Vala, vala! Viče nam Hamza, naš lokalni vodič najšireg osmijeha na svijetu, dok pretrčavamo ulicu i pokušavamo se približiti Medini. Promet je kaotičan, mimoilaze se auti, motori, kočije, ali i pješaci poput nas koji traže trenutak da zauzmu svoj dio ceste. Prašina se diže s asfalta, nekoliko metara dalje kroz taj isti promet se sasvim elegantno provuče crno-bijeli mačić, a odmah za njim i mi prateći Hamzinu uputu da je sada trenutak za pokret. Prolazimo masivni zid od crvene opeke i ulazimo u najstariji dio Marrakecha, u od UNESCO-a zaštićenu Medinu, mjesto s milijun boja, glasnih zvukova i mirisa.
NAKON DVA MJESECA MAROKO SE OTVARA ZA TURISTE
Maroko se danas, 7. veljače, nakon dva mjeseca, ponovo otvara za turiste. Posjet ovoj zemlji moguć je uz potvrdu o cijepljenju i negativan PCR test, ne stariji od 48 sati. Kako se navodi na stranici https://www.visitmorocco.com/, putnici moraju ispuniti zdravstveni obrazac s točnom adresom i kontakt brojem na koji ih je moguće dobiti tijekom posjeta. Pri dolasku na aerodrom, bit će im napravljen brzi antigenski test, a nasumično odabranim turistima napravit će se i PCR test čiji će rezultati stići dan kasnije. U slučaju pozitivnog testa bez simptoma ili s blagim simptomima, turisti mogu ostati u izolaciji u svom ugovorenom smještaju, uz javljanje nadležnima, a teži zdravstveni slučajevi bit će prebačeni u specijaliziranu bolnicu.
Maroko
Uvjeti ulaska: viza nije potrebna, putovnica mora vrijediti najmanje šest mjeseci nakon ulaska u zemlju
Covid-mjere: putnicima iz Hrvatske ulazak je moguć uz predočenje Europskog digitalnog covid certifikata, odnosno potvrde o kompletnom cijepljenju i s PCR testom ne starijim od 48 satI. Potrebno je prije ulaska ispuniti i zdravstveni formular i predati prilikom kontrole putovnica. Formalno je obavezno nošenje maske u zatvorenim prostorima i mjerenje temperature prije ulaska, no koliko smo vidjeli, to se ne provodi strogo.
Klima: blaga pustinjska s malo padalina. U studenome su dnevne temperature bile oko 20 stupnjeva, a navečer bi padale na 10-ak stupnjeva
Valuta i plaćanje: marokanski dirham 1 MAD = 0,74 HRK, 100 dirhama je 10 eura pa je tako najjednostavnije preračunavati na licu mjesta. Na većini mjesta trgovci i ugostitelji uz dirhame primaju i eure, a u restoranima je moguće platiti i karticama
Jezik: arapski, berberski, no većina govori i francuski. Engleski govore dovoljno za osnovno sporazumijevanje
Internet: ako ostajete dugo i važna vam je stalna povezanost, najbolje je kupiti lokalnu SIM karticu koja košta oko 15 eura (100 kuna) i može se kupiti odmah na aerodromu. Ako se planirate spajati na Wi-Fi, oprez, čak i u dobrim hotelima i restoranima veza je slaba jer ju koristi puno ljudi i moguće da se nećete uspjeti spojiti svaki put kad ste to zamislili
Za četvrti po veličini grad u Maroku, koji ima oko milijun stanovnika, kažu da ga ljudi ili obožavaju ili mrze. Nije teško shvatiti zašto. Glasan je, prljav, ne uvijek najboljeg mirisa, ali uvuče se pod kožu. Samo mu treba dati priliku i zagrebati ispod crkvenkaste, prašnjave površine.
Ulice Medine nalik su labirintu, pa se nepripremljenom posjetitelju nije teško u njima zagubiti. Na svakom većem proširenju najlakše se orijentirati prema jednoj od najvažnijih znamenitosti Marrakecha - minaretu džamije Koutoubia.
