Rukovanje, ili ako je riječ o nekom bliskom, zagrljaj ili poljubac u obraz. Tako bi se mogli sažeti pozdravi među ljudima u Hrvatskoj (prije, naravno, pandemije koja je i to promijenila). Uz to, muškarci su nekad damama ljubili ruke kao znak poštovanja, no to se danas rijetko viđa. A kako se pozdravljaju kulture u drugim dijelovima svijeta? Svima je, dakako, pandemija promijenila navike, ali zanimljive razlike u običajima svakako neće nestati, pa ih je Lonely Planet popisao i analizirao, a mi prenosimo u nastavku.
Naklon
Riječ je o pozdravu koji je tradicija u mnogim dijelovima Azije, iako u pojedinim zemljama ima svoje specifičnosti. Primjerice, u Japanu se takav pozdrav naziva ojigi i dubina naklona ovisi o nisu faktora - o vrsti odnosa, jeste li tek došli ili odlazite, lokaciji na kojoj se nalazite... U neslužbenim interakcijama smatra se da je naklon od 15 stupnjeva ili čak i samo naklon glave sasvim primjeren, pogotovo za strance. Tu je i hinduistički pozdrav namaste, koji se primjenjuje u zemljama kao što su Indija, Nepal i Bangladeš, a koji u prijevodu znači "klanjam ti se". Prilikom izvođenja tog pozdrava ruke su pritisnute jedna uz drugu ispred prsa te slijedi naklon. No, u svakidašnjim situacijama naklon se više ne koristi. Još jedna varijacija je i tajlandski wai - ruke su spojene ispred prsa, dlanovi i prsti se dodiruju, laktovi su uvučeni, a glava je pognuta. U neslužbenim interakcijama naklon glave je manji, no s nadređenima ili starijima on je dublji te se ruke podižu sve dok vam nos ne dodirne palce. U pozdravima sa svećenstvom, palci pak završavaju između obrva.
Dodirivanje nosevima
U državama poput Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata, beduinska tradicija pretpostavlja trljanje nosevima i rukovanje u isto vrijeme. Taj se pozdrav naziva khashm-makh. U Kanadi i na Grenlandu Inuiti pak primjenjuju pozdrav kunik, koji ne znači trljanje nosevima, već pritiskanje nosa na dio kože osobe koju pozdravljamo te njušenje. Maori na Novom Zelandu upražnjavaju hongi, pozdrav u kojem se spoje ruke, nosevi i čela te diše. To "dijeljenje daha" simbol je jedinstva dviju osoba.
Plaženje jezika
U nekim dijelovima svijeta plaženje jezika smatralo bi se nepristojnim, no na Tibetu, iako se danas izvodi suptilno, riječ je o sasvim normalnom pozdravu koji podrazumijeva poštovanje i slaganje. Tradicija neobičnog pozdrava seže u deveto stoljeće, sve do smrti tamošnjeg zločestog kralja koji je imao crni jezik. Vjerovalo se da će se on reinkarnirati pa su podanici počeli plaziti jezike kako bi dokazali da oni nisu njegova reinkarnacija.
Poljubac u obraz
Riječ je o vrlo učestalom pozdravu. U Francuskoj se takav pozdrav naziva la bise, a broj pusa varira od jedne do četiri, ovisno o lokaciji. Najučestalije su dvije. U Španjolskoj, Brazilu, Njemačkoj, Italiji, Rumunjskoj, Turskoj i Tunisu također se primjenjuju dvije, u Libanonu, Belgiji, Egiptu i Nizozemskoj tri, dok Južna Amerika preferira jednu. No, opet sve ovisi i o konzervativnosti pojedine države, ponegdje se one između muškaraca i žena ne primjenjuju. Isto tako, može biti bitno i s kojim obrazom započinjete. U Parizu s desnim. U Italiji, primjerice, s lijevim.
Geste rukama
Osim standardnog rukovanja, neke zemlje primjenjuju varijacije. Na Filipinima se primjenjuje pozdrav mano po, nalik na poljubac ruke, no ruka se podiže do čela onoga tko pozdravlja. U Bocvani rukovanje je proces koji se sastoji od tri faze, a u Zambiji možete primjerice pljesnuti rukama, reći "bok" (muli bwanji) i saviti noge ili čak čučnuti, ako želite izraziti veće poštovanje.