Tko nije čuo za rodni grad Beatlesa ili diljem svijeta obožavani nogometni klub Liverpool na obalama rijeke Mersey?! I nemojte misliti da u Liverpool ne možete ići sa svojim dečkom koji je vjerni navijač Liverpoola, čak i u vrijeme tekme, te se pritom i dobro provesti.
Liverpool posjeduje neki nenametljiv šarm. Nije grad koji vas na prvu obori s nogu, nego vam se polagano zavuče pod kožu.
Ovaj polumilijunski grad odlikuje bogata pomorska povijest, veliko bivše bogatstvo i iznimna arhitektura. Izvanredan geografski položaj na ušću rijeke Mersey u Irsko more omogućio mu je da se od 13. stoljeća razvije u grad od ogromne pomorske i ekonomske važnosti, čak u treću najveću luku svijeta u 18. stoljeću. Trgovina šećerom, duhanom i najgorom od svih, trgovina robovima, gradu su omogućili da izraste u drugi grad iza Londona u 1850. godini. Jedan poznati glumac tog vremena izbačen je iz grada nakon što je u svojoj izvedbi rekao istinu da je “svaka cigla Liverpoola zacementirana krvlju afričkih robova”. S jedne strane grad je cvao u ekonomskom prosperitetu, što je bilo vidljivo u izgradnji arhitektonskih ljepotica, ali nije mogao pobjeći od ogromnog siromaštva i užasnih uvjeta života većine građana.
Vrhunac je dosegnuo u 19. stoljeću, kada je 1880. službeno postao grad, dobio struju, imao nadzemnu željeznicu, 20 aktivnih dokova, rastuću industriju da bi se nakon Prvog svjetskog rata strmoglavio u ekonomsku recesiju i 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća pao u crnu rupu nezaposlenosti, siromaštva, huliganizma. Tek u posljednja četiri desetljeća uz pametne poteze vraća staru slavu.
Grad je 2008. bio Europski grad kulture i to je iskoristio za izgradnju muzeja, galerija, ogromnog šoping centra na otvorenom u srcu grada, Liverpool One, u kojem stalno vibriraju gomile domaćih ljudi i turista te za obnavljanje postojećih ljepotica, triju gracija, građevina podignutih početkom 20. stoljeća: The Liver Building, The Cunard Building i The Port of Liverpool Building na doku St. Georgea, što je gradu dalo nov sjaj i pretvorilo ga u turistički privlačnu destinaciju.
Odmah nakon dolaska krenuli smo na besplatnu turističku turu, gdje umjesto ulaznice na kraju dajete napojnicu, kako bismo ga osjetili preko vodiča koji su zaljubljeni u grad i koji uz pregršt informacija uvijek daju osobni pečat mjestima kroz koje vas vode. Naš vodič, John, ljubitelj je knjiga, pisac drama, koji se prije nekoliko godina vratio iz Londona posjetiti roditelje na nekoliko tjedana i toliko se oduševio promjenama u gradu da je odlučio ostao tu živjeti. Njegovo omiljeno mjesto je gradska knjižnica, koju je opisao nakon povratka kad ju je prvi put vidio: “Došao sam posjetiti staru dragu baku, a umjesto nje sam našao Beyoncé”. Jednostavno morate otići i vidjeti tu divu koja će vas ostaviti bez daha.
Na svakom koraku nailazite i na podsjetnike vezano uz Beatlese. Neizostavna je ulica Matthew i klub Cavern u kojem su Beatlesi nakon povratka iz Hamburga u rodni grad svirali od 1961. do 1963. godine. Klub je nakon toga postao premalen za njihovu rastuću popularnost i ogromnu gužvu koju su stvarale brojne obožavatelj(ic)e. Klub je replika starog Caverna koji je srušen jer nije zadovoljavao sanitarne uvjete i malo dalje je otvoren novi, a odmah preko puta nalazi se i klub/pub Eric, mjesto nastupa poznatih punk i rock&roll bendova.
