su me tave i lonci
Saša Vukić (40) je Karlovčanin, sretno oženjen, otac troje djece. Svoj radni dan provodi kuhajući. U slobodno vrijeme uglavnom montira videomaterijal upravo snimljenih jela, a u ono malo vremena što ostavi za sebe ode u nabavu svježih namirnica koje će kuhati sutradan. U vrijeme koje odavno nema smišlja nove recepte, tagira ključne riječi za objave i piše članke na svojoj stranici. Kuha kod kuće, kada je prevelika gužva, bježi u majčinu kuhinju, a za zahtjevnije stvari zaleti se do puničine. Ručkove za djecu, užu i širu obitelj i prijatelje sam osmišljava, producira, snima, montira, a potom objavljuje na svojoj internetskoj stranici Sašina-kuhinja.com, i tako svaki dan posljednje dvije godine. Kreativna kuhinja u njegovu slučaju dobiva jednu potpuno novu dimenziju, iako bi joj možda bolje pristajao naziv - nemoguća kuhinja. O njemu do sada nije napisan nijedan novinarski članak, nikada nigdje nije platio reklamu za svoj proizvod, nikada nije radio u restoranu niti se natjecao u nekom kulinarskom reality showu. Štoviše, u videoklipovima ne vidi mu se ništa osim ruku, a ipak iza sebe ima vojsku obožavatelja. Svjedoče tome brojke, 420 videa u ukupnom trajanju od 30 sati prati nevjerojatnih 280.000 pratitelja na Facebooku te 43.000 na YouTubeu, gdje mu je recepte dosad pregledalo 15 milijuna ljudi iz cijelog svijeta, a internetsku stranicu posjeti njih 250.000.
Prije nego što su ga zarobile tave i lonci, a opčinili začini, živio je potpuno uobičajenim životom. Profesionalno se opredijelio za poslove s automobilima, sa svojih 26 godina postao je najmlađi direktor nekog autosalona u široj karlovačkoj regiji, potom voditelj prodaje jednog od najvećih automobilskih brendova u Zagrebu, a potom prije 10 godina pokrenuo vlastito poduzeće za prodaju vozila. Kuhao je usput, onako iz hobija, dečki na feštama uvijek bi znali reći: “Neka kuha Sale”, jer su znali da će iz malo namirnica složiti fino jelo.
Nečega se morao odreći
Prije neke četiri godine pregledavao je objave svojih prijatelja na društvenoj mreži Facebook i vidio post koji je jedan njegov prijatelj objavio u jednoj grupi u kojoj su amateri objavljivali svoje recepte.
- Tako sam i ja stavio jedno svoje jelo i započeo komunikaciju i razmjenu iskustava sa svim tim ljudima. Počeo sam stavljati slike i drugih jela i nakon nekog vremena shvatio da sam se po lajkovima i komentarima izdvojio od drugih. Ljudi se me počeli pitati za savjete kako sam napravio određene stvari, zanimalo ih je gdje mogu pogledati moje recepte. Potom sam počeo montirati videoklipove, ali tada još samo od fotografija koje bih napravio mobitelom. Svaki moj trud pratilo je sve više i više ljudi. Kupio sam opremu za snimanje, kako bih bio još bolji, i tek tada shvatio da o tome pojma nemam. Onda sam uz kuhanje morao usavršavati i snimanje. Kritike su bile sve bolje i bolje, komentara i upita je bilo sve više. Ovaj bi recept za ovo, onaj savjet za ono. Došao sam do točke kaosa, shvatio sam da više ne mogu kuhati i voditi poduzeće. Nečega sam se morao odreći - prisjeća se Saša vrtoglavog uspjeha koji je i njega iznenadio.
Prodaja automobila je pala, priznaje, ali ipak je tu mogao zaraditi pristojnu plaću. Druga opcija mu je kuhanje za vojsku pratitelja s interneta, od čega u tom trenutku nema ni kunu zarade. Shvaća da je došao na životnu prevagu, a previše je toga na svakoj strani vage da bi odluku mogao donijeti sam.
- Posjeo sam suprugu i šokirao je: želim zatvoriti poduzeće i baviti se kuhanjem. Nismo taj dan donijeli odluku, ostavili smo mogućnosti da vise još nekoliko dana u zraku, a onda smo zajednički prelomili: zatvaramo poduzeće - otvaramo “Sašinu kuhinju”. Roditelji, i moji i njezini, bili su u početku skeptični, malo i prestrašeni, ali ubrzo smo dobili i njihovu punu podršku. Priznajem da je to tada bilo ludo hrabro, ali ja sam imao svoj cilj, ali i suprugu Tihanu bez čije bezrezervne podrške ništa od svega ne bi bilo moguće - prisjeća se Saša.
Na njegovu sreću, zacrtani cilj je ostvario i prije nego što se nadao. Internetska stranica otplaćuje se sama od posjetitelja, a od ostalih oglasa i pregledanih stranica na YouTubeu i Facebooku zarađuje više nego što je u svojem autosalonu dvije godine ranije. Da je lako, nije. Da je požalio što je ušao u sve - jest, stoput. A da obožava ovo što radi - itekako da. Ako čitav Sašin život sažmemo u 24 sata, evo kako on izgleda.
