Meni je znanost i posao i hobi. Jedna izreka kaže: ako imaš hobi, imaš problem u životu jer radiš ono što ne voliš pa ti treba nešto drugo da te ispuni. Ja nemam taj problem, priča mi na jutarnjoj kavi Ivica Puljak, profesor na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu i voditelj iznimno uspješne skupine splitskih fizičara koji su u CERN-u (Europskom centru za nuklearnu fiziku) kod Ženeve sudjelovali u lovu na Higgsov bozon, popularnu Božju česticu. No, Puljak, jedan od naših najboljih fizičara, posljednjih je mjeseci društveno najangažiraniji hrvatski znanstvenik. Ne samo kao član mlade stranke Pametno koju vodi njegova supruga Marijana, nego i kao neumorni borac za reforme u znanstveno-obrazovnom sustavu.
- Svoj društveni angažman prvenstveno vidim kao svoju odgovornost da u društvu širimo ideje o važnosti znanja, znanosti i obrazovanja. Ljudi se moraju baviti društveno korisnim djelovanjem – ističe Puljak, strastveni popularizator znanosti koji u jednom tjednu obiđe cijelu Hrvatsku držeći predavanja o svemiru i istraživanjima u CERN-u. Ta su predavanja vrlo popularna, a ozračje koje vlada na njima iznimno vedro i optimistično.
- Predavanja u javnosti držim već više od 20 godina. U posljednjih 15 godina održao sam više od 200 predavanja, a u zadnje vrijeme sam nekoliko puta stavio fotografije na Facebook. Sad me ljudi još više zovu. Nikad nisam odbio nijedan poziv za predavanje jer mislim da je moj posao da širim znanost i znanje te ideju da budućnost pripada znanju – rekao je Puljak. U šali kaže da su njegova predavanja namijenjena uzrastu od “sedam do 77 godina”
- Kad djeci u prvom razredu osnovne škole pokažem sliku galaksije, svih 30 učenika digne ruku u zrak jer žele nešto pitati. I vi vidite da su ta djeca zainteresirana. Ta zainteresiranost je prisutna u svim kategorijama i uzrastima ljudi. Sva ta pitanja zašto i kako interesiraju sve ljude – kaže Ivica Puljak.
Rođen je 1969. godine u Splitu, ali s ponosom ističe kako su njegovi korijeni u Dalmatinskoj zagori. - Uvijek kažem da sam Imoćanin, jer je moj tata iz Zagvozda, a mama iz Drniša – kaže Puljak. Odrastao je u tradicionalnoj obitelji zajedno s tri sestre.
- Moji roditelji imaju samo osnovnu školu i radili su mnogo da nas četvero djece prehrane. Mi smo im izuzetno zahvalni. Od naših smo roditelja naučili vrijednost teškog rada jer smo ih gledali kako naporno rade da bi mogli prehraniti obitelj – prisjeća se Puljak. Kao dječak nije razmišljao da će postati znanstvenik. - Ja sam mislio da su znanstvenici neki super pametni ljudi, koji tko zna čime se hrane i tko zna kako izgledaju – kazao je Puljak. Dodao je kako je uvijek bio dobar učenik.
- Jedna od mojih najvažnijih karakteristika je bila to što sam apsolutno slušao predavanja na satu. Ne bih makao pogled s nastavnika ili profesora. Mojoj mami je jednom nastavnik u osnovnoj školi u šali rekao da se on malo boji koliko gledam u njega. Također, na fakultetu sam uvijek pratio predavanja i uvijek sam znao o čemu se radi. Iako sam imao najbolje ocjene u razredu i bio među najboljima u školi, uvijek sam mislio da je to slučajnost te da profesori još nisu shvatili koliko ja ne znam. I da će to kad-tad shvatiti – kazao je Puljak.
Otkrio mi je kako je u mladosti svirao gitaru. - Bio sam samouk, a naučio sam svirati tijekom jednog ljeta. Kasnije sam svirao u crkvenom bandu te neko vrijeme na pirevima. Više ne sviram gitaru, ali i danas volim pjevati. Obično odem na Božić i Uskrs u Crkvu iz kulturoloških razloga, a tamo mi je drago zapjevati u zboru – kazao je Puljak.
