Snimka paraplegičara, sportaša i olimpijca Justina Levenea kako se rukama vuče po podu zračne luke Luton u Londonu šokirala je javnost. Levene je sišao s leta, no njegova invalidska kolica zagubila su se s prtljagom, a aerodrom nije ponudio njemu korisnu alternativu. Da stvar bude gora, ljudi na aerodromu prolazili su kraj njega kao da se ništa ne događa.
Osoblje mu je ponudilo zamjenska kolica, no tip koji nije mogao sam gurati, već je trebao tražiti pomoćnika. Levene, koji smatra da su mu oduzeli njegovu neovisnost, odlučio je tužiti zračnu luku, piše BBC.
Kad je imao 20 godina, Justin je jako kašljao i pritom mu je iskočio disk. Operacija je trebala biti jednostavna, no nešto je pošlo po krivu i on je ostao paraliziran od struka na dolje. Tad je postao ovisan o invalidskim kolicima, no nije dozvolio da ga to spriječi u ostvarenju životnih želja.
Danas, nakon 10 godina, Justin je uspješni atletičar, trener i mentor sportašima s poteškoćama. Neko je vrijeme proveo u Moldaviji radeći s djecom bez roditelja i s poteškoćama u razvoju te im pomogao organizirati prvi maraton u zemlji za sve koji žele sudjelovati.
No, u kolovozu prošle godine stigao je na aerodrom Luton i otkrio da njegova specijalno prilagođena invalidska kolica ‘kasne’. Osoblje mu je ponudilo kolica koja netko treba gurati, no on je odbio tu ponudu kao ponižavajuću. Smatrao je da su mu time oduzeli samostalnost. Zamolio je mogu li ga umjesto toga prebaciti u motoriziranim kolicima za vožnju aerodromom, no na Lutonu takva ne postoje.
- Jako sam naporno radio godinama kako bi pokušao vratiti i održati samostalnost. Bez invalidskih kolica moja neovisnost više nije postojala. A u kolicima kakva su mi nudili, osjećao bih se poniženo i degradirano. Inzistirali su na tome da me zavežu u to. Ne bih se mogao normalno sjesti ni namjestiti i odmah bi riskirao nastanak dekubitusa jer se one kod mene javljaju odmah - rekao je za BBC.
Kako mu nisu osigurali prikladno prijevozno sredstvo, ostala mu je samo jedna opcija - vući se po podu nekoliko stotina metara. Kad je stigao do izlaza s terminala, podignuo se na kolica za prtljagu i rukama se po podu gurao kako bi došao do taksija.
Zbog sportske karijere Levene puno putuje, a na posebno izrađenim kolicima ima i specijalan jastuk koji služi sprečavanju nastanka rana od sjedenja. Svjestan je da se greške događaju i da invalidska kolica mogu ostati s prtljagom, no nikad mu se nije dogodilo da nije bilo zamjenskih invalidskih kolica.
- Apsolutno svaki aerodrom na kojem sam bio, bez obzira gdje, bez obzira kako malen, uvijek su imali neku opremu, bilo invalidska kolica koja mogu sam voziti ili motorizirana kolica za zaposlenike - rekao je.
Kao osoba koja se glasno bori za prava osoba s invaliditetom, Justin je odlučio tužiti aerodrom jer nisu pružili jednaku mogućnost njemu kao osobi s poteškoćama i drugima, te nisu adekvatno educirali osoblje o pružanju pomoći.
U priopćenju s aerodroma napisali su da je osoblje tražilo rješenje i ponudilo kolica, no Levene je sve odbio smatrajući takvu pomoć neprihvatljivom. Ispričali su se ako je bio nezadovoljan uslugom, no napomenuli su da su zadovoljni kako se njihovo osoblje snašlo u situaciji.
Najveći problem Levene vidi u tome što se osjećao poniženo. Bio je, kaže, ljut što nitko od osoblja nije shvaćao poziciju u kojoj se nalazi niti su imali suosjećanja. Misli da bi ljudi općenito trebali biti svjesni koliko je važno da je putnik samostalan i što to znači za njega.
- Na svakom bi aerodromu trebala biti adekvatna oprema. Ako se nešto i dogodi, nitko se ne bi trebao naći u situaciji da mora plaziti po podu. A oprema mora omogućiti osobi da se kreće samostalno. Netko kome su kolica zapravo noge ne bi smio biti prisiljen ovisiti o drugima i tražiti od njih pomoć - rekao je.