IVICA VILIBIĆ

NAJTEŽI DANI JEDNOG OD NAŠIH NAJISTAKNUTIJIH ZNANSTVENIKA 'Prijeti mi zatvor jer sam radio svoj posao. To je izvan pameti!'

Split, 200218.
Dr Ivica Vilibic predsjednik Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
Foto: Duje Klaric / CROPIX
Duje Klarić / CROPIX

 

Tvrdoglavost, ustrajnost i strast za dugoročnim ciljevima temeljne su karakteristike dr. Ivice Vilibića, znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu te predsjednika Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (OEZVO). Ivica Vilibić (48) jedan je od najistaknutijih hrvatskih znanstvenika na području geoznanosti i oceanografije, a objavio je stotinjak znanstvenih radova citiranih 1500 puta. Njegova je grupa vodeća u svijetu u istraživanju meteoroloških tsunamija, atmosferski generiranih valova tsunamija, zbog čega privlači strane studente. Vilibić tako s ponosom ističe da kod njega trenutno radi poslijedoktorandica s prestižnog Massachusetts Institute of Technology (MIT).

Ipak, otkad je u prosincu 2016. godine preuzeo funkciju predsjednika OEZVO-a, Vilibićevo ime češće se u medijima i javnosti spominje vezano uz dva slučaja akademske nečestitosti, bivšeg ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića i predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića. Kako je zbog stava da OEZVO mora raditi u miru i bez pozornosti javnosti dosad izbjegavao medijske istupe vezane uz rad Odbora, Ivica Vilibić dao je Magazinu svoj prvi intervju na tu temu.

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u medijima je izjavio da je vas i ostale članove Odbora kazneno prijavio. Jeste li dobili poziv za Sud?

- Nismo dobili nikakav službeni dokument. Kolega Šeparović je još početkom prosinca 2017. godine u Jutarnjem listu najavio tužbe. Također, prošlog tjedna izjavio je u medijima da je članove Odbora privatno tužio po članku 291. Kaznenog zakona za koji je predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. To nije nimalo ugodna situacija ni za mene, a pretpostavljam ni za ostale kolege u Odboru. No, nismo dobili nikakvu službenu potvrdu.

Neugodna je spoznaja da biste mogli završiti u zatvoru jer ste obavljali svoju posao.

- To je krajnje neugodno kao obiteljskom čovjeku s četvero djece, od kojih je jedno dijete s posebnim potrebama. Smatram da smo se u Odboru, u sklopu zakonskog okvira koji smo imali, trudili raditi najbolje što možemo. Nama okvir daje Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u kome se izrijekom spominje da OEZVO može davati mišljenja i preporuke o predmetima.

Neobična praksa je da se na hrvatskim sudovima raspravlja o slučajevima akademske nečestitosti. Je li akademskim sporovima mjesto na Sudu?

- Naravno da nije. To je druga razina, ne možete vi pitanja etike rješavati na Sudu. Postoje etička tijela i baš zato njihova mišljenja nisu obvezujuća. Kad mi donesemo neko mišljenje, to nije pravno obvezujuće za instituciju na kojoj pojedinac radi.

Kako komentirate da je ostavku članova Odbora zatražio odvjetnički ured čija je suvlasnica supruga predsjednika Ustavnog suda Šeparovića?

- To je izvan pameti. Jedan odvjetnički ured sugerira Odboru, nacionalnom tijelu koje je izabrao Sabor, da podnese ostavku. To je zapravo smiješno. No, pitanje je hoće li ta komedija završiti kao tragedija.

Kad ste postali član OEZVO-a?

- Sabor nas je imenovao u lipnju 2014. godine, što znači da nam je ostalo još četiri mjeseca do kraja mandata. Sabor nas je imenovao sastavu od devet članova sa zakonskim ovlastima, među kojima Odbor donosi i etički kodeks. Mi smo taj kodeks nadopunjavali. S obzirom na to da nam je dolazilo puno predmeta, a mi nismo zaposleni u Odboru nego smo znanstvenici, koji to radimo dodatno uz svoj posao, nismo imali kapacitet da sve predmete razmatramo.

Stoga smo poticali etička tijela na nižim razinama, na fakultetima, institutima i sveučilištima da i oni rade taj posao kako nam se ljudi ne bi obraćali direktno. Odbor je 2015. godine u Kodeks unio tu izmjenu da je on hijerarhijski nadređen tijelima sveučilišta i tijelima fakulteta. Tu odredbu nam je Ustavni sud ukinuo. Prije toga smo donosili mišljenja o predmetima koji su nam dolazili. I prethodni sastav Odbora je slično radio. Ponovno naglašavam da naša mišljenja nisu pravno obvezujuća te hoće li neka institucija kazniti svoga djelatnika zbog etičkih propusta je na toj instituciji.

Odbor je utemeljen 2005. godine, no fokus javnosti na njegov rad je usmjeren zadnjih godina.

- Došli smo u fokus pažnje javnosti jer smo trebali dati mišljenje o predmetima osoba koje su na neki način vezane uz politički sustav. Čim smo morali donositi odluke o osobama iz političkog miljea, to je bilo medijski i politički atraktivno. Kad ste uključeni u takvo što, politika vas uhvati htjeli vi to ili ne. Mi smo drugu polovicu 2014., cijelu 2015. te do listopada 2016. godine, kada je na dnevnom redu bio slučaj Barišić, radili praktički u miru. Inače, Odbor ima obavezu davanja godišnjih izvješća Saboru. Prvo izvješće, koje je početkom 2016. godine podnio akademik Silobrčić, prihvaćeno je gotovo jednoglasno. U tom izvješću pisalo je da je Odbor nadopunio Etički kodeks u hijerarhijskom dijelu, a nitko tada nije postavljao pitanje u Saboru.