Moj sugovornik bio je prvi na prijemnom ispitu za studij elektrotehnike na splitskom FESB-u koji je upisao 1988. godine, a zatim je otišao na služenje vojnog roka u JNA. - Počeo sam studirati s jedinim ciljem da završim pa makar imao sve dvojke. I puno sam učio samo za dvojku. No, dobro mi je krenulo i na prvim ispitima sam dobio petice. Tada sam pomislio: 'Gle, pa to nije strašno, treba samo učiti i raditi' – prisjetio se Puljak. Već na prvoj godini zavolio je fiziku za što velike zasluge pripisuje prof. Josipu Tudoriću Ghemi te kasnije prof. Jadranki Vuletin. Oni su ga toliko zainteresirali za fiziku da je paralelno sa studijem iz elektrotehnike slušao i kolegije na fizici. Diplomirao je elektrotehniku, ali je odslušao sve predmete iz fizike. Na četvrtoj godini studija čuo je predavanje prof. Daniela Denegrija, hrvatsko-francuskog fizičara koji je u CERN-u bio jedan od začetnika eksperimenta CMS. - Prof. Denegri je držao predavanja u Splitu slična ovima koja ja sad držim po Hrvatskoj. Jednom je došao mojim profesorima i rekao: 'Jedan vaš visoki student mi je prošle godine postavljao neka pitanja. Meni se čini da je on zainteresiran. Znate li tko je to?' Moji profesori fizike su odgovorili: 'To je sigurno Ivica'. Zatim su me povezali s prof. Denegrijem – prisjetio se Ivica Puljak.
U studenom 1993. godine otišao je u CERN napraviti diplomski, rad, a već 1994. godine je utemljena splitska grupa fizičara koji su se pridružila eksperimentu CMS. Dvadesetak godina kasnije Puljkova splitska grupa, koja sada broji desetak ljudi, postala je poznata u svijetu fizike visokih energija.
- Mi smo tih 1990-ih krenuli skromni i mali. No, mnogo smo učili i radili. Prof. Denegri je govorio da će nam trebati 20 godina da izgradimo grupu i postanemo relevantni u svijetu. Meni se tada to činilo nemogućim, tko bi čekao 20 godina. Sad mi je jasno da je 20 godina jako strpljivog i predanog rada nužno da napravite bilo što ozbiljno u životu. Mi smo uistinu mnogo radili. Ponekad sam radio po 30 sati bez prekida. Dugi niz godina jednu noć u tjednu ne bih spavao jer sam samo tako sve mogao napraviti. To je bilo naporno – ispričao je Puljak.
Na prvoj godini studija Ivica Puljak upoznao je svoju buduću suprugu Marijanu. - Mi smo bili najbolji prijatelji, no s vremenom je prijateljstvo preraslo u ljubav. I točno se sjećam trenutka kad sam shvatio da sam zaljubljen u nju. Vjenčali smo se 1995. godine, a 1996. godine smo dobili prvo dijete, kćer Emu – kazao je Puljak. Osim Eme koja je studentica prve godine zagrebačkog FER-a, Puljkovi imaju još dvoje djece: Tomu (16), koji je učenik drugog razreda matematičke gimnazije, i Ivu (10), učenicu četvrtog razreda osnovne škole.
Nakon magisterija fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu, Ivica Puljak otišao je 1997. godine na doktorat u Francusku. Doktorirao je na Sveučilištu Pierre i Marie Curie u Parizu na osnovi disertacije koju je napravio na na poznatoj Ecole Polytechnique. U Francuskoj je živio tri godine dok su Marijana i njihova kćerkica Ema bile u Splitu.
- Na prvoj godini doktorata imao sam stipendiju francuske vlade, a druge godine sam dobio stipendiju hrvatske vlade koju je Marijana podizala i slala mi. Ja sam vjerojatno jedini Imoćanin u svijetu kome je žena slala novce van. Treću godinu me financirao Francuski institut za nuklearnu fiziku. Na kraju doktorata ponudili su mi da ostanem u Francuskoj, no ja sam odbio jer sam želio vratiti se u Hrvatsku. Mojim kolegama u Francuskoj je to bilo čudno sve dok nisu došli u Split. Onda su mi rekli da im je jasno zašto sam se vratio. Split im se jako svidio, dotad su imali su predrasude o Hrvatskoj – ispričao je Puljak.
Zatim se prisjetio lova na Higgsov bozon. - To je bio intenzivni rad koji je trajao više od 20 godina. Doktorirao sam na temi potrage za Higgsovim bozonom, a zatim sam to nastavio raditi – kazao je Puljak koji je tijekom najintenzivnije potrage za Higgsovim bozonom 2011. i 2012. godine bio voditelj međunarodne grupe od stotinjak fizičara. Upravo je ta grupa imala najbolje i najpreciznije rezultate među svim grupama u CERN-u gdje je u lovu na neuhvatljivu česticu sudjelovalo više od 8000 znanstvenika iz cijelog svijeta.
