U Ministarstvu znanosti i obrazovanja (MZO) nedavno su svečano predstavljeni rezultati natječaja “Program izvrsnosti u visokom obrazovanju - Tenure Track Pilot Program” (TTPP-2018-07). Riječ je o hrvatsko-švicarskom programu poticanja razvoja karijera vrhunskih mladih znanstvenika koji predstavlja zajedničku suradnju Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ), Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO) i Ecole Polytechnique Fédérale de Lausanne (EPFL), koja je usmjerena na pripremu modela za razvoj karijera vrhunskih mladih istraživača u Hrvatskoj.
Vrijednost programa je 4,7 milijuna švicarskih franaka (oko 4,25 milijuna eura), od čega je 85 posto sredstava osigurala Švicarska, a 15 posto Hrvatska. Prije nekoliko dana posjetili smo dr. Helenu Bilandžiju i dr. Lovru Palaversu na Institutu Ruđer Bošković (IRB) te dr. Kosuke Nomuru na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu, znanstvenike čiji su projekti izabrani za financiranje do 1. svibnja 2024. godine. Svaki će projekt biti financiran u iznosu od oko milijun eura, a mladim će znanstvenicima omogućiti da stvore vlastite istraživačke grupe.
--------------------------------
Fizičar Lovro Palaversa
Uvjeren sam da se i u Hrvatskoj može raditi izvrsna znanost. Posebno to vrijedi za astronomiju, jer ne moramo, kao nekad, uz institut imati neki superteleskop. Od kasnih 1990-ih godina postoji mnoštvo javno dostupnih podataka. Mnogima je pristup besplatan, a može ih se obrađivati s bilo kojeg mjesta na Zemlji ako imate dobre računalne resurse, dobru internetsku mrežu i, naravno, dobre ideje, kaže Lovro Palaversa, voditelj projekta “Rudarenje promjenjivog neba”.
Lovro Palaversa znanstvenik je povratnik koji je na Institut Ruđer Bošković došao u veljači ove godine, nakon više od sedam godina znanstvenog usavršavanja u Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Rođen je 1980. godine u Zagrebu, gdje je nakon završetka XV. gimnazije (MIOC) najprije stekao diplomu na Ekonomskom fakultetu, a zatim 2011. godine diplomirao fiziku na PMF-u. No, dok je radio diplomski rad iz fizike, zainteresiralo ga je predavanje dr. Laurenta Eyera Astronomskog opservatorija Sveučilišta Ženeva o satelitu Gaia. - Laurent Eyer je boravio u Zagrebu na poziv prof. Željka Ivezića sa Sveučilišta Washington u Seattleu, koji je tada dio svoje slobodne studijske godine provodio u Hrvatskoj. Čuo sam da Laurent traži doktoranda u sklopu europskog programa stipendija Marie Curie.
Javio sam se na natječaj te dobio priliku za doktorat u Ženevi - ispričao je Lovro Palaversa. Nakon doktorata na Sveučilištu Ženeva, 2017. godine otišao je na postdoktorat na Cambridgeu, gdje se uglavnom bavio analizom podataka dobivenih pomoću satelita Gaia koji je Europska svemirska agencija lansirala 2013. godine. - Misija Gaie je izraditi najprecizniji model naše galaksije mjerenjem položaja, udaljenosti i gibanja reprezentativnog uzorka zvijezda. Nedavno su objavljeni podaci za oko 1,7 milijardi zvijezda, što predstavlja jedan do dva posto od svih 200 milijardi zvijezda, koliko pretpostavljamo da se nalazi u Mliječnom putu - pojasnio je Palaversa, koji je na Cambridgeu ostao dvije godine.
- Moj je plan bio da se vratim u Hrvatsku jer mislim da zajednici u kojoj si odrastao ipak treba probati vratiti dio onoga što je uložila u tebe. Drugi razlog povrataka je bio spoznaja da astrofizika već godinama u Hrvatskoj jača te imamo dobru perspektivu na tom području - istaknuo je Palaversa. Oko milijun eura u sklopu TTPP programa omogućit će mu da uz sebe na projektu zaposli još četiri znanstvenika. - U procesu je zapošljavanje za dva postdoktoranda i dva doktoranda. Često se prilikom zapošljavanja znanstvenika čuju negativne reakcije tipa: ‘Evo, sad će oni dodatno sisati proračun, a mi stvarno radimo i plaćamo porez da bi oni mogli uživati’. No, ovdje 85 posto sredstava dolazi iz švicarskih izvora, a kako je PDV u Hrvatskoj 25 posto, ukupan rezultat za proračun bit će pozitivan - istaknuo je, smijući se, Lovro Palaversa.
