Bez primijenjenih znanstvenih istraživanja i novih tehnologija te njihove snažnije penetracije u hrvatsko gospodarstvo neće biti moguće više stope dugoročno održivoga gospodarskog rasta i razvoja te ozbiljnog sveopćeg društvenog napretka i prosperiteta u Republici Hrvatskoj. Nažalost, danas u Hrvatskoj gotovo da nema ozbiljnijih rasprava o toj temi jer hrvatski političari izbjegavaju javne rasprave o inovacijama, znanju, tehnološkom razvoju i napretku, gospodarstvu utemeljenom na znanju, jer znaju da takve teme nikome neće donijeti bilo kakvu značajniju političku prednost uoči skorih parlamentarnih izbora. Zbog toga danas uglavnom, kao i dosad, hrvatskom predizbornom političkom scenom dominiraju nerealna obećanja o visokim stopama gospodarskog rasta, kao i najrazličitija obećanja kojima hrvatski političari nastoje zadobiti srca i osjećaje onih najugroženijih, najnezaštićenijih, ali, nažalost, i najbrojnijih hrvatskih građana. U ovakvoj konstelaciji društvenih i političkih odnosa i snaga nedostatak interesa i znanja za javne rasprave o ovako važnim društvenim temama može samo upozoravati na mogući izostanak ozbiljnih strukturnih reformi i vrlo ograničen gospodarski rast i razvoj u budućnosti. Međutim, takvo stanje može istovremeno predstavljati ozbiljnu opasnost i za sustav nacionalne sigurnosti RH, koji ipak u konačnici dominantno ovisi o raspoloživom državnom budžetu. Dakle, bez dugoročno osmišljenog ulaganja u razvoj hrvatske znanstvene i tehnološke infrastrukture i gospodarstvo utemeljeno na znanju nema osnovnih preduvjeta za naš ozbiljniji dugoročni gospodarski rast i razvoj. Upravo je iz svih tih razloga konkurentnost i rast hrvatskoga gospodarstva vrlo ograničen, a suštinske strukturne reforme u tom kontekstu još uvijek se ne vide na našem horizontu!
Ključna uloga
Vrlo ograničena ulaganja u gospodarstvo utemeljeno na znanju jedan su od najozbiljnijih ograničavajućih faktora dugoročnoga gospodarskog rasta u Republici Hrvatskoj. Na tzv. Brain Drain i Knowledge Based Economy kao strateške izazove i probleme hrvatske države gotovo smo zaboravili, a posebno na odlazak naših najsposobnijih i najobrazovanijih mladih stručnjaka bez kojih nema ni moderne hrvatske države. “War for talents” glavna je paradigma razvijenih svjetskih gospodarstava jer na njima se upravo stvara njihov dugoročni i samoodrživi gospodarski rast i razvoj. U Hrvatskoj, nažalost, već dugo ne postoje takav politički osjećaj i politička odgovornost. Prema riječima bivšega američkog ministra obrane i počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu W. Perryja, tri su značajna čimbenika omogućila uspjeh američkih tvrtki: poduzetnički duh, kapital za financiranje tehnološki utemeljenog poduzetništva i vrsna tehnička sveučilišta. Za stvaranje takve klime bila je odgovorna država, odnosno društvena i politička klima u širem smislu. U Americi, naglasio je W. Perry, “budućnost pripada onima koji su inovativni”. Sve to pokazuje da je odnos prema poduzetništvu i politički i kulturološki uvjetovan te da ga kroz sustav odgoja i obrazovanja treba poticati i mijenjati. Govor W. Perryja na Sveučilištu u Zagrebu 1998. godine, dakle prije gotovo dvadesetak godina, u tom je kontekstu bio toliko koristan i instruktivan, no za hrvatsku javnost potpuno nezanimljiv, citiram: “Ako Republika Hrvatska želi sudjelovati u gospodarskim profitima visokih tehnologija kao najproduktivnije i najkonjunkturnije gospodarske grane budućnosti, onda hrvatska sveučilišta te posebno tehnički fakulteti moraju u svemu tome imati ključnu ulogu”.
Pogled u prošlost
Podsjećam i na činjenicu da u finskom parlamentu već dulji niz godina funkcionira Odbor za budućnost, a u Švedskoj postoji i odgovarajuće ministarstvo koje se bavi strateškim planiranjem njihove budućnosti te znanstvenim istraživanjima i novim tehnologijama koje mogu imati presudan utjecaj na razvoj njihovih društava i njihovih nacionalnih ekonomija. Za to vrijeme dok drugi razmišljaju o svojoj budućnosti, hrvatske političke “elite” uglavnom su zaokupljene prošlošću ili partikularnim stranačkim interesima i političkim sukobljavanjima.
