Naturalizirani Australac dr. David Matthew Smith izabran je u četvrtak za novog ravnatelja Instituta Ruđer Bošković (IRB), a na tu će dužnost stupiti 1. ožujka iduće godine. Imenovanjem prvog znanstvenika stranog podrijetla u svojoj gotovo 70 godina dugoj povijesti, naša je najveća znanstvena kuća učinila novi korak u svojoj internacionalizaciji. David Smith (44) odrastao je u australskom gradu Orangeu u obitelji britanskih korijena. Diplomirao je prirodne znanosti i ekonomiju na Australskom nacionalnom sveučilištu (ANU) u Canberri, gdje je i doktorirao na području teorijske i računalne kemije.
Postdoktorsko usavršavanje izvršio je na IRB-u te na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu. Tijekom 2003. i 2005. godine bio je gostujući znanstvenik na ANU-u i na Sveučilištu u Sydneyju. Dr. Smith znanstveni je savjetnik te predstojnik Zavoda za fizičku kemiju na IRB-u, gdje je od 2009. do 2014. godine bio pomoćnik ravnatelja za međunarodnu suradnju i projekte.
Kako je jedan znanstvenik iz daleke Australije postao čelni čovjek IRB-a?
- Vrlo jednostavno, moja supruga je Hrvatica, a nakon što smo se radi znanstvenog usavršavanja selili svijetom, odlučili smo ostati u Zagrebu. Na Ruđeru sam od 2004. godine u stalnom radnom odnosu te sam kroz više od 50 znanstvenih radova u izvrsnim međunarodnim časopisima razvio prepoznatu istraživačku djelatnost, za koju sam među ostalim dobio i prestižnu nagradu Leopold Ružička 2007. godine. Dovođenje i izvedba jednog od prvih većih europskih projekata u Hrvatskoj pridonijela je mojem izboru za pomoćnika ravnatelja. Očito je sada došlo vrijeme da pridonesem razvoju našeg sustava kroz vodstvo IRB-a.
Prije 16 godina je istaknuti hrvatski znanstvenik prof. Stjepan Marčelja, također iz Australije došao na čelnu poziciju na IRB-u. No dao je ostavku prije kraja mandata.
- Situacija s prof. Marčeljom i sa mnom vrlo je različita. Iako Hrvat, prof. Marčelja je svoju karijeru izvrsnog znanstvenika ostvario uglavnom u Australiji. Kad se vratio, naišao je na znanstveni sustav koji je bio bitno drukčiji od onoga na koji je bio navikao. Moja je situacija obratna. Iako sam podrijetlom Australac, većinu svoje profesionalne karijere proveo sam u Hrvatskoj. Tijekom toga sam vremena imao priliku upoznati i sustav i ljude te posebnosti Instituta, što je od iznimne važnosti. Također, vremena su vrlo različita. Kad je prof. Marčelja bio ravnatelj, Hrvatska se tek oporavljala od rata - od tada je ipak došlo do velikih napredaka.
Koje su osnove vašeg programa? Nastavlja li se on na reformu koju je prije pet godina počeo donedavni ravnatelj IRB-a Tome Antičić, sada državni tajnik u MZO-u?
- Prva riječ koju bih izvukao iz svojega programa jest stabilnost. Prijašnji je ravnatelj izveo neke zaista važne zahvate na IRB-u. Zahvaljujući tome postignuta je visoka razina zrelosti u unutrašnjoj organizaciji i regulatornim okvirima, tako da nisu više potrebne velike reforme, a manje promjene unosit će se ako se za to pokaže potreba u praksi. Te dobre temelje treba iskoristiti za rast i ostvarivanje svojega punog potencijala. Mi moramo postići izvrsnost u svim našim primarnim djelatnostima: znanstvenom radu, specijalističkom obrazovanju te prijenosu znanja na gospodarstvo i društvo.
”Ruđer” posljednjih godina živi i u očekivanju 60 milijuna eura vrijednog strateškog projekta O-ZIP (Otvorena znanstvena infrastrukturna platforma za inovativne primjene u gospodarstvu)?
- Strukturni projekt O-ZIP veliki je zahvat obnove i nužan za dugoročnu djelatnost Instituta. Stoga IRB već nekoliko godina ulaže ogromne napore kako bi se ovaj projekt i ostvario. U planu je gradnja triju novih objekata, kao i obnova i proširenje dijela starih objekata. Uz građevinske zahvate, veliki udio sredstava namijenjen je nabavi najsuvremenije znanstvene opreme. Sam projekt ne obuhvaća ulaganja u ljudske potencijale pa ćemo to morati osigurati na drukčiji način.
U kojoj je fazi O-ZIP?
- Napravljene su studije izvodljivosti te analiza troškova i koristi. Sada smo ušli u fazu projektiranja građevinskih radova, koja će biti gotova do proljeća iduće godine. Tada ćemo dorađenu studiju izvodljivosti poslati Europskoj komisiji (EK) na uvid. Nakon dodatnog usklađivanja i dorađivanja dokumentacije, očekujemo da EK odobri projekt krajem iduće godine.
