Istraživanje mumija kulturološki je važno jer tako istražujemo prošle kulture. No, zahvaljujući mumijama, koje imaju dobro sačuvano mekano tkivo, možemo spoznati i nešto što je medicinski relevantno te naučiti o evoluciji bolesti i njihovoj učestalosti - kaže dr. Frank Rühli, ravnatelj Instituta za evolucijsku medicinu u Zürichu i suvoditelj Švicarskog projekta mumija.
Frank Rühli, koji je u srijedu održao predavanje na mini simpoziju 'Paleoradiologija mumija' na Hrvatskim studijima u Zagrebu, sudjelovao je u antropološkoj analizi ostataka Karla Velikog, Tutankamona i Oetzija, neolitskog ledenog čovjeka iz Južnog Tirola.
Primjerice, Rühlijev tim je 2014. godine ustvrdio da kosti koje se nalaze u katedrali u Aachenu uistinu pripadaju 'ocu Europe' Karlu Velikom. Nadalje, Rühli i njegovi kolege utvrdili su da je Karlo Veliki bio visok oko 184 cm i težak 78 kg. Veliku pozornost privukla su i Rühlijeva istraživanja Oetzija, ledenog čovjek iz Bolzana.
Oetzija su 1991. godine u talijanskim Alpama slučajno otkrili njemački planinari, a datiranje starosti uz pomoć radioaktivnog ugljika pokazalo je da je star oko 5300 godina. Tako je postao najstarija pronađena mumificirana osoba jer su čak i ostaci mumija u Egiptu 1000 godina mlađi. Dugo se smataralo da je Oetzi umro od gladi i hladnoće, no 1994. godine rengenska analiza otkrila je u njegovu tijelu kameni vršak strijele.
Rühlijev je tim 2007. godine u modernoj forenzičkoj maniri temeljito analizirao Oetzijeve ostatke, kao i predmete nađene s njim.
- Uzrok Oetzijeve smrti očito je to što je bio pogođen strijelom koja se još nalazi unutar njegova tijela. Ta je strijela probila jednu od njegovih arterija i došlo je do unutarnjeg krvarenja - rekao je Rühli, čiji interes za mumije seže u tinejdžerske godine kada je počeo proučavati egipatsku kulturu.
Rühli je sudjelovao u istraživanju Tutankamona, najpoznatije mumije na svijetu. Od 1922. godine, kada je u Dolini kraljeva nađena Tutankamonova mumija, prevladavala je teorija da je taj egipatski kralj ubijen. No, Rühli je došao do spoznaje da je Tutankamon bolovao od malarije, dok CT skenovi sugeriraju da je vjerojatno imao i rijetki koštani poremećaj koji je prouzročio deformitet na njegovoj lijevoj nozi.
- Danas znamo puno o Tutankamonu, a imamo i nekoliko ideja kako je umro. No, mnogo je toga što ne znamo o njemu, posebice o njegovim unutarnjim organima koji nikad nisu bili predmet istraživanja. Još je zapravo nepoznato u kakvom je stanju Tutankamon bio kad je umro u dobi od 19 godina - zaključio je Rühli.