Sa 19 godina 2011. godine bio je najmlađi zapovjednik dobrovoljne vatrogasne postrojbe u Hrvatskoj. Od djetinjstva, kao i mnogi njegovi vršnjaci igrao se vatrogasnim kamiončićima, a prolazak crvenih vatrogasnih vozila budio je maštu da će se dječački snovi jednom i ostvariti.
I kad su se dječački snovi obistinili, teška prometna nesreća 23. listopada 2011. godine prikovala je Zvonimira Radaša za invalidska kolica. Ali ljubav prema vatrogastvu ostala je i nepunih sedam godina poslije bivši zapovjednik DVD-a iz Lišana Ostrovičkih u zadarskom zaleđu u četiri mjeseca ove protupožarne sezone od lipnja do kraja rujna ove godine bio je jedan od najboljih operatera u otkrivanju požara u zadarskom Županijskom centru.
Njegovo budno oko u operativnom županijskom centru na vrijeme je otkrilo 15-ak šumskih, ali i drugih požara koje je na vrijeme uočio na sustavu videonadzora koji je postavila tvrtka Odašiljači i veze te koji alarmira sumnjive situacije. Ljudski je faktor od presudne važnosti za njegovo pravodobno uočavanje, a u tom je poslu Zvonimir našao sebe.
Facebook akcija
I prije uspostave videonadzora, iako je bio prikovan za kolica, napravio je Facebook stranicu “Vatrogasci - oni su naši heroji” koja nije ostala nezamijećena. Tijekom liječenja i oporavka pomagali su mu kolege iz njegova DVD-a, javne i županijske vatrogasne postrojbe, vatrogasci iz cijele Hrvatske, na čemu im je i danas zahvalan. Jedan od požara koje je otkrio u ovoj sezoni bio je i požar brodice kod Lamjane.
- Dobili smo dojavu da se nešto dimi, a videonadzor mi je samo potvrdio da bi se moglo raditi o požaru pa sam alarmirao kolege vatrogasce koji su intervenirali vatrogasnim brodom. To je samo jedna od ovogodišnjih situacija. I kolegama iz Odašiljača i veza dao sam neke sugestije za poboljšanje sustava da nam može barem locirati požar kada se i nije aktivirao alarm. Te su moje sugestije prihvaćene - kaže nam Zvonimir.
Sretan je što je, kaže, opet sa svojim kolegama vatrogascima, a zadovoljniji bi bio kad bi mogao raditi tijekom cijele godine, a ne samo tijekom protupožarne sezone. Naime, on i supruga Ivana sada teško žive samo od njezine plaće, a planiraju i proširenje obitelji.
- Mene nitko od kolega ne doživljava kao osobu s invaliditetom. Ja kao i oni radim u smjenama, nije mi to teško. Posebno što me zadovoljava je što mogu pomoći ljudima, spriječiti stradavanja, štete, što sam od koristi. Meni nije cilj da dobijem mirovinu od 4000 kuna i da obilazim kafiće, već da radim. I nadam se da će biti razumijevanja za to i da ću se bez obzira na invaliditet moći zaposliti i na puno radno vrijeme.
To mi je velika želja. Iako, želio bih zahvaliti i Borisu Joviću, županijskom zapovjedniku, gospodinu Stipi Pletikosiću iz Odašiljača i veza i upravi tvrtke koji su prepoznali moj angažman. Ja i inače nakon nesreće nikad nisam bio, da tako kažem, na dnu, ali ovo mi je i psihički puno pomoglo da mogu barem u sezoni raditi posao koji volim - kaže nam ovaj skromni vatrogasac iz Lišana Ostrovičkih.
Pun pogodak
U promotivnom filmu o sustavu videonadzora o sprječavanju šumskih požara, koji su Odašiljači i veze prezentirali na konferenciji Hanza Medije o požarima, publika je nakratko imala prilike vidjeti i Zvonimira Radaša.
- Pokazalo se da je angažiranje Zvone bio pun pogodak. Svi smo znali koliko on voli vatrogastvo, koliko je tome posvećen. Pokazao je to kreiravši i stranicu “Vatrogasci - oni su naši heroji” koja je bila jako posjećena. Taj njegov trud da javnost upozna s naporima vatrogasaca bio nam je od velike koristi. Javljali su nam se ljudi, donirali opremu, hranu...- objašnjava nam Boris Jović, županijski vatrogasni zapovjednik Zadarske županije.