Džamija je sagrađena u 12. stoljeću, a njezin gotovo 70 metara visok minaret najprepoznatljiviji je simbol Crvenog grada u kojem je zabranjena gradnja zgrada viših od njega kako bi on ostao najvidljivija točka grada. Doznajemo od Hamze da minaret ima svog blizanca, i to u španjolskoj Sevilli! Ulazak u džamiju Koutoubia turistima koji nisu muslimanske vjeroispovijesti nije dozvoljen pa u njoj uživamo gledajući je izvana.
SAVJETI
Kretanje po gradu: ako volite hodati, većina se znamenitosti može obići pješke. Čak je i udaljenost od starog dijela grada do novog oko 45 minuta hoda (ovisno o početnoj i završnoj lokaciji, dakako). Taksi nije skup, ali cijenu dogovorite unaprijed, prije sjedanja u auto, i pripremite sitan novac. Za vožnju od 5-10 minuta realna je cijena tridesetak dirhama (oko 25 kuna). Gradom voze i kočije, ako se odlučite za tu opciju, svakako prije ulaska pogodite cijenu s vozačem i cjenkajte se.
Novac: svoje eure možete promijeniti u dirhame već na aerodromu. Premda će na mnogo mjesta prodavači rado uzeti eure, bolje je imati dirhame, i to u sitnijim novčanicama, kako bi mogli pregovarati o cijeni taksija ili nekog suvenira s točnim iznosom koji ste spremni platiti. U mnogim restoranima možete normalno platiti karticama (Mastercard, Visa), no za sukove, izlete i prijevoz treba imati gotovinu.
Cijene: načelno, Maroko nije skup, ali i tu ćete naići na velike razlike u cijenama ako ne gledate gdje sjedate ili se ne cjenkate. Čaj od mente, primjerice, na jednoj lokaciji na rijeci Ouriki platili smo 20 dirhama (oko 15 kuna), a kasnije vidjeli da isti stoji 5 dirhama samo stotinjak metara dalje. Restorana, naravno, ima i skupljih, ali ako želite uštedjeti bez problema ćete pronaći ručak za nekoliko desetaka kuna. Izlete možete dogovoriti unaprijed preko platformi poput Airbnb Experiences, ili na licu mjesta u Medini, ali u tom slučaju prikupite više ponuda pa počnite pregovarati o konačnoj cijeni.
Razgledali smo zato grobnice Saadian iz 16. stoljeća i impresivnu palaču Bahia, predivno zdanje koje se prostire na 8000 kvadrata i prepuno je mjesta za fotografiranje s prepoznatljivim, šarenim keramičkim pločicama i raskošnim prozorima. Medina je, bez sumnje, prepuna kulturnih i povijesnih spomenika koji pričaju nevjerojatnu povijest grada i cijele države. Ali ono što ovaj grad, a najviše njegov najstariji dio, čini toliko jedinstvenim je atmosfera i užurbanost, boje trgovina u "sukovima", zvukovi...
Centralno mjesto starog dijela grada je trg Jemaa El Fna, bez sumnje jedno od najluđih mjesta na koje sam kročila nogom.
S mora štandova širi se miris hrane, šetnja među njima je nemoguća a da te svakih nekoliko koraka netko ne zaustavi i pokuša nagovoriti da jedeš upravo kod njega. Par koraka dalje su takozvani krotitelji zmija i majmuna koji svoje ljubimce pokušavaju prebaciti na rame prolaznika koji pokaže i minimum interesa: ako uspije, slijedi fotkanje, a onda i paprena cijena te uspomene. Naš lokalni vodič Hamza odmah nas na njih upozorava i preporučuje nam da ih izbjegavamo. Ako netko fotografiju s majmunom ili zmijom baš želi, treba se ranije pogoditi za cijenu, objašnjava dalje Hamza, dati novac, pa tek onda pristati preuzeti životinju za fotografiranje.
Šoping u sukovima: cjenkanje je obavezno
U starom gradu, odnosno Medini, nalaze se i slavni marakeški sukovi, odnosno tržnice, bazari i trgovine u kojima se može kupiti baš sve, od sapuna, preko posuđa, do začina i sagova. Sve. U sukovima postoji samo jedno pravilo: cjenkanje je obavezno. Ako vam se nešto zaista sviđa, uzmite si vremena i zaigrajte s prodavačem igru spuštanja cijene do razine koja je i vama i njemu prihvatljiva. Kad nudite prvu cijenu, budite nemilosrdni, toliko da vam pomalo postane i neugodno. Ako on traži 400, vi ponudite 100, pa dalje neka svatko sa svoje strane radi male korekcije prema konačnom dogovoru. Pri kraju, ako vam se čini da ne popušta i da više neće spustiti, okrenite se i recite da odustajete od kupnje. Velika je šansa da će prodavač potrčati za vama i pristati na vašu cijenu.