Projekt “Rudarenje promjenjivog neba” nastavak je njegovih dosadašnjih istraživanja s područja astrofizike.
- Možda naziv projekta zvuči neobično, no veže se na to da u astronomskim bazama postoji petabajti (1 petabajt = 1000 terabajta) podataka koji su svima dostupni. Rudarenje dolazi od “data mining”, mi vadimo podatke iz tih baza. Meni su posebno zanimljivi podaci o promjenjivim zvijezdama i astrofizičkim tranzijentima - pojasnio je Lovro Palaversa koji je trenutno toliko zauzet stvaranjem svoje znanstvene grupe da više nema vremena ni za svoje hobije, biciklizam i planinarstvo.
Biologinja Helena Bilandžija
Hrvatska je zemlja iznimne biološke raznolikosti podzemne faune, a to je kod nas dosta zanemareno. Naši ljudi znaju za čovječju ribicu, no osim nje, imamo mnoštvo zanimljivih vrsta, kaže dr. Helena Bilandžija, voditeljica projekta “Evolucija u tami”.
Rođena je 1981. godine u Zagrebu, a odrasla u Ivanić Gradu, gdje je završila Opću gimnaziju. Zatim je 2005. godine na PMF-u diplomirala biologiju, smjer ekologija. - U to doba inženjeru biologije bilo je teško naći posao pa sam dvije godine bila bez posla. No, volontirala sam ili za male honorare radila na projektima zaštite podzemne faune. Kad se na IRB-u, u Laboratoriju za molekularnu genetiku voditeljice dr. Helene Ćetković otvorilo jedno mjesto, javila sam se na natječaj. To je bilo ostvarenje mojih snova - prisjetila se Helena Bilandžija.
Na IRB-u je doktorirala, također na području podzemne faune, a zatim je dobila stipendiju i otišla na postdoktorat u SAD. - Oko 2,5 godine provela sam na Sveučilištu Maryland, u laboratoriju prof. Jeffreyja koji kao modelni organizam istražuje meksičku špiljsku ribu. Svidjela mi se znanstvena kultura koja vlada u Americi. Tamo se prije svega gleda znanstvena kvaliteta čovjeka koji dolazi na neko mjesto, kakve su njegove ideje i rezultati. Nije bitno čiji si i odakle dolaziš - ispričala je dr. Bilandžija.
Dok je još bila u Americi, raspisan je natječaj za projekte mladih znanstvenika u sklopu TTPP-a. - Da mi prijateljica nije javila, taj bi natječaj prošao mimo moga radara. No, napisala sam prijedlog projekta, javila sam se na natječaj i dobila sredstva, što mi omogućava da ostanem u Hrvatskoj i osnujem svoju znanstvenu grupu - ispričala je Helena Bilandžija koja ne krije zadovoljstvo što je dobila sredstva za svoja istraživanja podzemne faune.
- Moj projekt je počeo 1. svibnja ove godine, a milijun eura za naše prilike zvuči super. Već sam angažirala dvoje ljudi, doktorandicu i tehničara. Zaposlit ću još troje ljudi jer mi se bavimo eksperimentalnom biologijom pa ćemo naše modelne organizme uzgajati u laboratoriju - rekla je Helena Bilandžija.
Zatim je pojasnila svoja istraživanja.
- To su istraživanja na području evolucijske biologije, a kao modelni sustav koristim špiljske životinje. Nas zanima kako se živi organizmi prilagođavaju promjenama u okolišu. Špilja je lijep modelni sustav jer su svi preci špiljskih životinja nekad živjeli na površini. Onda su u nekom trenutku kolonizirali špilje i prilagodili se na te uvjete koji su ekstremno različiti od vanjskih. Razlika je i u svijetlu, a u špiljama nema puno hrane, što znači da se te životinje moraju moći orijentirati u uvjetima potpunog mraka kako bi pronašle hranu i partnere - pojasnila je Helena Bilandžija.
