Na ulicama grada od jutra je živo. Postavljaju se štandovi, s razglasa se čuje muzika, nasmijani ljudi se međusobno pozdravljaju, jedni piju prvu kavu, drugi se već bacaju na posao.
Rezucka se luk, usitnjava meso, čisti povrće. Posljednja subota u kolovozu velik je dan u Lendavi, dan koji mnogi željno iščekuju cijele godine. Usavršavali su svoje recepte, podešavali začine i sad su spremni “ukrstiti kotliće” - počinje Bogračfest, najveća manifestacija u ovom gradu koja slavi vrstu gulaša po kojem je ovaj kraj nadaleko poznat.
Imali smo sreće da smo ovaj šarmantni gradić posjetili upravo tijekom festivala, no on nam je bio samo povod da otkrijemo sve njegove tajne i oduševimo se svime što nudi.
Okružena brežuljcima prošaranim urednim vinogradima i smještena između tri rijeke, Lendava je multikulturalni grad u kojem harmoničan suživot već 1000 godina vode Slovenci, Mađari, Hrvati, Srbi i Romi. Sve su ploče dvojezične, slovenske i mađarske, pa ćete odmah na ulazu u grad vidjeti da ga možete zvati i Lendava i Lendva.
Obilazak počinjemo u slikovitoj staroj jezgri najistočnijega slovenskog grada i odmah nam za oko zapinje prekrasna zgrada - doznajemo da je to Kazališno-koncertna dvorana s 444 sjedeća mjesta u kojoj su gostovala brojna poznata glazbena imena. Zgrada s dva neobična tornja djelo je mađarskog arhitekta Imre Makovecza, a u njoj se, osim koncerata i kazališnih predstava, održavaju i plesne predstave, kongresi i seminari.
Odmah uz nju se nalazi i Lendavska sinagoga, uz onu u Mariboru jedna od dvije u Sloveniji, koja služi kao izložbeni prostor i zajedno sa židovskim grobljem, koje se nalazi u Dolgoj vasi, svjedoči dijelu povijesti u kojem su Židovi pridonijeli procvatu grada u 19. stoljeću.
Glavna ulica, koja se točno tako i zove, vrvi životom. Pijemo kavu i sladimo se fantastičnim kolačima u kavani Torteraj gdje smo kušali i slavnu lokalnu slasticu - prekmursku gibanicu. Na stol dolazi topla, sočna je i jako zasitna, u svakom se zalogaju jasno osjeti svaki od slojeva: sir, orasi, jabuka, tijesto... Vrlo je slična međimurskoj gibanici iz susjednog hrvatskog Međimurja, razlika je u redoslijedu slaganja slojeva, a kod slovenske verzije svidjelo nam se i to što u njoj nismo osjetili grožđice.
Na Glavnoj ulici nalazi se još jedna prekrasna zgrada koju je teško ne primijetiti, zgrada knjižnice Vila iz 1906., koja je zaštićena kao spomenik neobarokne urbane arhitekture.
Tek smo stigli i prošetali centrom, a već nam je jasno da će ovaj izlet biti pun iznenađenja. Njezine najveće atrakcije još nismo vidjela, a već smo oduševljeni! Krećemo zato puni iščekivanja prema Lendavskom dvorcu koji s uzvisine bdije nad gradom. Spominje se još u 12. stoljeću, tijekom povijesti je mijenjao izgled i vlasnike, a danas je mjesto s izvrsnim stalnim postavom i redovitim gostovanjima svjetskih izložbi.
Tako su na njegovim zidovima visjela i djela Picassa, Miróa, Chagalla... Oduševljeno hodamo njegovim hodnicima, zavirujemo u osvježavajuće prohladni nekadašnji vinski podrum, slušamo ravnatelja Dubravka Baumgartnera kako nadahnuto priča o prošlosti zamka i upijamo povijest na mjestu na kojem je nastajala.
Nakon dvorca krećemo otkriti još jednu neočekivanu tajnu Lendave, onu koja u sebi ima dozu mistike i koprenu fatalne ljubavi. Naše je sljedeće odredište kapela Presvetog Trojstva, smještena na brežuljku gdje je nekad stajala utvrda važna za obranu grada.
Njezini debeli zidovi danas čuvaju pravu pravcatu mumiju. Tijelo Mihaela Hadika, jednog od najvećih junaka iz bitaka s Turcima, ostalo je čitavo stoljećima bez ikakva postupka balzamiranja i nalazi se na vidljivom mjestu u crkvi.
Ljubavna priča, koja može i ne mora biti točna, ali dodaje intrigu legendi o Hadiki, kaže kako se kći grofa Bánffyja, koji je stolovao u Lendavskom dvorcu, smrtno zaljubila u Mihaela. Grof nije odobravao tu vezu pa je vojnom heroju zabranio da se pred neprijateljem skrije u dvor. Tako ga je ostavio na cjedilu i prepustio bolnoj smrti od neprijateljske ruke, a svojoj kćeri oduzeo njezinu najveću ljubav.