Na njih su se nadovezali i drugi klubovi imenovani prema Beatlesovim pjesmama koji su tijekom cijelog dana puni turista i svirke: SGT Peppers, The Grapes i drugi. Nema dvojbe, ako se želite isplesati, dovoljno je samo imati dobru volju i već od popodnevnih sati provod je zagarantiran. Vibra pozitive unatoč tome što sve vrvi turistima poput vas je zarazna. Liverpool je i studentski grad pa i to potiče “fell good” faktor.
Malo tužnija slika grada primjećuje se nakon izlaska iz klubova u vidu beskućnika raznih dobi koji u jadnim vrećama sjede po cesti ispred klubova i žicaju. I tada stih iz pjesme Eleanor Rigby: “All the lonely people, where do they all come from? Where do they all belong?” postaje stvaran, i to ne samo preko njezine skulpture koju je 1982. Tommy Steele napravio za sve usamljene ljude kao počast Beatlesima. Međutim, prema urbanoj legendi, ako joj protrljate glavu, sreća vam je zagarantirana... tako da... javit ću vam.
Drugi zaštitni simbol grada je ptica “liver”, po kojoj je grad i dobio ime, a ona je zapravo nastala pogreškom crtača koji nije znao precrtati orla iz pečata kralja Georgea pa je iskombinirao kormorana i ptice koje je poznavao. Dvije petmetarske statue ptice nalaze se na dva tornja zgrade Royal Liver Buildinga. Ženska je okrenuta moru i čeka mornare da se vrate s dalekih mora, a muška prema gradu i čeka da se pubovi otvore (vodič otkrio). Prema predanju, one se ne smiju okrenuti i pogledati jer će grad propasti, pa su ih i pri restauriranju na tlu ostavili u istom položaju (ovaj put vodič se i zakleo). Ako ih poželite vidjeti u stvarnoj veličini, morate navratiti u besplatni Muzej Liverpoola koji prikazuje gradski život kroz stoljeća. Tu ćete, ako se dobro namjestite, u selfieju moći uhvatiti sebe, repliku ptice “liver” i one dvije koje bdiju nad gradom. I ne samo to, doživjet ćete dijelove prošlosti nekadašnjeg Liverpoola, i dalekog i nama bližeg.
Moj favorit je LOR (Liverpool Overhead Express), prva nadzemna električna željeznica na svijetu od milja prozvana “Ekspresna upala pluća” (“The Pneumonia Express”) zbog stalno otvorenih prozora radi smrada i dima. Prevozila je lučke radnike na dokove, a radnici bez novca za kartu su hodali ispod pješice, zaštićeni od kiše, kao ispod svojevrsnog kišobrana, pa je ta donja etaža prozvana “The Docker’s Umbrella”. U Liverpoolu je takav vlak vozio početkom prošlog stoljeća, a kod nas se nešto bolja verzija može susresti još i danas. Postoji i simulacija vlaka gdje, osim što možete sjesti u vagon, pritiskom na gumb vidite očima putnika kako je doista izgledalo voziti se uz pripadajuće zvukove.
Danas je mnogo ljepše obilaziti dokove pješice, a želite li, možete i džogirati: preko St. George’s i Pier doka s tri gracije, uz Albert dok koji je obnovljen 1980. godine i prepun je restorana, barova, dućančića, nastavljamo kraj Kings doka, gdje se nalazi velika arena M&S banke (do promjene sponzora poznate kao Echo Arena Liverpool), u kojoj se održavaju razni koncerti i sportska događanja. Kad je dan lijep, rijeka Mersey šalje sunčane poljupce i odbljeske priča s dalekih obala, a kad je manje sunca, zgrabite šal kako biste ublažili vjetrovite poljupce.