Labirint marakeških sukova mnogima je najdraži dio grada. Glavni trgovački dio je između trgova Rahba Kedima and Ben Youssef. Odmah pored potonje pronaći ćete ogroman izbor tepiha i sagova, dok je dio oko trga Rahba Kedima glavno mjesto za kupnju začina. Suk Haddadine glavni je za proizvode od metala, dok su u suku Cherratine izloženi prije svega proizvodi od kože. Na svakom su koraku, naravno, i različita odjeća, keramika, čajevi i začini...
Nas slikanje nije interesiralo, pa smo trgom prolazili pokušavajući izbjeći svaki kontakt očima s nuditeljima šarolikog raspona proizvoda i usluga na svakom koraku. Ako ne želiš hranu ni fotografiju s majmunom, možda želiš malo kožnog nakita, kopiju sunčanih naočala poznatih brendova, ili kakav drveni suvenir kao sjećanje na svoj posjet Maroku? Cijelo je iskustvo prolaska trgom Jemaa El Fna popraćeno glasnom glazbom, svjetlosnim efektima, povicima i nadglasavanjem... Za najintenzivniji doživljaj trga posjetite ga u večernjim satima, a ako se odlučite za večeru u jednom od restorana koji ga okružuju i smjestite se na povišenoj terasi, na cijeli ćete taj kaos imati jedinstveni pogled, kao na kazališnu predstavu.
Gastronomija: tajin i čaj od mente
Tajin je glinena posuda s poklopcem u kojoj se zajedno peku meso i povrće do faze kad su potpuno meki i formiraju saft, nakon čega se poslužuju s prilogom, najčešće kuskusom. Tajin može biti od piletine, najčešće kombiniran s maslinama i limunom, govedinu rado kombiniraju sa šljivama ili marelicama, a vegetarijanci će gotovo svugdje naći i samo povrtni tajin. Osim tajina na sto načina, svakako probajte i janjeće kotlete u marokanskim začinima, kuskus s povrćem i mesom po izboru... U nekim restoranima u Medini nećete naći alkohol, već će vam uz obrok ponuditi čaj od mente, piće na koje ćete ovdje nailaziti na svakom koraku. U novom dijelu grada bez problema ćete uz obrok naručiti lokalno pivo ili vino. Cijene u restoranima nisu visoke u odnosu na Hrvatsku. Obilna i zasitna glavna jela mogu se naći već od 60 dirhama (43 kune), prosjek je 70-90 dirhama (do 65 kuna), a najskuplja jela koja smo vidjeli, kako u novom tako i u starom dijelu, stajala su oko sto kuna.
Stari dio grada, jedno je sigurno, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Prepuni dojmova udaljavamo se prema novom dijelu grada, punom palmi, hotela i restorana, u kojemu je sve nekako mirnije, europskije. Oduševljava nas količina zelenila: Marrakech je prepun parkova, u kojima nije rijetkost vidjeti cijele obitelji kako objeduju na raširenoj dekici, ali i prostori uz ceste, čak i najšire avenije, zazelenjeni su urednim drvoredima.
Jedna od neizostavnih zeleno-plavih adresa u Marrakechu svakako je park Majorelle. Uredio ga je slikar iz Francuske, Jacques Majorelle, poznat po svojim slikama svakodnevnog života u Maroku. No njegovo je najpoznatije djelo do danas ostao ovaj park, bogat kaktusima, palmama i biljkama iz cijelog svijeta, prepun detalja u kraljevsko plavoj boji, nijansi koja se danas naziva i majorelle plava ili berbersko plava. Nakon Majorellove smrti 1962. godine imanje je kupio slavni francuski modni dizajner Yves Saint Laurent čiji je pepeo 2008. i pohranjen u samom vrtu.
