Ovdje ste stranac na samo pet minuta. Duh mjesta osjetili su i Ujević, Andrić, kraljica Elizabeta...

"Što se bore misli moje", pjeva oko mene petnaestak savršenih glasova uz pratnju tamburica i jedne gitare koju je dohvatio konobar. Ponoć je već prošla, posljednji je gost zadovoljan otišao u beogradsku noć, a glazbenici ostaju uz dobru rakiju kako bismo razgovarali o Skadarliji. Malo smo razgovarali, a onda smo radije zapjevali, za dušu, jer i glazbenici uz dobro piće, kao noćas, do sitnih sati ponekad pjevaju za sebe, izgubljeni na nekom sretnijem mjestu…

Što se mene tiče, došla sam tko zna koji put u skadarlijske kafane kako bih pitala što je to duh starog Beograda i ima li ga još. A najviše od svega došla sam pokušati objasniti svima koji nisu rođeni u Beogradu zašto je srpska kafana jedinstvena na svijetu. Možda zato što u najstarijoj srpskoj kafani još uvijek živi stari...