- Budim se u 6 i popijem kavu. Uzimam stare bilježnice mame i pokojnog tetka te se prisjećam koje sam od tih recepata pripremao pa od svega toga radim članke, prijedloge recepata kako bih ljudima dao ideju što bi mogli kuhati taj dan i to objavljujem. Pripremam objavu videorecepta prethodnog dana. Onda razmišljam što ću ja pripremiti za snimanje, što će ujedno mojim klincima biti ručak prije škole. Supruga s njima radi zadaću, ja sam u kuhinji. Tada sam redatelj i u glavi prolazim sve postupke. Kako bih mogao pripremiti tehniku, ponekad su to dvije kamere i mobitel plus kuhanje u isto vrijeme. Ručak je gotov i snimljen oko 12.30, slijedi posluživanje. Djeca odlaze u školu, supruga posprema kaos koji je ostao u kuhinji iza mene i njih, a ja krećem u montiranje videa. Za to mi treba često i do 10 sati. U slobodno vrijeme idem u nabavu, najčešće na karlovačku tržnicu i u tržne centre. Ne trošim mnogo, 20 do 50 kuna po jelu. Liježem poslije ponoći - kaže Saša, čiji podočnjaci od neispavanosti potvrđuju da je sve to istina.
Na namirnice ne troši mnogo jer kaže da nema poseban budžet za kuhanje, smatra da je i njegova publika prosječnih primanja, a osim toga, dodaje, lako je biti kreativan u kuhinji ako za namirnice potrošiš 200 kuna. Sve nabrojano odnosi se na jedan običan dan, no njegovi su češće neobični.
- Primjerice, kad mi usred kuhanja zazvoni telefon, a ja imam običaj mahnitog hodanja uokrug kad razgovaram s nekim bitnim, uleti mi Lora i ukrade kameru. Jednom sam otišao na WC nakon što sam spremio kiflice i trebalo je odraditi samo završni snimak degustacije. Dok sam se vratio, djeca su mi pojela sve do jedne. Sutradan sam spravljao ispočetka, ali nisu ispale kao dan prije pa sam ih radio i treći dan. Jednom sam, držeći kameru u jednoj ruci, drugom trebao dolijati ulja u tavu, ali sam greškom uzeo ocat pa ga ulio u zagrijano ulje. Ne pitajte me što se dogodilo. I dođe mi da požalim zbog svega, uglavnom kada shvatim da fizički ne mogu stići sve to, kad zataji kamera pa ne snimi najbolje, pa moram ispočetka. Onda sve bacim, uzmem malo vremena za odmor, duboko udahnem i hladne glave krenem ispočetka - iskren je Saša.
Riba na tri načina
Jedan videorecept u trajanju od pet minuta radio je čitavih mjesec dana. Na meniju je bila riba lica.
- Odlučio sam licu napraviti na tri načina: na gradele, za one koji ih nemaju na tavi te na brudet. Radio sam nešto u Karlovcu, a nešto na moru. Sve to sam umontirao u kratki filmić u kojem se može doista mnogo naučiti o pripremi te ribe - priča nam Saša o receptu na koji je najponosniji.
Ponosan je i na svoj izum pripreme rižota iz pećnice i vlastitog umaka za francusku salatu, ali mu se ipak čini da se najviše prate njegovi recepti o tjestenini i kiflicama. Svoju tajnu uspjeha vidi u kombinaciji tradicionalnih jela kako su ih pripremale mama i baka i novitetima kojima ih oplemenjuje.
- Primjerice, njihovo tijesto za lazanje ja radim deblje, okruglo, u kalupu za torte. Sastojke ne skrivam, štoviše, želim ih objaviti točno u gram. U tom slučaju i mojim pratiteljima ispadnu jela dobro, a njihovo oduševljenje jelom koje su sami spravili prema mojim uputama i pohvale koje zato dobivam nemaju cijenu - kaže Saša.
Klipove objavljuje i na engleskom jeziku pa nema zemlje na svijetu iz koje ga ne prate, ponajviše, dakako, iz Hrvatske i zemalja iz regije, potom Njemačke, SAD-a i Australije, ali i nekih egzotičnih zemalja.
- Ljudima iz dalekih zemalja, poput Laosa, Burundija i Kambodže, egzotična su jela poput sarme i graha na način kako ga ja spravljam, sa zaprškom, jer ga je tako uvijek spravljala moja mama. Zanimljivo mi je to kako svi pričamo kako su mame, pogotovo bake, uvijek bolje kuhale, ali postoji za to razlog. One su prije imale mnogo zdravije namirnice nego mi danas - smatra Saša.
Na stolu ima ponudu jednog telekomunikacijskog operatera za vlastiti televizijski kanal, a to je samo jedna od lijepih stari o kojima tek treba razmisliti. Jedna je i uređenje poslovno-stambenog prostora na vrhu jednog karlovačkog nebodera u kojem će, za mjesec dana, osim stana imati i pošteni studio za snimanje. No i dalje će raditi sam.
- Želja mi je da se sada pokažem publici, da ih na neki način pustim u svoju kuhinju i svoj život. Neke stvari ću raditi i uživo. Ne radim to da bih postao poznat i slavan, nego, kao i do sada, zato što volim kuhati - napominje Saša.