Park smo posjetili na dan kad gužva nije bila velika, pjev ptica se dobro čuo, mirisi različitih biljki sudarali su se u nosu, mogla se naći slobodna klupica za sjesti i upijati ljepotu oko sebe. U središnjem dijelu, u zgradi koja je nekad bila Majorellov umjetnički studio, danas je smješten Berberski muzej. Ovdje gužva postaje sve veća i odmah je jasno zašto.
Zgrada prekrasne plave fasade okovana bršljanom fotografski je motiv koji je svatko htio ovjekovječiti na svojim društvenim mrežama. Neposredno uz muzej nalazi se i bistro, u kojem se može nešto ukusno pojesti i popiti, spojiti na Wi-Fi, pa cijelom svijetu pokazati na kakvom se divnom mjestu upravo nalaziš. Cijene su sasvim razumne za ovakvu top lokaciju: obilnu salatu s piletinom i kvinojom, kavu i vodu platili smo nešto manje od 100 kuna. Odmah uz park Majorelle nalazi se i muzej posvećen Yves Saint Laurantu, u kojem se mogu pogledati njegovi radovi u različitim fazama karijere, niz predivnih haljina, a održavaju se i povremene tematske izložbe.
Ulaznicu je moguće kupiti samo za park (120 dirhama, odnosno oko 86 kuna), za park i Berberski muzej (150 dirhama, oko 108 kuna) ili kombiniranu kartu za park, Berberski muzej i muzej Yves Saint Lauranta (220 dirhama, oko 158 kuna).
Osim živahnog starog grada i elegantnog novog dijela, bogate kulture i impresivne arhitekture, kao i odličnih prilika za šoping i dobre hrane, Marrakech ima još nešto što me odmah privuklo. Grad je na odličnoj poziciji za niz izleta, kako u bližu okolicu, tako i u nešto udaljenija mjesta.
Kod sjevernog ulaza u grad smjestio se Palmerai, oaza s nekoliko stotina tisuća stabala koja se ovdje nalaze već tisuću godina. Palme, ali i datulje i drva maslina, ovdje rastu na naizgled potpuno suhoj i žednoj, gotovo pustinjskoj zemlji, a ovaj je kraj postao destinacija za jahanje deva, ali vožnju quadovima. Deve u Maroku, kako nas je upozorio Hamza, zapravo nisu deve već dromedari zato što imaju jednu, a ne dvije grbe. Jahanje deva jako je popularno među turistima, no ne i bez kontroverzi koje u cijelom svijetu prate ovakvo tretiranje životinja za zabavu.
Zato je nas puno više privukao moćni Atlas, planinski masiv koji razdvaja Saharu od obala Atlantika. Uputili smo se na izlet u dolinu rijeke Ourike, omiljeno izletište stanovnicima Marrakecha, ali i drugih gradova u okolici.
Put nas dovodi u samo podnožje planine, vozimo se uz korito rijeke uz koju su postavljene šarene terase kafića i restorana.
Početak našeg trekkinga vodi kroz neke od tih terasa, polako se penjemo pritom prolazeći kroz berberska sela i nizove štandova sa sagovima i raznim suvenirima. Berberi su narod koji nastanjuje više zemalja Sjeverne Afrike, imaju vlastiti jezik i pismo i jako drže do svojih običaja i tradicije, kao i berberske kulture stare više od 4000 godina.
Žuto blago: kako prepoznati pravo arganovo ulje?
Maroko je poznat po drvima argana i arganovu ulju, to je endemska vrsta koja raste samo u ovoj zemlji. Na svakom ćete štandu i u svakoj trgovini vidjeti bočice tog masnog, žutkastog blaga. No kako znati da kupujete pravu stvar? Argan se u Maroku koristi od davnina, no ranije je korišten samo za prehranu. Tek su u prošlog stoljeću posjetitelji iz europskih kozmetičkih kuća primijetili da su ženama koje su radile s arganom ruke potpuno meke i mladolike, a lica izbrazdana borama. Počeli su pomnije istraživati argan i koristiti ga u nizu kozmetičkih proizvoda. Drvo argana slično je drvu masline, a ulje se radi od sjemenki. Ako je za prehranu, koštice se termički obrađuju i ulje je mutnije, dok je ono za kozmetiku sirovo i mora biti potpuno bistro. Ima miris, ali blagi, a vaša će ga koža jako brzo upiti i bit će mekana. Kako bi bili sigurni da kupujte dobro ulje, najbolje je kupiti proizvode u trgovinama u kojima vam mogu pokazati certifikat, ima ih unutar Medine, a mi smo svoj novac odlučili ostaviti u jednoj od ženskih zadruga podno Atlasa, kakva postoji i na putu iz Marrakecha prema Essaourii. Osim čistog ulja, prodaju se i razne kreme i losioni na bazi argana, a u zadrugama je moguće vidjeti i tradicionalni proces proizvodnje.