-Te 2011./2012. bio sam na slobodnoj studijskoj godini u Ženevi, točno u srcu svih događanja u CERN-u. I bilo je to nezaboravno iskustvo. Marijana i djeca su bila u Splitu, a ja sam živio samo za posao. Bio sam apsolutno koncentriran na posao, jedino sam dva puta tjedno išao na košarku – rekao je Puljak. Zatim se prisjetio eureka trenutka kad su u grupi spoznali da su došli do otkrića Higgsova bozona.
- To je bilo 14. lipnja 2012. godine u 18 sati popodne, a u jednom trenutku nas stotinjak je spoznalo da smo otkrili nešto novo i da je to vjerojatno Higgsov bozon. No, taj osjećaj ushićenja što smo nakon 20 godina došli do otkrića trajao je točno 30 sekundi. Nakon toga smo svi u sebi počeli razmišljati jesmo li nešto pogriješili. I to nas je dugo pratilo. Mi smo znali da ćemo biti u fokusu javnosti cijeloga svijeta i da moramo biti potpuno sigurni da je to što samo napravili dobro. Kasnije smo prikupili još više podataka koji su potvrdili otkriće Higgsova bozona. I druge grupe u CERN-u su potvrdile otkriće koje je u CERN-u spektakularno objavljeno 4. srpnja 2012. godine – prisjetio se Ivica Puljak koji je za svoje zasluge za znanost i njezinu promociju 2013. godine dobio visoko odlikovanje predsjednika RH, Orden Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića, a kasnije i državnu nagradu za znanost.
Na svojim predavanjima Puljak ističe kako mu je u CERN-u najljepša atmosfera koja tamo vlada. CERN je utemeljen 1954. kako bi se zaustavio odlazak najboljih europskih fizičara u Ameriku, a među 12 osnivačica bila je i bivša Jugoslavija. CERN je poslužio i kao model za stvaranje EU, a danas je najveći svjetski centar za istraživanje u fizici elementarnih čestica: okuplja više od 10000 znanstvenika iz 80 zemalja.
- To je internacionalna atmosfera u kojoj se osjećate potpuno slobodni. Znate da vas nitko neće poprijeko gledati niti osuđivati na osnovi toga kako izgledate, ponašate se ili kako govorite engleski, jer tamo ljudi govore različit engleski. Ljudi će vas u CERN-u cijeniti isključivo na osnovi toga što znate i koliko možete. S druge strane, CERN je dobar pokazatelj kako ljudi mogu zajedno raditi bez obzira na međusobne razlike. CERN je prvi u povijesti ljudskog roda pokazao da se cijeli svijet može ujediniti oko ideja. A ideje koje ujedinjuju ljude su znanstvene ideje – naglasio je Puljak.
Istaknuo je kako CERN ima važnu ulogu u transferu tehnologija te u obrazovanju.
- CERN je važan po svome doprinosu u znanju o svemiru i prirodi, no to mjesto je i rodilište visokih tehnologija, kao što je World Wide Web. Nadalje, amo se obrazuje na tisuće ljudi godišnje, a 90 posto onih koji doktoriraju na CERN-u odlaze u gospodarstvo. Samo 10 posto ostane u akademskom svijetu.
Tamo je iznimna kompeticija: natječete se s najboljim ljudima iz svijeta – naglasio je Puljak koji mnogo vremena provodi na putovanjima. No, najčešće boravi u Ženevi, Splitu, Parizu i Zagrebu, dok je povremeno na otoku La Palma gdje sudjeluje u eksperimentu MAGIC, čiji je cilj pronalaženje i istraživanje kozmičkih izvora visokoenergijskih gama-zraka.
- Moderan način života je takav da uvijek i svuda možete raditi. Ja uvijek radim i putovanja mi često služe da razmišljam. Kad ne putujem tjedan-dva, onda mi to nedostaje - naglasio je Puljak.
Kada je u Splitu, Puljkov radni dan je vrlo intenzivan.