Samo kompetentnom, stručno i znanstveno osmišljenom javnom raspravom, u kojoj će mnogo aktivnije sudjelovati vodeće hrvatske znanstvene i visokoškolske institucije, mogu se ostvariti važni društveni i politički ciljevi koji se odnose na dugoročni gospodarski rast i razvoj. U sadašnjoj strukturi hrvatskoga gospodarstva oni najbolji koji svojim talentom, inovacijama i kreativnošću mogu osigurati snažniji gospodarski rast prisiljeni su na odlazak iz Hrvatske. S obzirom na strukturu hrvatskoga gospodarstva, razumljivo je da se gospodarstvo utemeljeno na znanju može temeljiti i graditi prvenstveno na znanju srednjih i malih poduzeća, koja se tek trebaju profilirati u pojedinim tržišnim nišama, stvarajući svoju međunarodnu prepoznatljivost na vrlo zahtjevnim svjetskim tržištima. Isto tako, našim najkvalitetnijim tehničkim fakultetima treba dopustiti mnogo poticajnije sudjelovanje u jačanju gospodarskih aktivnosti kroz odgovarajuća porezna rasterećenja i poticaje. Nema modernizacije i jačanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva bez jačanja tih procesa u hrvatskome društvu, tj. bez novih tehnologija, odgovarajuće strukture znanstvenih i razvojnih istraživanja te, svakako, odgovarajućih stimulativnih mjera i poreznih olakšica koje moraju omogućiti pokretanje i održivost tih procesa. Dakle, za one najsposobnije i najtalentiranije mlade inženjere i istraživače koji dolaze s najboljih hrvatskih fakulteta, moramo odgovarajućim poticajnim mjerama otvoriti nova radna mjesta u hrvatskome gospodarstvu, a ne samo, kao dosad, isključivo u sustavu znanosti. Za jačanje svih tih procesa odgovorna je država jer je vrlo naivno očekivati direktne strane investicije u razvojno-istraživački i tehnološki sektor Hrvatske, kao i značajnija inozemna ulaganja u istraživanje i razvoj koja doprinose jačanju konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.
Iako ekonomska snaga gotovo svake države danas najviše ovisi o njezinoj tehnološkoj inovativnosti i vitalnosti kao jedinom i stalnom izvoru povećanja njene ekonomske učinkovitosti, o tome danas u Hrvatskoj nema rasprava zbog opće društvene i političke klime koja nije prepoznala važnost tehnoloških inovacijskih aktivnosti i procesa za gospodarski rast i razvoj. S druge strane, danas se u svijetu sve razvijene ekonomije natječu u privlačenju mladih znanstvenika i istraživača, istovremeno čuvajući strateška znanja, projekte i ključne tehnologije u svojim nacionalnim okvirima. Treba isto tako naglasiti da se ulaganja u znanost i tehnologiju danas podupiru ponajprije zbog rasta konkurentnosti i produktivnosti domaće industrije te otvaranja novih radnih mjesta i novih poslova s visokim profitnim stopama. Hrvatska u tom području znanstvenih i tehnoloških promjena i inovacija tek treba naći svoj put.
Ekspertne jezgre
Međutim, bez dugoročno osmišljenog ulaganja u razvoj hrvatske znanstvene i tehnološke infrastrukture nema osnovnih preduvjeta za naš ozbiljniji tehnološki napredak te gospodarski rast. Osim možda deklarativne potpore, teško je danas u okolnostima duboke recesijske krize za to očekivati previše razumijevanja. Jasno je, međutim, da bez jačanja razvojno-istraživačkih djelatnosti kroz male ekspertne jezgre u određenim nišama, nema nikakvih šansi za bilo kakav ozbiljniji izvoz na zahtjevnim svjetskim tržištima. U najvećem broju slučajeva znanstvena i stručna područja takvih ekspertnih skupina trebala bi biti kompatibilna, ali i komplementarna u odnosu na neka druga prioritetna područja tehnološkog razvoja hrvatskoga društva. Očigledno je da Republika Hrvatska na tom području istraživanja i razvoja u funkciji modernizacije njezina gospodarstva mora izabrati svoj put. Taj put bi danas trebao uključivati stvaranje novih ekspertnih jezgri i novih istraživačkih grupa koje će biti sposobne raditi i na međunarodnim multidisciplinarnim projektima. Uloga države pri potpori takvim procesima i projektima je ključna. Međutim, u stvarnosti se događa upravo obrnuto: smanjuje se udio prirodnih i tehničkih znanosti na našim sveučilištima, a nedjelotvornost hrvatske administracije u potpori fondovima EU i projektima je alarmantna.