Mali djelić njihova svijeta vidjeli smo hodajući uz Ouriku, podno Atlasa, preskačući manje potočiće i slapove, sve dok nismo došli do najvećeg slapa i s pogledom na njega popili okrepljujući čaj od mente. Sama šetnja nije jako teška, premda ima uspona i malo svladavanja kamenih uspona i silazaka, važno je imati dobru i čvrstu obuću te dobro paziti na kamenju koje zna biti sklisko od vode.
Nakon intenzivnog, šarenog i bučnog Marrakecha, injekcija zelenila i prirode vratila nas je u život. Iako sam na ovom izletu Atlas samo omirisala, zarekla sam se da ću se vratiti i uputiti na neki od trekkinga koje prema njegovim vrhovima organiziraju lokalni planinarski vodiči.
Tri dana nipošto nisu dovoljna za sve što ovaj grad nudi, ali su svakako dovoljna da ga upoznate, upijete njegove boje, omirišete kulturu i otiđete na neki od izleta u okolicu. Ja sam ga posjetila s agencijom Globtour Event koja je sredinom studenoga organizirala direktni čarter let iz Zagreba, zahvaljujući kojem sam imala puna tri dana za istraživanje i nisam gubila vrijeme na presjedanja i putovanja do dalekih aerodroma. Ta su tri dana taman dovoljna da Marrakech i Maroko upoznate, otkrijete tek prvih nekoliko slojeva njegove bogate povijesti i baštine i obećate si da ćete se vratiti i nastaviti ga otkrivati!
Essaouira: izlet u grad vjetrova
Jedan od popularnih izleta iz Marrakecha je onaj u dva sata vožnje udaljen grad Essaouiru, smješten na obali Atlantskog oceana. Essaouiru nazivaju i gradom vjetrova, a kroz povijest Maroka bila je jedna od njegovih najznačajnijih pomorskih luka. Grad odiše europskim štihom, tu su smještene umjetničke galerije i radionice, sve je nekako mirnije nego u Marrakechu, a dah posebno oduzima kilometrima duga pješčana plaža i brodice naslagane na obalu. Zbog zidina iz 18. stoljeća grad se nalazi na UNESCO-ovoj Listi zaštićene svjetske baštine. Slikoviti grad bio je omiljena kulisa brojnim redateljima pa su tako ovdje snimani i serija "Igra prijestolja", "Kraljevstvo nebesko" Ridleyja Scotta, "Aleksandar Veliki" Olivera Stonea... Zbog boemske atmosfere brojne su ga zapadnjačke zvijezde birale kao mjesto za odmor.
Najbolji hotel na svijetu
U Marrakechu, nedaleko od slavnog trga Jemaa El Fna, nalazi se La Mamounia, ekskluzivni hotel već nekoliko puta proglašavan najboljim hotelom na svijetu. U njemu odsjedaju najveće svjetske zvijezde pa nije neobično ako neku od njih ugledate prilikom posjeta hotelu. Hotel se, naime, može turistički obići, u njemu popiti piće ili pojesti obrok i slasticu mogu i oni koji nisu gosti hotela. I to svakako napravite. Od ulaza do zgrade hotela vodi zeleni park s orijentalnim ukrasima, zatim se prolazi kroz hotel u kojem trgovine imaju neki od najpoznatijih modnih dizajnera svijeta, pa ponovo izlazi u hotelski park. Prošetajte među palmama i stablima naranči, a kavu popijte u kafiću u samom srcu vrta. Skuplje je nego u ostatku grada, da, ali nitko vas neće čudno gledati ako uzmete samo espresso - jednom u životu svatko se ima pravo osjećati kao holivudska zvijezda. Ulaz u La Mamouniju ujedno je jedino mjesto u gradu na kojem su nas tražili digitalnu covid-potvrdu i izmjerili nam temperaturu.