- Jako volim držati predavanja i raditi sa studentima. Imam jednog doktoranda i dva postdoktoranda. K tome, sad na fakultetu razvijamo novu generaciju detektora na CERN-u. No, gotovo svako popodne imam sastanak s ljudima na našoj kolaboraciji. Kako je dio njih u Americi, sastanci se odvijaju putem video konferencija i potraju do 20 pa čak i 21 sat. Moj radni dan u Splitu često traje 10-12 sati – kazao je Puljak te istaknuo kako se sjajno slaže s kolegama.
- Nas četiri profesora i ostali suradnici na mojoj katedri se nikad nismo posvađali. Mi se o svemu dogovaramo, zajedno radimo i uvijek se podupiremo. Ja se svaki dan veselim odlasku na posao – dodao je Puljak.
Razgovor smo skrenuli na interes za društveni i politički angažman Marijane i Ivice Puljka koji se kod toga dinamičnog splitskog para javio prije 13 godina kada su doselili u splitski kvart Pazdigrad.
- To je kvart s najviše mladih obitelji i male djece, a nema škole koju godinama obećavaju. Zapravo u cijelom Splitu 20 godina nije izgrađena nijedna osnovna škola. Kad smo se doselili u taj kvart, angažirali smo se kako bi se izgradila osnovna škola. Onda smo shvatili da se ne možemo boriti pjesnički pišući dopise i moleći vlast da nešto učini. Sada se škola gradi nakon puno borbi, a na modelu za koji smo se borili, a to je da gradnju finacira grad s državom - prisjetio se Ivica Puljak.
Puljkovi su se 2010. godine uključili u kotarske izbore, okupili su ekipu aktivnih susjeda, a Marijana je imala uspjeha te je postala predsjednica gradskog kotara Žnjan. Onda se odlučila i za korak dalje te se angažirati na lokalnim izborima. Lista ”Za pametne ljude i pametan grad” Marijane Puljak, IT menadžerice u banci, osvojila je na lokalnim izborima 2013. godine čak 10 posto glasova u Splitu. Iz te građanske liste prošle godine rođena je stranka Pametno koja se na proteklim parlamentarnim izborima predstavila kao stranka s ozbiljnim i konkretnim programom reformi. Iako nije postigla uspjeh na izborima, stranci Pametno su pristupili mnogi znanstvenici i intelektualci koji budućnost vide u radu i znanju.
- Postupno gradimo stranku Pametno koja želi izgraditi moderno i otvoreno društvo. Želimo da Hrvatska postane ravnopravna svakoj zapadnoj članici EU. Želimo sudjelovati u političkom procesu kako bi se što prije u Hrvastkoj dostigla razina tolerancije, ljudskih prava i javnog života kao u najnaprednijim zemljama. Svijet je super mjesto za život i bit će sve bolje i bolje. To će se događati i mimo nas, ali bolje da u tome sudjelujemo i da iskoristimo mogućnosti koje budućnost nosi. Jedini način za to su znanje i rad – naglasio je Puljak.
Ističe kako su on i njegova supruga razvili odnos povjerenja i podržavanja jednog drugog. - Kad pričam zašto sam se počeo baviti politikom, uvijek naglasim da je mene Marijana u znanosti podržavala 20 godina. Sad ću ja nju 20 godina podržavati u politici. Tri su već prošle, sad imam još 17 - našalio se Puljak,
- Marijana i ja smo svjesni da je ovo što radimo u politici odgovornost naše generacije. Mi smo ljudi otprilike na sredini svojih životnih karijera kad imamo dovoljno iskustva iza sebe i dovoljno energije da možemo nešto napraviti i za društvo koje nam je puno dalo. Posebno meni jer me društvo podupire cijeli život. Moja je odgovornost da to sada vratim kroz društveno djelovanje – istaknuo je Puljak koji na jesen ide u Pariz gdje će četiri mjeseca biti Distinguished Professor na Ecole Polytechnique.
- Nama je postalo prirodno da stalno netko putuje. Pola bračnog života proveo sam putujući. To nama nije problem jer u našem odnosu je najvažnije povjerenje. Mi imamo apsolutno povjerenje jedno u drugo. Mislim da se Marijana i ja nikad nismo ni pošteno posvađali – istaknuo je Puljak.
- Moj prvenstveni posao je znanost. Ja sam i znanstvenik i političar i toga se ne sramim. Možda ću se jednog dana i profesionalno baviti politikom, ali tada se neću baviti znanošću. Jer, ne mogu se dvjema zahtjevnim djelatnostima, kao što su znanost i politika, baviti profesionalno, a da to bude dovoljno ozbiljno. Meni je znanost draža, ali tko zna što budućnost nosi – zaključio je Ivica Puljak.