Odlazak najboljih
I na kraju, ako želimo da znanost aktivnije sudjeluje u jačanju hrvatskoga gospodarstva, ne bismo se trebali previše zamarati tradicionalnim akademskim podjelama jer su imalo kompleksniji projekti i realni problemi najčešće interdisciplinarni i multidisciplinarni te mnogo zahtjevniji nego što ih vidi samo akademska zajednica. Jačanje suradnje između srednjih i malih poduzeća tehnološkog sektora i akademske zajednice te posebno jačanje translacijskih istraživanja svakako predstavlja najvažniju odrednicu budućeg snažnijeg gospodarskog rasta i konkurentnijih srednjih i malih poduzeća u Hrvatskoj. Struktura primijenjenih istraživanja, struktura inovacija i patenata koji mogu povećati prihode hrvatskih poduzeća i njihovu produktivnost vrlo je nepovoljna i relativno ograničena. Prema udjelu zaposlenosti u tehnološkom sektoru, Hrvatska je pri dnu ljestvice EU. Prema tim indikatorima može se zaključiti kako hrvatsko gospodarstvo ima sva obilježja strukturne stagnacije i recesije. Znanje još uvijek u Hrvatskoj nije vrijednost koja zaslužuje potrebnu pažnju, a posljedice toga vrlo se jasno vide i osjećaju i na nedostatnom gospodarskom rastu. Gotovo sve industrije koje u svijetu danas imaju veliki rast, a očekuje se da će ga imati i u budućnosti, temelje se na znanju i ljudskoj intelektualnoj snazi. U tom kontekstu sve se više govori i o novoj podjeli država, i to na one s obrazovanom radnom snagom i one s neobrazovanom radnom snagom. Prema nekim istraživanjima, jedino što danas omogućava trajno održivu konkurentnost na tržištu jest znanje koje poduzeće ima, ali i koristi te jača kroz zapošljavanje visokokvalitetne radne snage. Industrije koje u svijetu imaju visoke stope rasta, a temelje se na znanju, ljudskom intelektualnom kapitalu i snazi, teoretski se mogu locirati u bilo kojoj zemlji na svijetu koja je u stanju organizirati i koristiti takav intelektualni kapital, pa i u Hrvatskoj.
Strateške smjernice u razvitku Hrvatske trebale bi zbog svega toga biti sve više usmjerene na restrukturiranje gospodarstva tako da ono sve više poprima obilježja tzv. Knowledge based economy. To je put koji su izabrale gotovo sve države koje danas karakteriziraju visoke stope gospodarskoga rasta. Međutim, danas iz Hrvatske odlaze oni najbolji i najtalentiraniji mladi znanstvenici i istraživači, a taj gubitak ljudskih potencijala u jednoj maloj državi kao što je Hrvatska bit će teško nadoknadiv. Naime, u razvijenim, visoko propulzivnim i konkurentnim gospodarstvima tehnološka znanja i iskustva će se koncentrirati, a neke prostore i neke države zauvijek će napustiti. U uvjetima snažne konkurentnosti koju nameću slične kompanije koje dolaze iz država s puno snažnijom tehnološkom, znanstvenom i razvojno-istraživačkom infrastrukturom, mnogo povoljnijim uvjetima i načinima financiranja te mudrijom i kompetentnijom razvojnom politikom, njihovo tržišno preživljavanje zahtijeva sustavno osmišljenu državnu potporu. Dok se s jedne strane čini da je u takvim uvjetima njihovo tržišno preživljavanje gotovo nemoguće, s druge strane treba biti jasno da bez takvih srednjih i malih poduzeća hrvatsko gospodarstvo i nacionalna ekonomija nemaju nikakvu perspektivu snažnijeg rasta i razvoja. Bez takvih kompanija najsposobniji, najobrazovaniji i najtalentiraniji mladi stručnjaci nastaviti će sve brže i brže odlaziti iz Hrvatske. Kako kompenzirati takve negativne efekte i zaustaviti takve negativne trendove? To je jedna od najvažnijih tema za hrvatsku budućnost i nacionalnu sigurnost te vjerujem da ona ipak zaslužuje mnogo više pažnje nego što joj poklanja današnja hrvatska javna scena.
Strateški cilj
Stvaranje i preživljavanje takvih srednjih i malih poduzeća može imati važnu ulogu za hrvatsku nacionalnu ekonomiju, a ona isto tako mogu dati značajan doprinos stvaranju novih radnih mjesta u tehnološkom sektoru. Stvaranje novih modernih, međunarodno kompetentnih i konkurentnih srednjih i malih poduzeća koja će zauzeti odgovarajuće mjesto na međunarodnom tržištu, mora biti strateški cilj strukturnih reformi hrvatskoga gospodarskog sustava. Stvaranjem i poticanjem srednjih i malih poduzeća koje će na primijenjenim znanstvenim istraživanjima i visokim tehnologijama te na kvalitetno obrazovanoj, talentiranoj, kreativnoj i inovativnoj radnoj snazi graditi svoj put do komercijalnog uspjeha može i treba se u Hrvatskoj graditi gospodarstvo utemeljeno na znanju. Tako strukturirana srednja i mala poduzeća trebaju biti od posebnog značaja za gospodarski rast i dugoročnu konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, kao i za integraciju našega nacionalnoga gospodarstva u suvremenu globaliziranu digitalnu ekonomiju.