- Zvone je vrlo brzo svladao vještine koje su bile nužne da radi u operativnom županijskom centru i na projektu koji provodimo u suradnji s Hrvatskim šumama. I to je upravo otvorilo prostor da ga možemo angažirati tijekom sezone za rad na tom projektu. Mi smo čak i neke preinake napravili u našem prostoru kako bismo mu omogućili lakše kretanje u invalidskim kolicima - kaže nam Jović. I on ističe kako za osobu poput Zvonimira ta činjenica, da je opet koristan, da je u poslu koji voli i za koji se školovao, nešto što treba vrednovati i što i on jako cijeni.
- Nažalost, zbog postojećih zakonskih rješenja nije moguće da bude angažiran tijekom cijele godine jer svi vatrogasci u javnoj vatrogasnoj postrojbi moraju proći liječnički pregled, pa tako i oni koji rade u dojavnom centru moraju biti tjelesno spremni za izlazak na intervencije - kaže nam Jović.
Brži od alarma
Docentica Ljiljana Šerić sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, koja je od početka uključena u cijeli projekt razvoja sustava za rano otkrivanje požara, također hvali rad operatera Zvonimira Radaša.
- On je detektirao neke požare i prije alarma. Budući da sustav bilježi sve aktivnosti korisnika, vrlo brzo sam primijetila da je on bio najaktivniji u lipnju, a i u sljedećim mjesecima bio je među aktivnijima. Zvone toliko dobro i kvalitetno promatra videozid da i prije alarma uoči požar i čak može i predvidjeti gdje bi mogao izbiti te koristi sve mogućnosti koje pruža sustav. A nama je od koristi bila i njegova stranica iz koje smo dobili korisne informacije - rekla nam je doc. Šerić.
Nažalost, birokratske zapreke brana su da ljudi poput Zvonimira Radaša, iako bi to željeli, rade tijekom cijele godine.
I nije to samo problem vatrogasaca. Iako više nije aktivni vatrogasac, i on je jedan od naših heroja koji motri i na vrijeme javlja da negdje gori. Zvone sebe ne želi isticati u prvi plan, nego kaže da sve čini kako bi svojim kolegama vatrogascima olakšao intervencije, da bi spriječio stradanje ljudi, kao i štete koje nastaju od požara. Sad kad ne radi u operativnom centru i dalje održava svoju stranicu, skuplja ambleme vatrogasnih postrojbi i sanja da će jednog dana raditi i puno radno vrijeme, a ne samo u sezoni.
Za uspješan povratak u život moraju se vratiti na posao
Liječnički pregled nepremostiva je zapreka Zvonimiru Radašu da bi nastavio raditi kao vatrogasac.
Postavlja se pitanje treba li ljudima koji su poput Zvone postali invalidi i radili neke od poslova iz javnih službi omogućiti da rade, a ne da budu na teret...
I policajac koji je nastradao osiguravajući utakmicu želio je raditi, a ne sjediti kod kuće.
Međutim, i tada se pojavio niz zapreka, počevši od toga da ga sustav tjera da ode u mirovinu jer bi prelaskom na drugo radno mjesto od onog na kojem je radio gubio status, pa bi se to odrazilo na iznos plaće, mirovine. U tom su slučaju radije odlazili u mirovinu. No, to nekad nije bilo rješenje problema, nego samo stvaranje novih.
- U ovakvim i sličnim slučajevima veliku ulogu ima profesionalna rehabilitacija, s obzirom na to da su mjere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije usluge koje se izvode s ciljem da se osobu s invaliditetom osposobi za prikladan posao, da se zaposli, odnosno zadrži posao i u njemu napreduje te da se profesionalno razvija. Usluge profesionalne rehabilitacije izvode centri za profesionalnu rehabilitaciju. Danas u Hrvatskoj imamo četiri takva centra - u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu - i ono što je potrebno naglasiti jest da se prilikom pružanja usluga posebno pridaje pažnja primjeni individualnog pristupa prema svakom korisniku i načelo interdisciplinarnog pristupa. Ovakav pristup omogućuje primjenu i povezivanje potrebnih specifičnih znanja na svakom pojedinačnom slučaju pa stoga sve usluge profesionalne rehabilitacije vodi stručni tim koji čine socijalni radnik, psiholog, doktor specijalist medicine rada, pravnik, rehabilitator i po potrebi drugi stručnjaci - smatra Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
- Za uspješan povratak u svijet rada, a za što se Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom zalaže, ključno je što brže uključivanje osobe u rad u struci ili zanimanje gdje će postizati najpovoljniji radni učinak - smatra Anka Slonjšak. Uz sve to nužno je raditi na izmjeni zakonodavstva kako bi se poštivala prava osoba s invaliditetom. (Dušan Miljuš)