Avantura

Isprobali smo famoznu bolivijsku "cestu smrti"! Zasluženo je dobila svoje ime...

Zlokobni naziv dobila je 1995. godine, i to ne bez razloga. Smatra se da je na njoj godišnje pogibalo oko 300 ljudi.
 Filrom/Getty Images/istockphoto

Što mi je ovo trebalo?! Upravo to bila je misao koja mi je prošla kroz glavu kad sam počela juriti nizbrdo biciklom. Ali - trebalo mi je, kao i tisućama drugih koji svake godine odluče iskušati svoju sreću na takozvanoj najopasnijoj cesti na svijetu, famoznoj bolivijskoj "cesti smrti".

Cestu Sjeverni Yungas, kako glasi njezino službeno ime, sagradili su 1930-ih paragvajski ratni zatvorenici kako bi povezivala La Paz s Las Yungasom i Amazonom. Zlokobni naziv, koji se za nju koristi i danas, dobila je 1995. godine, i to ne bez razloga. Smatra se da je na njoj godišnje, do 2006. kada je sagrađena nova cesta od La Paza i Coroica, pogibalo oko 300 ljudi. Danas, na sreću, više nije tako, no pitanje "što mi je to trebalo" postavljeno je s razlogom.

"Cesta smrti" adrenalinska je injekcija ravno u srce. Stijene s desne strane, litice duboke i do 600 metara s lijeve (upravo na onoj strani na kojoj se po toj cesti mora voziti), makadam ponekad prošaran povećim komadima stijena i kamenja koje troši i para gume, jurcanje kroz vodopade koji se slijevaju s visine te vodu ponekad duboku i 30 centimetara, "cesta smrti" ima sve što je potrebno za ubrzanje pulsa i izazivanje osjećaja strahopoštovanja.

Ako se odvažite na ovaj cjelodnevni pothvat - koji počinje za 4700 metara te se proteže čak 60 kilometara - srce će vam definitivno lupati 100 na sat. Počinjete rano ujutro, vrlo visoko i u magli, po kiši i hladnoći, a završavate poslijepodne, znojni i blatni.

image
Spust počinje na velikim nadmorskim visinama, često u gustoj magli
Martina Hrupić

Opcija u svakom slučaju ima mnogo. Sve polaze iz La Paza, a pravilo je iduće - koliko novca toliko muzike po pitanju profesionalnosti organizacije izleta, sigurnosti i kvalitete. Poželjno je raspisati se s kim ćete, a u sklopu uplaćenog paketa dobivate bicikle i svu ostalu potrebnu opremu (odijelo, štitnike za laktove i koljena, rukavice i kacigu).

U našem slučaju, vodiči su nas u La Pazu pokupili između 7 i 8 ujutro. Uslijedila je vožnja do početne točke spusta gdje je poslužen doručak i podijeljena oprema, a zatim smo krenuli na vožnju sa stankama na kraju svake etape spusta. Jedna od njih uključivala je i užinu. Dulje opuštanje čeka vas tek na kraju spusta - prvo pivo ili sok dok se čiste bicikli, a zatim dulji boravak u jednom od odmarališta s bazenom, tuševima i kasnim ručkom, odnosno večerom.

Prvi dio spusta odvija se na asfaltiranoj prometnici, a zatim se prelazi na samu cestu smrti, odnosno makadam. Upravo tu počinje prava stvar - cesta niz koju ćete juriti ponekad je široka samo tri metra, mimoilazite se pritom s drugim vozilima, nevjerojatno blizu potencijalno opasnim dijelovima ceste koji se odronjavaju u provaliju, a na što upozoravaju crvene zastavice. Naravno, sve to u predivnom krajoliku koji, zapravo, ne stignete niti pogledati kako treba zato što se sve svodi na nizbrdo i brzo, koncentraciju na cestu kojom se strmoglavljujete (vrlo poželjno, odnosno nužno prema uputama vodiča jer stvarno nije zezancija), prstiju uvijek spremnih da stisnu kočnicu. Zahvaljujući vodičima spust će biti zabilježen za povijest, na fotografijama koje će vam naknadno poslati, a kao suvenir dobijete i majicu "Preživio/preživjela sam cestu smrti".

Cijelu ekspediciju, osim vodiča na biciklima, prati i vozač kombijem kojim ste stigli iz La Paza, na kojem se nalaze i rezervni bicikli. U njemu možete u svakom trenutku uzeti predah ako više ne možete ili vam je vožnja preintenzivna. Toplo savjetujemo da to i učinite - sigurnost je ipak najbitnija.

image
Vožnja cestom smrti zahtjeva oprez i koncentraciju
Martina Hrupić

Primjerice, u našoj grupi nekoliko je osoba, uključujući i mene, imalo problema s prvom dionicom puta. Bilo je toliko hladno da su nam se prsti na rukama ledili i kočili, i to unatoč rukavicama koje smo dobili. Štoviše, upravo su one, mokre od kiše, pogoršale cijelu stvar do trenutka kad više nisam imala pouzdanja da ću u slučaju nužde doista i moći zakočiti. Voljela bih da sam prije polaska na spust dobila ovaj savjet - uzmite dodatne rukavice, ako ništa drugo, obične gumene, za čišćenje, da one koje dobijete s ostatkom opreme ostanu suhe.

Nakon spusta, opuštanja i hrane slijedi povratak u La Paz. Umorna od dojmova upravo proživljenog, ekipa je utonula u san već na početku višesatne vožnje natrag. U grad smo stigli kasno, oko 22 sata.

PRIJE POLASKA!

1. Obavezno uplatiti putno osiguranje.

2. Uzeti dodatne vodonepropusne rukavice (može i obične gumene za čišćenje), koje ćete navući preko rukavica koje se dobiju s ostatkom opreme. Naime, spuštanje počinje na velikoj visini i u zahtjevnim vremenskim uvjetima (magla, kiša, hladnoća), što u kombinaciji s brzinom razvijenom tijekom spusta može prouzročiti probleme kao što je ukočenost prstiju što, pak, otežava kočenje.

3. Slušati intuiciju i ne prelaziti svoje granice! Nije riječ o bezazlenom izletu, potrebni su veliki oprez i koncentracija prilikom spusta i u svakom trenutku, ako osjetite da vam je previše ili vas nešto boli ili vas je jednostavno strah, zatražite pomoć vodiča ili si priuštite kratak predah u kombiju koji je u pratnji.

4. Slijediti upute vodiča u pratnji o tome kako se ponašati na pojedinim dionicama puta (po kojoj strani voziti - lijevoj - i na što obraćati pozornost).

5. Slojevito se odjenite! Na početku spusta je hladno, a na kraju tropski vruće.

6. Ponesite sredstvo protiv komaraca. Trebat će vam na kraju spusta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 01:21