SAVRŠEN IZLET

Grad s tisuću priča: u Ogulinu smo ušli u svijet bajki, vještica, legendi i čarobne prirode

Otputovali smo u carstvo Regoča i Kosjenke, uronili u tužnu ljubavnu priču Milana i Đule, otkrili tajne mističnih jezera i moćnog Kleka
 Ivana Nobilo/Cropix

Svaki grad ima neku svoju priču, no u nekima, ona se glasnije čuje. Jedan od njih je Ogulin. Posjetili smo ga ovih dana, i to ne kao usputnu stanicu do jednog od najomiljenijih planinarskih odredišta u Hrvatskoj - Kleka - nego ciljano i smišljeno, u potrazi za nerazvikanim i nenametljivim kutcima Hrvatske koja imaju potencijal očarati.

image
Ogulin je simpatičan na prvu - sve je blizu i okruženo lijepom prirodom
Ivana Nobilo/Cropix

I očarao je. Osvojio nas je već na prvu, neba ukrašenog pahuljastim, dramatičnim bijelim divovima i sunčevim zrakama koje su nas grijale dok smo ispijali kavu u njegovu središtu, na terasi hotela Frankopan, tik do starog kaštela i ponora Dobre podno njega. Na drugu je postalo još bolje. Za stol je sjela 46-godišnja Sabina Gvozdić, simpatična čuvarica brojnih priča toga grada, a s njom i drugo nevjerojatno društvo - Bernardin Frankopan, Ivana Brlić Mažuranić i njezini Regoč i Kosjenka, nesretno zaljubljeni Đula i Milan, vještice s Kleka i - kako se činilo kad nas je povela u ogulinski svijet legendi i bajki - sva druga plejada vila, zmajeva i magičnog svijeta koji se, među ostalim zahvaljujući i njoj, isprepleće sa svakodnevicom tog majušnog baroknog grada od 7000 stanovnika, odnosno 14.000 s okolicom.

image
Frankopanski kaštel u Ogulinu nikada nije bio osvojen
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ogulinski kaštel smješten je u samom srcu grada
Ivana Nobilo/Cropix

Ogulinski vorteks povijesne ostavštine, bajki, legendi i prirodnih ljepota povukao nas je snažno i silovito, a priča počinje upravo u starom kaštelu. Kamenom vapnencem optočena utvrda sagrađena je 1500. godine zahvaljujući spomenutom Bernardinu Frankopanu i prijetnji turske vojske. - On misli da bi bilo dobro sagraditi jednu utvrdu ispod planina, a iznad ponora nalazi odličan strateški položaj, a to je današnji Ogulin. Utvrda se gradi jako brzo. S tri je strane bila opasana ponorom, što je Turcima uvelike otežalo bilo kakvo zaposjedanje grada. Njega nikada nijedna vojska nije osvojila - kaže Sabina, profesionalna pripovjedačica, i posjetitelje upoznaje s ogulinskom Rutom bajke, a zatim nas vodi dalje kroz prošlost, podsjećajući da se Ogulin u vrijeme Vojne krajine nazivao "ključem krajinske".

image
Ivana Nobilo/Cropix

Isprva su njegovi stanovnici živjeli unutar samog kaštela, odnosno utvrde, no s vremenom, grad se počinje širiti i izvan samih zidina i varoša. Prvo se grade stanovi za časnike i škole za njihovu djecu, a nakon razvojačenja krajine, dolazi do prekretnice. Dolazi željeznica, kaže, i stanovnici, većinom vojnici, okreću se drugim djelatnostima - trgovini, obrtu, poljoprivredi. - I tako je Ogulin iz jednog vojnog mjesta izrastao u mali grad koji danas slavi bajke i bajkopisce - govori nam, spominjući zatim upravo jednu od najvažnijih osoba u našem imaginarnom društvu na kavi - Ivanu Brlić Mažuranić.

image
Jezero Sabljaci fotogenično je mjesto, ali i odlično područje za portske aktivnosti i kampiranje
Ivana Nobilo/Cropix

Posebitost Ivane Brlić Mažuranić

Prema riječima pripovjedačice Sabine Gvozdić, Ivana Brlić-Mažuranić nekoliko je puta bila predložena za Nobelovu nagradu zato što je spojila slavensku mitologiju i kršćansku etiku. - Tako u jednom momentu u 'Šumi Striborovoj' baka naloži peć, oganj i ode u komoru po drva. Dok je skupljala drva, čuje neko pucketanje, puc, puc, kuc, kuc... 'Tko je božji?', a oni kažu 'Domaći, domaći'. Iz ognja su počeli iskakati domaći, a oni su stvorenja iz slavenske mitologije. Ivana to s lakoćom spaja i tako gradi najljepše bajke i spaja naizgled nespojivo - objašnjava Sabina.

