Koliko je Salar de Uyuni lijep toliko opcija za njega i postoji. Višednevni i jednodnevni izleti i ture, ako vam to odgovara, mogu početi, kao u našem slučaju, već s druge strane granice, u Čileu, ili pak u samoj Boliviji, prvenstveno najbližem mjestu do pustinje, gradu Uyuni. Možete birati i želite li u pustinju soli na zalazak ili na izlazak sunca. Agencija koje nude manje-više isti itinerar ima mnogo. Mi smo uzeli aranžman u San Pedru de Atacami, s opcijom ostanka u Boliviji, u Uyuniju, gdje je počinjala nova faza našeg puta.
Trodnevni izlet (ili četverodnevni u slučaju onih koji su se vraćali u Čile) počeo je u 7 sati ujutro. Oko 11 sati prošli smo granicu s Bolivijom, promijenili vozilo - premjestili su nas u džipove s drugim osobama koje su uplatile istu opciju i koje će biti naši suputnici idućih dana.
Počelo je istraživanje. Vožnja bi trajala cijeli dan, uključivala posjete nekoliko prirodnih atrakcija te stanke za ručak. Jednu od noći, i to drugu, u neposrednoj blizini Salara, koji je ostavljen za treći dan, kao vrhunac puta, neizostavno ćete spavati u nekom od brojnih hotela sagrađenih od soli. Od soli su, bizarno, izrađeni čak i tuševi, kreveti, stolovi i stolice.
Naša trodnevna tura uključila je posjet i razgledavanje standardnih prirodnih ljepota na toj trasi: lagune Blanca, Verde (na 4350 metara), Colorada, Negra, prirodnih izvora tople vode u kojima se možete kupati, gejzira, doline Salvadora Dalija (koju nismo mogli dobro vidjeti zbog guste magle), tzv. izgubljenog grada sazdanog od neobičnih formacija stijena, kanjona Anakonda (nazvan tako jer tok rijeke u dubini podsjeća na zmiju), groblja vlakova, sa samim Salarom kao glavnom atrakcijom.
Na spavanje se svaki dan u pravilu ide rano jer je takvo i buđenje. Naša grupa u Salaru je ciljala izlazak sunca, što znači da smo krenuli već u 5 ujutro, po mrklom mraku. Isto tako, vrlo je vjerojatno da ćete, ako jedete meso, na turi kad-tad probati meso ljame. Upravo to nam je za jedan od obroka servirao naš vozač.