Iako je izvješće o radu Odbora u 2016. godini predano još u veljači 2017. godine, Vlada je o njemu raspravljala tek krajem prošle godine i dala mu negativnu ocjenu. Zanimljivo, ta je rasprava na Vladi uslijedila nekoliko dana nakon što je Odbor donio mišljenje o povredi akademskih principa citiranja u doktoratu predsjednika Ustavnog suda?

- Ne želim spekulirati o tome, no činjenica jest da je bio takav vremenski slijed.

Kad ste krenuli u lipnju 2014. godine, je li vas dočekalo puno predmeta?

- Dočekao nas je određeni broj predmeta koji smo riješili u nekoliko mjeseci. Kad su ljudi u akademskoj zajednici shvatili da je Odbor počeo s radom, počeli su stizati novi predmeti. No, za desetak predmeta iz 2011. godine, uključujući i onaj Pave Barišića, nismo ni znali, uključujući akademika Silobrčića koji je tada bio predsjednik. Ti su predmeti stajali u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, a nam nisu stigle informacije da oni postoje. Onda su se stvari počele otkrivati.

U vrijeme medijske eskalacije slučaja Barišić došlo je do osipanja Odbora jer su četiri člana dala ostavku?

- Tako je, od listopada do prosinca 2016. četiri su člana Odbora predala Saboru zahtjev za ostavkom. Sabor to nikad nije stavio na dnevni red pa su oni formalno i dalje članovi Odbora iako ne sudjeluju u njegovu radu. Da je još jedna osoba u Odboru dala zahtjev za ostavkom, mi ne bismo imali kvorum.

Postoji li razlika između slučajeva akademske nečestitosti na Zapadu i u RH? Na Zapadu je velika kompeticija među znanstvenicima pa neki pod pritiskom plagiraju ili namještaju rezultate. Hrvatski akademski prostor nije ni izbliza tako kompetitivan pa ipak neki znanstvenici plagiraju.

- Razlika između dobrog i lošeg znanstvenog sustava je da dobar sprečava korupciju i nepotizam, a loš potiče. Naš znanstveni sustav je loš u smislu definiranja hijerarhije, ovlasti tijela i pravila ponašanja u sustavu, a u praksi je još i gore. Praksa europskih zemalja u zaštiti etičkih principa u akademskoj zajednici je različita, no navest ću primjer Austrije gdje postoji Agencija za znanstvenu čestitost. Tu je agencije 2008. godine osnovalo 12 austrijskih sveučilišta, Austrijska akademija znanosti i Austrijska zaklada za znanost.

Oni su sami spoznali da postoje etički problemi u sustavu i odlučili osnovati tijelo koje će se baviti tim problemima. Kasnije su se pridružila i ostala austrijska sveučilišta. Agencija ima nekoliko zaposlenika koji su plaćeni na temelju članarina institucija. Kada se prijavljuje neki slučaj akademske nečestitosti, zaposlenici pregledaju dokumentaciju i kad ocjene da postoje elementi za pokretanje postupka, prebacuju slučaj na međunarodno povjerenstvo za znanstvenu čestitost. Njegovi su članovi stranci koji razmatraju postupke kršenja akademske čestitosti u Austriji. Dakle, oni su napravili sustav iz koga su eliminirali umreženost i nepotizam koji su ključni problem u Hrvatskoj.

Postoji li sličnost između događaja oko Saborskog povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa i pritisaka na OEZVO?

- Sličnost postoji. Kad u Hrvatskoj pokušavate raditi u najboljoj volji i prema zakonu, a pritom dotaknete ‘krive’ ljude ili ‘krive’ interesne krugove, imate probleme. To povjerenstvo je rješavalo slučajeve sukoba interesa raznih političara, i lijevih i desnih. Mislim da je totalno irelevantno je li riječ o lijevim ili desnim, jer je riječ o interesnim krugovima. Svakako tako stvari funkcioniraju u akademskoj zajednici. Nisam član nijedne političke stranke niti ću biti, jer mi one ne trebaju.

OEZVO je član Europske mreže ureda za osiguranje znanstvene čestitosti (ENRIO). Hoćete li kolege u Europi izvijestiti o prijetnjama tužbom članovima Odbora?

- Naravno, morat ću ih izvijestiti o tome da se članovi OEZVO-a suočavaju s prijetnjama kaznenim progonom. Već idući tjedan je jedan sastanak u Amsterdamu oko Obzor 2020 projekta koji se bavi znanstvenom čestitošću. Dakle, Europska komisija financira projekte s ciljem podizanja razine znanstvene čestitosti u EU. ENRIO je jedan od partnera na tom projektu. Slučaj našeg Odbora već idući tjedan izaći će izvan granica Hrvatske. To je sramota za nas.

Za četiri mjeseca vam završava mandat. Imate li želje prijaviti se za novi?

- Ne baš, radije bih da netko drugi to bude tko će biti dovoljno tvrdoglav i uporan. Radije bih svoje iskustvo koje sam ovdje stekao prenio u neko drugo tijelo. U svakom slučaju, mislim da se moramo nastaviti boriti za etičke principe u znanosti. Problem je u hrvatskoj akademskoj zajednici što veliki broj ljudi stoji sa strane i šuti jer misle da ako se jave da će i oni dobiti po glavi. Druge, pak, nije briga za to što se zbiva jer su našli svoju nišu u hrvatskom znanstvenom sustavu. Osobno sam u statusu znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju i idućih 20 godina do mirovine ne moram ništa raditi. Nažalost, imam osobni problem da ne mogu tako funkcionirati.

Tagovi

Izdvajamo