image
Ako tražite potpuni mir, Šmitovo je jezero vaša destinacija. Udaljeno je nekoliko kilometara od centra Ogulina
Ivana Nobilo/Cropix

Naime, ta poznata hrvatska spisateljica rodila se u tom gradu davne 1874. godine. Nakon rođenja, u Ogulinu je provela samo godinu dana, no za vrijeme svog djetinjstva vraćala se s obitelji u taj grad. Upravo tada rodila se neraskidiva veza koja će oblikovati njezin rodni grad dandanas. - Ono što tada vidi i doživi, kao djevojčica, ostaje zauvijek u njezinoj mašti. Pa kad se uda i rodi svojih sedmero djece, od kojih pet ostane živo, ona njima počinje pisati ono što će postati najljepše hrvatske bajke, 'Priče iz davnine'. Prvo je napisala šest bajki, onda još dvije, a 'Priče iz davnine' prvi put su izdane 1916. godine - objašnjava nam Sabina koja danas posjetitelje grada vodi jednom od njegovih glavnih atrakcija, Rutom bajki. Riječ je o obilasku uz pripovijedanje tijekom kojeg spaja Ivanine bajke sa stvarnim mjestima u Ogulinu, koja su je inspirirala u njezinu književnom radu.

image
Ivana Brlić-Mažuranić rodila se u Ogulinu, a grad i dan danas priča njezine priče
Ivana Nobilo/Cropix

- Recimo, u bajci 'Regoč' Ivana vjerno opisuje svoj rodni zavičaj i to malo tko zna. Bajka 'Regoč' vjerno opisuje Ogulin jer ona glavne likove - Regoča i Kosjenku - smješta u Đulin ponor, odnosno Legengrad, stari slavenski hladni grad u kojem samo piri studen vjetar... Tu Regoč broji svoje kamenje. Sam je, div, velik, ništa ne zna. Tisuću godina on broji kamenje i izbrojio je 30 zidina i petora vrata legenska. Ali, jedne lijepe ljetne večeri s oblaka silazi s vilama sestricama jedna mala vila Kosjenka i ona ukrade najživljeg, najluđeg vranca, malenog, ali ljutog kao vatra i onda leti zemljom... Vidjela je doline, planine, ali najviše joj se svidjelo kad projuriše kraj jednog kraja gdje bijaše velika gora, na njoj divna šuma, a pod gorom dva zlatna polja kao dvije zlatne marame i na njima dva bijela sela kao dva bijela goluba - priča Sabina, vraćajući nas nakratko u stvarnost: "To su sela sa svakog kraja rijeke Dobre koja prolazi ovim krajem, a ispod čarobne planine Klek" pa ponovno "odlazi" do vrata Legengrada koja su odjednom privukla vrckavu Kosjenku. Ona na njih, govori nam, baci svoj vilinski veo i zbaci se s konja, a unutar zidina upozna Regoča, sprijatelji se s njime i nagovori ga da krene s njom istraživati svijet. Prije toga, pomoću malog biserka, koji je njoj, nestašnoj, dala majka da ga iskoristi u slučaju potrebe, stvori mali košić svoje veličine, koji je taman pasao na Regočevo uho te krenu u pustolovinu. Samo je njoj dala biserak, naše mame nas poznaju - istaknula je Sabina. Prvo su krenuli u podzemlje. - Njemu, do nje, nikad nije palo napamet da ide gledati što ima dolje. I razbije on nogom zemlju i propadoše oni dolje i tako kreće ta avantura koja traje 55 minuta pripovijedanja - govori nam uz smijeh Sabina, a onda nas vodi do tog Legengrada, odnosno Đulina ponora koji dominira središtem Ogulina.

image
Ponor rijeke Dobre u samom centru grada
Ivana Nobilo/Cropix

Preciznije, stojimo u renoviranom i info tablama načičkanom Đulinu vrtu nasuprot kaštela, na jednom od vidikovaca s ogradom iznad samog 40 m metara dubokog ponora Dobre i gledamo u njegove strme padine i stijene, tamno grotlo koje se otvara pred nama i veliko kamenje koje bi, sasvim se slažemo, mogao pobrojati samo div.

image
Đulin ponor impozantan je prizor i ukazuje na veliki podzmeni špiljski kompleks
Ivana Nobilo/Cropix

- Mislim si, kako je Ivana to znala... Pa nije valjda bila dolje... Kaže, a tamo samo studen vjetar piri, ne čuje se ništa nego vjetrovi kako šume i vode kako šušte, a mi što dublje, veći mrak, crni mrak kakvog ima samo pod zemljom. Išla sam prošle godine dolje, baš je onako kako je ona opisala u bajci - govori nam.

