Možda vam se čini da je nečije meškoljenje ili odvraćanje pogleda siguran znak da se radi o lažljivcu. No, prema Amy Cuddy, profesorici Poslovne škole na Harvardu, ne postoji jedan siguran neverbalni znak da netko laže, piše Independent .
U novoj knjizi 'Presence', psihologinja savjetuje da umjesto jednog velikog otkrivajućeg znaka potražimo odstupanja u različitim komunikacijskim kanalima uključujući i izraz lica, držanje i govor.
'Laganje je težak posao', kaže Cuddy. 'Pričamo jednu priču dok drugu potiskujemo i kao da to nije dovoljno komplicirano, većina nas usput osjeća i grižnju savjesti koju također nastojimo prikriti. Naš mozak jednostavno ne može to sve kontrolirati, a da nešto ne otpusti, da nešto ne procuri', priča psihologinja.
Njezina nova knjiga istražuje kako da osjećamo više samopouzdanja.
Najbolji način da uhvatite ta 'curenja' je da tražite razlike između onoga što ljudi govore i onoga što rade, kaže psihologinja. Suprotne emocije, poput radosnog tona glasa i uznemirenog izraza lica, mogu vam puno toga otkriti, savjetuje ona.
'Nažalost, ljudi su općenito dosta loši u otkrivanju laži. U uspješnoj procjeni tko laže, a tko ne, tek su nešto malo bolji nego da jednostavno pogađaju', kaže Cuddy.
Problem je, kaže ona, u tome što se većina nas više usredotoči na sadržaj onoga što ljudi govore, a nedovoljno na njihove radnje i poravnanje između toga dvoje.
Cuddy navodi i istraživanje psihologinje Nancy Etcoff koje je otkrilo da su ljudi s poremećajem u procesuiranju jezika znatno bolji u otkrivanju lažljivca nego oni bez tog poremećaja, vjerojatno zato što nisu toliko ometeni izgovorenim riječima.
'Kad svjesno tražimo znakove prijevare ili istine, pridajemo previše pažnje riječima, a nedovoljno neverbalnim elementima', kaže Cuddy. 'Istina se jasnije otkriva kroz radnje nego kroz riječi.'