Krenete li suprotnom stranom, prema sjeveru uz dokove, naići ćete na ulaz s natpisom “Titanic”. I dok vam maštu zagolicaju slike ukrcaja na velike parobrode, nakon posjeta Pomorskom muzeju (Merseyside Maritime Museum) doznat ćete da je sjedište kompanije koja je upravljala prekooceanskim linerima, The White Star Line, bilo upravo u Liverpoolu i da je zbog konkurentske kompanije Cunard i njezinih linija za New York ta linija prebačena u Southampton 1907., odakle je pet godina kasnije krenulo prvo (i posljednje) putovanje Titanica.
A onda dok smo šetali uz rijeku padoše nam na pamet riječi našeg vodiča Johna iz ture s početka priče da ćemo je završiti čudom - hodom po vodi! I to nije šala. Sustavom kanala grad je uzeo dio zemlje rijeci, napravio zgrade i ceste, dobio tzv. “reclaimed land”. I dok ljudi bezbrižno hodaju po njoj, rijeci Mersey ponekad se to ne svidi pa se predomišlja i daje vam do znanja da nije baš zadovoljna. Tada poplavi ceste, sve do tunela koji ispod rijeke spaja dvije polovice grada.
Grad je taman ugodne veličine za hodanje, iako taksi i javni prijevoz funkcioniraju odlično. Upijajući njegove ulice na svakom koraku nećete naići samo na pubove, nego i na crkve.
Najvažnije su katedrale u ulici znakovitog imena: ulica Nade (Hope Street). Neovisno o vjerskim uvjerenjima, neogotička anglikanska liverpulska katedrala ostavit će vas bez daha. Građena desetljećima, kao i nedovršena La Sagrada Familia u Barceloni, ova je završena za 74 godine, počevši 1904. pa do 1978., i najveća je katedrala u Velikoj Britaniji te peta u svijetu. Natječaj za izgradnju osvojio je 20-godišnji katolik Giles Gilbert Scott, koji u to vrijeme još nije završio ni faks. Štoviše, nije izgradio nijednu zgradu. Scott nije radio sam, uz njega su bili vrhunski majstori i umjetnici, što je vidljivo po dijelovima katedrale koji su toliki da bi mogli biti zasebne crkve. Grandiozni u kojima se osjetiš i malen i velik istodobno. I bezbožnici bi pogriješili kad je ne bi posjetili.
U istoj ulici je i katolička katedrala Svetog Nikole (St. Nicholas Cathedral), zaštitnika mornara, što i ne čudi jer je ovo lučki grad. Međutim, Liverpool je i grad sveučilišnih knjižnica, energičnih umjetnosti, vibrantne kazališne i glazbene scene te unatrag godinu dana i cijele četvrti s novoosnovanim mladim poduzećima (start-upovima) pod nazivom Baltic Triangle. U blizini je i Baltic Market, dom umjetnika, buvljaka, kreativnih birceva, restorana, novoosnovanih crkvi, “žute podmornice”, štandova s hranom u preuređenim industrijskim halama...
U Liverpoolu oduševljavaju i prihvatljive cijene pića i hrane, a ako odlučite otići u pubove u koje zalaze lokalci poput Bloba u samom centru grada, cijene su niže nego u Zagrebu. I na kraju, da bi doživljaj bio potpun, osvojit će vas i stanovnici Liverpoola. Domaćini, zvani Scouseri, nadimak su dobili po jeftinom norveškom gulašu originalnog naziva “lobscouse”. Po njemu je nazvan i njihov prepoznatljiv (čitaj: nerazumljiv) dijalekt. No važnija od toga je rečenica na koju ćete naići na svakom koraku. Za Scousere kažu da kad vam jednom postanu prijatelji, imat ćete prijatelja za cijeli život. Ali, i obratno ako im se zamjerite, pa budite oprezni.
Nakon desetljeća stagnacija Liverpool je putu uspjeha, jednako kao i istoimeni nogometni klub. Otiđite i uvjerite se sami.