Da se nije dogodila pandemija i da nismo ostali zatočeni unutar granica vlastite zemlje, koliko bi prekrasnih lokacija koje Hrvatska skriva ostalo neotkriveno? Razmišljala sam o tome šetajući dolinom Slapnice, u parku prirode Žumberak-Samoborsko gorje, udaljenom manje od sat vremena od Zagreba.
Staza kreće iz mjesta Medven Draga gdje treba skrenuti prema kamenolomu, no ne brinite, na tom se križanju nalazi i jasan putokaz za Slapnicu. Prođite automobilom kamenolom i kod ploče s natpisom da ulazite na područje parka prirode ostavite automobil.
Staza je makadamska i gotovo cijelim putem vodi uz potok Slapnica. Žubor vode, pjev ptica i zelenilo drveća izazivaju mir i opuštenost, a tome je pridonijela i činjenica da je u vrijeme kad smo je mi posjetili, bilo malo drugih izletnika. Putem smo ih pozdravili tek nekoliko.
Uz tu umirujuću zvučnu kulisu ravnom stazom hodamo nešto manje od sat vremena kad se pred nama pojavljuje putokaz za slap Vranjak. Ovo je prvi put da napuštamo uređeni makadamski put i ulazimo u pravu šumu, čemu smo se cijelo vrijeme veselili. Stazica vodi uz potočić, preskačemo polegnuta debla, a potom dolazimo do velike stijene koju možete obići s lijeve ili desne strane - preporučamo da krenete lijevo jer je put lakši i ugodniji.
Još jedna mala uzbrdica i u daljini ga ugledamo - slap koji pada sa stijene i vodu koja se u padu razbija na milijun kapljica.
Prizor je lijep, no zbog porušenih stabala ne uspijevamo prići bliže, stoga se istim putem vraćamo na glavnu stazu. Cijelo ovo skretanje traje tek desetak minuta i premda je put strmiji od glavne makadamske staze, ne radi se ni o kakvim ozbiljnim usponima.
Staza nas dalje vodi kroz dolinu, oko nas je šuma, na trenutke smo tik uz potok, u potom žubori negdje iz udaljenosti. Odjednom makadamski put postaje asfalt, i to nas je razočaralo, izgubio se dojam stapanja s prirodom, no grabimo dalje. Šetnja je ugodna i nimalo ne umara, no sad bismo već rado nešto pojeli. Uz cestu u jednom trenutku ugledamo mali betonirani mol točno pokraj zelenog jezerca i iznad prekrasnog slapa.
Idealno mjesto za prvu pauzu prije nastavka šetnje prema najvećoj atrakciji staze i cijele doline - slapu Brisalo.
Putokaz za njega pojavljuje se uskoro, pa ponovno skrećemo s glavne staze u šumu, i to preko slikovitog drvenog Matina mosta. Od njega do slapa Brisalo ima oko deset minuta hoda, ali napokon malo uzbudljivijeg. Obilazimo stijenu, skačemo po kamenju i u jednom trenutku prelazimo potočić. Još korak, dva i pred nama je najljepši prizor cijelog izleta - oko 15 metara visok slap koji se slijeva u slikovito jezerce, preskačući pritom stijene i kamenje te stvarajući nevjerojatne vizualne i zvučne ljepote.
Točno preko puta slapa, uz jezerce, nalazimo čistinu i odmah odlučujemo da je to mjesto na kojem se želimo zadržati. Sjedimo na deblu i samo gledamo vodu kako pada, skače, šumi... Čudimo se nekolicini izletnika koji su slapu samo prišli, jedva ga pogledali i produžili strmom planinarskom stazom koja vodi dalje u unutrašnjost Žumberka. Valjda im to nije bio prvi susret s Brisalom, nemoguće je da bi ostali tako ravnodušni, komentiramo. Na putokazu vidimo da od slapa imamo oko sat i pol do špilje Zidane pećine i sela Pećno, no mi se ovaj put ipak vraćamo istim putem na glavnu stazu.
Od Matina mosta nešto manje od 20 minuta šetnje dijeli nas od Draganova mlina, jedine naseljene kuće u ovom kanjonu, kod kojeg se okrećemo pa vraćamo istim putem prema automobilu.
Dolina Slapnice, ili kanjon kako se još naziva, ispunila je našu želju da provedemo subotu u kretanju, na svježem zraku, i pritom vidimo i doživimo nešto potpuno novo. Staza je lagana i ravna, a budući da nije kružna, dužinu joj određujete sami jer se možete okrenuti i vratiti u bilo kojem trenutku.
Ako je odlučite proći cijelu, računajte na oko sedam kilometara po smjeru, a osim na dva skretanja za Vranjački slap i Brisalo, cijelo ćete vrijeme hodati po ravnom. No, zbog ta dva šumska odvajanja svakako morate imati prikladnu, zatvorenu i čvrstu obuću.