O-ZIP će osnažiti komercijalizaciju znanja i povezanost s gospodarstvom, što se u hrvatskoj akademskoj zajednici uvijek gleda s malo prijezira?
- Smatram da je prijenos znanja u neakademski sektor vrlo važan, a povezanost IRB-a s gospodarstvom nije novost. Primjerice, već godinama gospodarstvenici, ali i institucije drugih djelatnosti naručuju od IRB-a kompleksne analize. No, smatram da treba poticati spoj s gospodarstvom kroz istraživačko-razvojne projekte, koji su znatno većeg opsega. Nekoliko se projekata toga tipa već izvodi, kao na primjer razvoj preciznih optičkih sklopova ili suradnja s farmaceutskim sektorom. Nadam se da ćemo u budućnosti ovu djelatnost osnažiti kako s postojećim tako i s novim partnerstvima. Međutim, dugoročna suradnja s gospodarstvom ovisi o razvoju temeljnih istraživanja, koja su zapravo osnovna zadaća Instituta. No, IRB je velik i ima kapacitet za vrlo različite znanstvene aktivnosti, od vrlo fundamentalnih do primijenjenih. Treba iskoristiti sve talente i uskladiti ih na najbolji mogući način.
Kakve korake “Ruđer” poduzima radi poticanja znanstvene izvrsnosti?
- Posljednjih godina uvedeno je nekoliko konkretnih mjera, uključujući nagrade za najbolji znanstveni rad ili osiguravanje podrške za provedbu novih projekata. Međutim, najveći je iskorak učinjen u pristupu zapošljavanju kojim se promovira međunarodna konkurentnost znanstvenog osoblja. Tako zaposlenik koji želi postati znanstveni suradnik mora imati završeno postdoktorsko usavršavanje na međunarodno priznatoj instituciji. Također, za napredovanje u znanstvenog savjetnika kandidat mora pokazati, među ostalim, kompetentnost u mentorstvu te imati iskustvo s vođenjem kompetitivnih projekata. Takvi su uvjeti uobičajeni u visokorazvijenim zemljama, ali su u Hrvatskoj više iznimka nego pravilo. Sve te mjere treba nastaviti i dodatno poticati kreativnu atmosferu na IRB-u.
Kako privući naše vrhunske znanstvenike iz inozemstva, ali i strane, jer najbolje su institucije na svijetu one koje imaju najveći postotak stranaca?
- Općenito, problem iseljavanja iz Hrvatske posebno je težak. Mi ohrabrujemo mlade za odlazak na međunarodno usavršavanje jer je to nužno za njihov razvoj u samostalne znanstvenike. To je, također, važno zbog njihove integracije u međunarodnu znanstvenu zajednicu, u kojoj je ‘Ruđer’ sastavni dio. Tako se sada već mnogi strani poslijedoktorandi iz svijeta usavršavaju kod nas. Problem nastaje kada formirane znanstvenike treba privući nazad pa sam u svojem programu istaknuo europske stipendije, projekte i povratnička radna mjesta kao važne mehanizme za ostvarivanje tog cilja. IRB s takvom praksom već ima određenih uspjeha. Primjerice, uz desetak je stranaca i niza povratnika koji su stalno zaposleni na IRB-u i Finac Jaakko Härkönen koji je došao preko ERA-Chair projekta, a tu su i Iva Tolić i moja supruga Ana Sunčana Smith, dobitnice prestižnih projekata Europskog istraživačkog vijeća (ERC). Uz njih, nadam se privući hrvatske znanstvenike u inozemstvu za koje znam da imaju interes za povratak.
U čemu je sada najveća snaga “Ruđera”?
- Rekao bih u ljudima. Među više od 800 zaposlenika imamo zaista kvalitetnih ljudi koji rade čuda s obzirom na razinu financiranja znanosti u Hrvatskoj. Međutim, budućnost ovisi o mladim grupama od kojih su neke tek počele s radom, a imaju velik potencijal i treba ih podržati. Primjerice, u mojem Zavodu imamo Laboratorij za zelenu sintezu koji vodi Krunoslav Užarević, a uključuje i Ivana Halasza, radi se o vodećim ljudima u svojem području. Međutim, oni nisu jedini - na IRB-u je svaki voditelj uspostavnog projekta Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) potencijalna znanstvena zvijezda. Uz izvrsne znanstvenike, snaga ‘Ruđera’ njegova je interdisciplinarnost, konkurentnost u dobivanju projekata te povezanost s gospodarskim i obrazovnim sustavom. Sve te aspekte treba njegovati, osnažiti i poticati.
Koliko imate europskih projekata?