Pomalo potreseni prizorom mumije i pričom o nesretnoj ljubavi izlazimo iz crkve i odmaramo oči na prekrasnim vidicima koji se pružaju s Klupe ljubavi, smještene tik uz crkvu.
Jednako impresivan pogled na brežuljke dočekao nas je i u “počitniškoj hiši” Vinum Vidae, kući za odmor uređenoj u tradicionalnom stilu, sa slamnatim krovom i slikovitim drvenim vratima i prozorima.
S njezine terase pruža se umirujući pogled na zelenilo, a od vlasnika Štefana Vida doznajemo da je njegova kuća jedna od 13 kućica u Lendavi udruženih u “raspršeni hotel Vinarium”. Svaka od kuća ima svoje posebnosti i priču, a zajednički su im sustav rezervacija i recepcija.
Doznajemo više o vinogradarskoj tradiciji ovog kraja i sve kvalitetnijim vinima koja izlaze iz lendavskih podruma. Iako je ovo najmanja slovenska vinska regija, zbog odličnog položaja i uvjeta ima dugu tradiciju proizvodnje, a najpoznatiji su po rizlingu. Osim odličnih vina, imali smo priliku probati i domaće sokove i likere marljive obitelji Tadina.
Sve što smo vidjeli i doživjeli do tog trenutka bio je samo uvod u ono što je mnogima bio i vrhunac našeg izleta, a to je posjet vidikovcu Vinarium. Nazivaju ga i lendavskim Eiffelovim tornjem, a osim što je već na prvi pogled arhitektonski zanimljiv i impresivan, posebno oduševljava pogled s njegova vrha koji puca na čak četiri države: Sloveniju, Mađarsku, Hrvatsku i Austriju. Do vrha se može doći dizalom ili, za one sportski Nastrojene, stepenicama.
Toranj se nalazi na visini od 302 metra, a i sam je visok 53 metra, tako da su prizori koji ostavljaju bez daha zajamčeni. Otvoren je 2015. godine i, doznajemo u Turističkoj zajednici Lendave, treća je najposjećenija atrakcija u državi, nakon Postojnske jame i Pota med krošnjama na Pohorju.
Toranj i sadržaji oko njega lako mogu i sami biti dovoljan razlog za izlet u Lendavu. Nakon razgledavanja okolice s visine, u njegovu podnožju se može popiti piće i pojesti langoš, tradicionalnu lepinju koju nadijevaju slanim dodacima, poput suhog mesa ili vrhnja s bučinim uljem, te zasladiti poznatim mađarskim kolačem u obliku dimnjaka, kürtőskalácsem.
Posebna je atrakcija zipline smješten tik uz toranj, koji nismo propustili isprobati. Stručna ekipa opremila nas je pojasevima i kacigama te odvela na vrh brda. Nakon uputa i isprobavanja opreme s njega smo se uz smijeh i viku spustili žicom u podnožje. Zipline je dug nešto više od 500 metara, nije strm pa će ga lako svladati i oni kojima inače visina stvara nelagodu, a kratki let od minutu čini se puno duži zbog adrenalina i intenziteta emocija.
Brzo uviđamo da je Lendava savršeno odredište za sve koji vole aktivan odmor i malo uzbuđenja poput ovog na ziplineu. Osim što zeleni brežuljci koji je okružuju zovu na šetnju i uživanje u svježem zraku, ona je i poznata biciklistička destinacija. Stotine kilometara pješačkih, planinarskih i biciklističkih staza zovu na istraživanje, nakon kojeg najbolje paše opuštanje u bazenu ili sauni. A i to ima Lendava! Terme Lendava leže na izvorima jedinstvene parafinske termalne vode, imaju vodeni park koji se prostire na 1800 četvornih metara i osam bazena, a za smještaj su tu hotel, apartmansko naselje i kamp.
Mi svoj iskustvima prebogat posjet završavamo u restoranu koji plijeni pažnju prekrasnom terasom, a gastronomska ponuda, usluga i vina taj čarobni ambijent savršeno dopunjuju. Lovski dom obiteljski je restoran Klavdije i Siniše Žilavca na rubu grada koji priprema brojna tipična jela prekmurskog kraja, kao što su bograč, cigansko pečenje i jela od divljači. Sve što smo probali bio je fantastičan spoj tradicionalnih recepata i modernih tehnika pripreme i prezentacije. Posebna je i njihova gibanica, koja nije klasična prekmurska, nego je recept izmijenjen i oplemenjen nekim novim, neočekivanim sastojcima.
Izlet u Lendavu svakako bismo ponovili. Od prekrasne prirode koja ga okružuje, zanimljive arhitekture i srdačnih domaćina, ponude aktivnog odmora i opuštanja u termama, fantastične hrane i vina te vidikovca s pogledom koji se pamti, ovaj grad zaista ima sve za kratki bijeg od svakodnevice.
