U vrijeme blagdana ima običaja kojih se svi držimo, toliko smo navikli na njih da više i ne razmišljamo odakle i zašto dolaze. Božićna pšenica, adventski vijenac, kićenje bora, darovi... Na prostoru Zagrebačke županije pučka tradicija još je živa i svaka regija brižno njeguje svoj identitet. To je naročito vidljivo kod blagdanskih običaja, podsjetnika na prave, iskonske vrijednosti Božića koje spajaju obitelj. Upoznajmo stoga neke od njih...
Božićni kinč
U Samoboru i okolici dom se za blagdane uljepšavao ukrasom zvanim kinč, koji su izrađivali sami ukućani. Nakit od šarenog krep-papira, najviše u obliku cvjetova i lančića, stavljao se na grane božikovine ili smreke, zajedno s jabukama, obojenim orasima i sličnim ukrasima, pa bi se sve objesilo na gredu iznad stola. Kitica cvijeća od krep-papira stavljala se oko božićnog kolača, kao simbol plodnosti, zdravlja i blagostanja.
Unošenje slame
U mnogim krajevima oko Zagreba pred Badnju večer gazda bi u kuću unio slamu i izrekao prigodan blagoslov, poput: "Falen Isus i Marija na tem novem letu, dej vam Bog žrebekov, telekov, pajcekov, gusekov, rakekov, picekov, dečice pune klečice, mira i Božjega blagoslova." Slama se stavljala pod stol, a za blagdan Svetog Ivana, odnosno na Ivanuševo ili Januševo, gazda bi njome okitio voćke da bolje rode. Negdje se slama stavljala i u polje, u svinjac, ispod kokoši, davala se stoci u krmu te se palila protiv tuče, sve kako bi njezina moć donijela blagostanje i zaštitila ukućane.
Kolač božićnjak
Mali okrugli kruh božićnjak stajao je na stolu od Božića do Sveta tri kralja. Od preostalog tijesta izradilo se dvanaest kuglica koje su se posložile u krug. U sredinu se postavio križ izrađen od tijesta ili tijesto oblikovano kao kokoš koja simbolizira godinu, dok kuglice predstavljaju jaja koja pak simboliziraju mjesece u godini. Ako bi se sav kruh pojeo, prije nego što žena na stol donese drugi kruh, božićnjak je bio taj koji osigurava da se ni u jednom trenutku ne dogodi da nema kruha na stolu. Jer ako bude kruha na stolu u sve božićne dane - bit će ga dovoljno i u sve dane u godini.
Pučka meteorologija
Na blagdan Sv. Lucije počelo bi i odbrojavanje dana do Božića. Svakog se dana zapisivalo kakvo je vrijeme, a vremenski izvještaj za tih dvanaest dana do Božića uzimao se kao prognoza kakvo će vrijeme biti u dvanaest mjeseci sljedeće godine. Te bilješke nazivale su se brojenice. Zanimljiv je i način predviđanja vremena uz pomoć luka. Na Silvestrovo bi se navečer poredalo na stol dvanaest lupina od luka crljenca. U svaku lupinu stavila bi se sol te se svakoj dalo ime jednog mjeseca u godini. Lupine sa solju stajale su do jutra, a ona u kojoj je bila vlažna sol najavljivala je da će takav biti čitav taj mjesec u sljedećoj godini.
Purica za Božić, pajcek za Novu godinu
Nova se godina dočekivala manje svečano nego što se dočekivao Božić. No pritom se ipak pazilo da se toga dana blaguje pečeni odojak. Vjerovalo se da se mora jesti pajcek jer on ruje prema naprijed, dakle okrenut je prema budućnosti koju donosi nova godina. Nikako se ne jede perad, koja svojim nogama čeprka i rasipa gospodarstvo. Purica se jede pred kraj godine, jer ona kopa unazad, pa sve loše ostavlja iza sebe u staroj godini.
Slama i mrvice za plodnu godinu
U nekim dijelovima Turopolja na Badnjak nakon večere svi prisutni vukli su slamu ispod stola. Svatko je morao izvući jednu stabljiku slame bez gledanja. Onaj čija je slama bila najdulja morao je sijati lan iduće godine jer će, prema vjerovanju, njemu narasti najduži. Izvučenu slamu zataknuli bi na zidu iza slike i čuvali do sjetve. Nakon večere domaćica bi pokupila droptinje - mrvice sa stola. Spremila bi ih i čuvala dok se u proljeće ne izlegnu prvi pilići, pa bi ih hranila tim mrvicama kako bi dobro napredovali. Vjerovalo se kako su te mrvice blagoslovljene.
Ljubavna proricanja
Negdje je bio običaj da neudane djevojke na dan svete Lucije, početak priprema za Božić, ispišu trinaest ceduljica, a na svakoj ime jednog mladića. Svakog su dana do Božića po jedan neotvoreni papirić bacale u vatru. Poslije polnoćke otvarao se posljednji papirić. Trinaesti mladić, čije je ime ostalo na kraju, bit će taj za kojeg će se udati.
Zvjezdari
U mnogim mjestima uobičajeni su bili ophodi zvjezdara. To je skupina od tri dječaka koji drže betlehemsku zvijezdu od kartona. Zovu se još i betlemehari ili svjećari. Večer prije blagdana Tri kralja išli su od kuće do kuće, nekad i uz pratnju dječaka koji su svirali te pjevali: "O sveta tri kralja, o blažen vaš dan, kad sveti kralj mladi bil z neba poslan." Od mještana su često dobivali darove.
Poležaj
Poležaj je u zelinskom kraju čestitar ili gost koji prvi uđe u kuću čestitati Božić. Očekivalo se da je poležaj muško, mlad i veseo. Ako bi poležaj bio netko drugi - žena, stariji čovjek ili dijete - smatralo se da to ne donosi sreću. Poležaj je morao jesti i piti, da bi sva živad u toj kući rado jela i pila. Obilaženje koje je poležaj imao po selu nije bilo najavljeno, nego spontano, tako da domaćini kuće nisu znali kad će navratiti. Često su poležajeva čestitanja bila kratke zabavne čestitke, kao: "Daj vam Bog svega kaj imate, a kaj nemate, to si kupite."
Na Sv. Luciju se ne šije, na Božić se ne radi
Na Sv. Luciju, zaštitnicu vida i očnih bolesnika, djevojkama se branio ručni rad ili bilo što s iglom i koncem, kako si ne bi "zašile" oči. A Božić je bio dan kad se baš ništa nije smjelo raditi. Pod u kući nije se smio pomesti ni na Božić ni na Štefanje, nego tek trećeg dana, na blagdan Svetog Ivana. Prema vjerovanju, tada je pod trebalo pomesti što više puta, čak i devet, kako bi u novoj godini oranice bile bez korova. Štala se mogla očistiti drugi dan Božića, na Štefanje. Blago su brzo nahranili jer je sve potrebno sijeno i slama bilo prethodno pripremljeno.