- Špiljske životinje imaju razvijene mehaničke i kemijske receptore te razvijaju niz prilagodbi na nedostatak hrane, kao što su usporena metabolička rata, povećano nakupljanje masti, povećana otpornost na gladovanje. Zanimljivo je da se taj set prilagodbi javlja kod svih špiljskih organizama, uključujući puževe, rakove i ribe - dodala je Helena Bilandžija koja se u slobodno vrijeme bavi biciklizmom i planinarstvom, a odnedavna i afričkim plesovima.
Fizičar Kosuke Nomura
Dr. Kosuke Nomura prvi je japanski fizičar na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu. Kad smo ga prije nekoliko dana posjetili u njegovu uredu, priznao je da je pomalo uzbuđen zbog svoga prvog razgovora s novinarima.
Rođen je 1983. godine u Osaki, trećem po veličini gradu u Japanu. - Osaka je vrlo gusto naseljen grad, poznata je po dobroj hrani. Kao dijete bio sam vrlo zainteresiran za prirodne znanosti, a moji roditelji su poticali moj interes. U srednjoj školi u Osaki spoznao sam da želim biti znanstvenik. Mislim da je na mene vrlo inspirativno djelovala činjenica da je 2002. godine Nobelovu nagradu dobio Mastoši Koshiba. Odlučio sam studirati fiziku na Sveučilištu Tokio, gdje sam i diplomirao i doktorirao. No, još kao student paralelno sam radio neke eksperimente na Institutu Rieken. To je najveći znanstveni institut u Japanu, koji je posebno poznat po istraživanjima iz nuklearne fizike, kemije i medicine - ispričao nam je Kosuke Nomura.
Dok je Kosuke Nomura radio svoj doktorat, upoznao je uglednog hrvatskog fizičara akademika Darija Vretenara, koji je na Sveučilištu Tokio bio na slobodnoj studijskoj godini. Tako je započela njihova uspješnija suradnja, koja će nekoliko godina kasnije Nomuru dovesti do Zagreba. Kosuke Nomura doktorirao je 2012. godine, a njegov je doktorat te godine proglašen najboljim. Nakon doktorata dobio je prestižnu stipendiju Japanskog društva za promicanje znanosti (JSPS) te otišao na postdoktorat na Sveučilište Koeln, gdje je proveo 1,5 godinu. Zatim je dobio stipendiju EU Marie Curie te dvije godine proveo u GANIL-u (Grand Accélérateur National d’Ions Lourds) u Normandiji te je 2015. godine došao na postdoktorat na zagrebački PMF.
Zahvaljujući projektu “Struktura i dinamika egzotičnih atomskih jezgara”, dr. Nomura upravo formira svoju znanstvenu grupu. - Imam jednog doktoranda iz Hrvatske, a jedan postdoktorand doći će mi u siječnju 2020. godine iz Grčke. Također, očekujem da ću zaposliti još jednog ili dva doktoranda i postdoktorata. Moram naglasiti da imam dobru suradnju s kolegama na PMF-u pa je to jedan od razloga zašto sam došao ovdje. U nuklearnoj fizici u Japanu jako je teško dobiti stalnu poziciju, no u Europi ima još uvijek puno grupa koje se bave nuklearnom fizikom. Također, u Japanu su znanstvenici više zaokupljeni praktičnom primjenom znanosti, dok je u Europi više razvijena fundamentalna znanost. To je velika razlika - rekao je Nomura.
Naš sugovornik je oženjen, a ističe kako njegova supruga Maki voli život u Hrvatskoj. - Nama se općenito sviđa život u Europi, a Hrvatska je jako lijepa zemlja. Ljudi su vrlo srdačni, hrana izvrsna, blizu je more. Kvaliteta života u Zagrebu u usporedbi s velikim gradovima je visoka. Sve je jednostavnije i prikladnije za život - rekao je Nomura. Priznao nam je da, osim fizike, voli klasičnu glazbu i književnost, putovanja i šetnju u prirodi.
- Sviđa mi se moj život u Hrvatskoj. Osim dobrog znanstvenog okruženja, uživam šetati u prirodi jer je ovdje zrak jako čist. Znam pokoju riječ na hrvatskom, ali bih volio bolje naučiti vaš jezik - naglasio je Kosuke Nomura.