- Na IRB-u se trenutačno izvodi petnaestak projekata u sklopu programa Obzor 2020. vrijednih oko sedam milijuna eura. To čini polovicu od ukupnog broja Obzor projekata u Hrvatskoj. Također se provode dva od pet hrvatskih ERC projekata, vrijednih oko 4 milijuna eura. Dodatni doprinos očekujemo kroz strukturne fondove gdje je, uz O-ZIP, nekoliko važnih projekata u fazi vrednovanja, a za sada je kroz voditeljsku ulogu IRB-a u dva znanstvena centra izvrsnosti osigurano oko 10 milijuna eura. Međutim, ne smije se zaboraviti brojne projekte HRZZ-a kojima se ipak financira velik broj znanstvenih i znanstveno-obrazovnih aktivnosti na Institutu. Također, treba znati da IRB ima vrlo jaku suradnju s više vrhunskih znanstveno-obrazovnih institucija u svijetu.
Koje su slabe točke na IRB-u?
- Prvo, infrastruktura je stara, što otežava izvođenje najkompetitivnijih istraživanja. Sljedeći je problem financiranje, a odnosi se na cijeli sustav. Treće, komplicirano administriranje otežava svakodnevni rad. U Kanadi, Americi i Australiji administracija je puno jednostavnija nego u zapadnoj Europi, a pogotovo u Hrvatskoj, što je odnos koji sigurno možemo mijenjati.
Posljednjih se godina puno govorilo o pripajanju IRB-a Sveučilištu u Zagrebu (SuZg) ne bi li se tako popravio njegov plasman na Šangajskoj listi. Što mislite o tome?
- To bi značilo veliku reformu, a prvo je pitanje koji bi bili ciljevi i očekivani rezultati takvog pothvata. Ako je cilj samo popraviti plasman na Šangajskoj listi, tada treba biti oprezan. Kao vodeća znanstvena institucija, ‘Ruđer’ ima svoju ulogu Hrvatskoj. Misija SuZg-a je drukčija. Treba osnažiti vezu sa Sveučilištem, ali to ne znači spajanje. Svakako namjeravam otvoriti dijalog sa SuZg-om i s pojedinim fakultetima oko raznih modaliteta suradnje, koja bi trebala biti korisna i za IRB i za Sveučilište, odnosno njegove sastavnice.
Posljednjih godina govori se i o ideji spajanja IRB-a s Institutom za fiziku, Prirodoslovno-matematičkim fakultetom te Fakultetom elektrotehnike i računarstva u zasebno, STEM sveučilište.
- To je još jedna velika reforma koja ima svoje zagovaratelje i argumente. Možda treba još jednom naglasiti različitu ulogu koju imaju znanstveni instituti i fakulteti. Ovakav zahvat podrazumijevao bi fundamentalnu promjenu misije IRB-a, a i samoga Sveučilišta. Također, realizacija takve ideje gotovo je nemoguća u postojećem zakonskom okviru, a u konačnici, treba se opet pitati koji bi bili ciljevi, očekivani rezultati i posljedice takve reforme.
Hrvatska u znanosti zaostaje ne samo za europskim prosjekom nego sve više i za tranzicijskim zemljama. Je li problem samo u slabom financiranju?
- Svakako nije, međutim postoji izražena korelacija između ulaganja u znanost, uspjeha koji se ostvaruju, i razvoja gospodarstva na bazi visokih tehnologija. To se vidi iz svakog statističkog izvještaja EK-a ili odgovarajućih međunarodnih organizacija. Po mojem mišljenju, treba općenito promijeniti društveni status koji znanost trenutačno ima, osigurati stabilnost sustava, te unutar samog sustava naći više načina za nagrađivanje uspjeha. Ipak, ima dovoljno primjera koji pokazuju da se u Hrvatskoj može raditi vrhunska znanost pa tako i na IRB-u.
Na Zapadu se do stalnog radnog mjesta u znanosti dolazi puno teže nego u Hrvatskoj, a u akademskoj znanosti ostaje samo jedna od 10 osoba koje su stekle doktorat.
- To je istina: na Zapadu tih 90 posto doktora znanosti završi u gospodarstvu. Naravno, dio obrazovne komponente IRB-a i jedan od vidova transfera znanja jest osposobljavanje stručnjaka za gospodarstvo. No to mora biti dvosmjeran proces, odnosno mora postojati tehnološki napredno gospodarstvo koje treba takve stručnjake. Drugi je problem nedostatak kvalitetnih znanstvenih institucija u RH. Pogledajmo primjer Njemačke, gdje postoji više od 80 izvrsnih sveučilišta pa ljudi prirodno cirkuliraju. Unatoč tome što smo puno manji, takvo nešto treba postići i u Hrvatskoj. Mogućnost i čast stalnog radnog mjesta u akademskom sustavu treba zaslužiti, što ne znači da treba prestati nuditi ugovore za stalno radno mjesto. Znanstvenici su ljudi koji kao i svi drugi zaslužuju pošten odnos i sigurnost, što osigurava veću kreativnost, pri čemu se mora inzistirati na kvaliteti.
Može li “Ruđer” postati jedna od vodećih 100 znanstvenih institucija u svijetu u idućih 10-15 godina?
- Svakako treba težiti što boljem pozicioniranju IRB-a u međunarodnim okvirima. Uvijek je odlično imati visoko postavljene ciljeve, no treba biti realan i ozbiljan. U svakom slučaju, na daljnji razvoj IRB-a gledam s puno optimizma.