No, nije to sve. U stijeni tik iznad goleme tamne špilje, nazire se lik. Vidite li ga, pita nas Sabina, pa ponovno uranja u još jednu legendu.

image
Ako pažljivo pogledate, u stijenama Đulina ponora primjetit ćete lik Milana, junak legende o nesretnoj ljubavi
Ivana Nobilo/Cropix

- U jednoj od plemićkih obitelji u doba kad je mjesto ustanovljeno, živjela je djevojka koja se zvala Đula. Njezini su roditelji željeli da se ona uda za plemića, no njoj se ta ideja nije svidjela. Onda u grad stiže vojska, među njima mladi i naočiti vojnik Milan i oni se zaljube. Ali, on mora u bitku s Turcima i pogine kod mjesta Tounj, a ona zbog nesretne ljubavi, kažu, dolazi do balkončića i baca se u ponor - prepričava, objašnjavajući da je lik koji vidimo u stijeni upravo Milan koji gleda gdje je nestala njegova Đula. Pretpostavlja se, dodaje, da je Bernardin Frankopan, uz pomoć svojih suradnika, spretno smislio tu klasičnu legendu o nesretnoj ljubavi kako bi gradu, kako tvrdi, "dao malo mote". Pomislili smo kako možda čak nije ni trebao. Za to se već pobrinula priroda.

image
Đulin ponor dominira centrom Ogulina
Ivana Nobilo/Cropix

Ponor Dobre u tom samom centru grada prilično je impozantan prizor koji svjedoči o upornoj, tisućljetnoj upornosti rijeke. U trenutku kad smo ga mi gledali, rijeka se činila ukroćena i plaha, no to nije uvijek slučaj. Razina vode u određena doba godine dobrano raste, a i samo je šire područje grada, smješteno na krškom terenu, koje diktira raspoloženja dviju rijeka ponornica, već spomenute Dobre i Zagorske Mrežnice, sklono poplavama. Zadnja velika bila je prije 10-ak godina.

image
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivana Nobilo/Cropix

Đulin ponor isto je tako samo naznaka onoga što se skriva u ogulinskom podzemlju koje su istraživali Kosjenka i Regoč. Naime, ispod cijelog grada proteže se masovni špiljski sustav. Dosad istraženi prolazi protežu se u dužinu od 16 kilometara, od kojih onaj glavni - prikladno - prati smjer glavne i najduže ulice u Ogulinu, one Bernardina Frankopana. Taj špiljski sustav nosi ime Medvedica, a o njemu svjedoči i poučna staza čije su table rasprostranjene središtem grada.

image
Ivana Nobilo/Cropix

Kava s pogledom na Đulin ponor

Ako ste za uživanje u kavi ili nekom drugom piću, a želite biti nadomak Đulina ponora, nude se dvije opcije. Jedno je rock caffe Dreams čija terasa je smještena doslovno na rubu kanjona. Za nešto intimniju atmosferu uputite se do kafića koji se zove Nazorova 5 u istoimenoj ulici, a čija je terasa na mjestu koje Ogulinci zovu "sreća".

Odmah do Đulina ponora, preko sadašnje Stare ceste, odnosno Rudolfine (najkraćeg puta do mora za Ogulince do Novog Vinodolskog, u trajanju od oko sat vremena, ali i, kako kaže Sabina, najzavojitijeg u Hrvatskoj, stoji pak već spomenuti kaštel.
Samo zdanje dobro je očuvano jer nikada nije bilo napušteno, no "živa" je samo jedna od njegove dvije branič kule. Nekadašnji varoš, krcat drvenim kućicama u kojima se teško živjelo jer se "nije vidjelo ni sunca ni mjeseca", danas je zamijenila zelena trava na kojoj stoji osnova pozornice (glavne scene tijekom sada već tradicionalnog Ogulinskog festivala bajki), a pokraj nje podsjetnik da obližnji Klek treba shvaćati ozbiljno - velika stijena s imenima desetak planinara koji su ostavili svoje živote u, kako zovu tu planinu, kolijevci hrvatskog planinarstva.

image
Planina Klek vidi se i iz samog centra grada, a uz nju se vežu brojne legende, među ostalim ona o vješticama
Ivana Nobilo/Cropix

Druženje s vješticama na Kleku

Jedan od najprepoznatljivijih ogulinskih simbola definitivno je impozantni 1181 metar visoki Klek sa svojom masivnom vršnom stijenom. Ta planina - pristupačna, ali ne i bezopasna - dominira okolicom Ogulina, a lijepo se vidi i iz samog centra grada koji je na visini od 320 metara.

Planinarski dom je na visini od 1000 metara i do njega najpopularniji prilaz, najviše sat vremena hoda, i to ravnomjerno uzbrdo kroz šumu, vodi iz sela Bjelsko (desetka minuta automobilom od Ogulina). No, na dionici od doma pa do samog vrha s kojeg se pružaju predivni pogledi na sve strane svijeta, među ostalim i na Julijske Alpe, a na putu do kojeg se prolazi i uz helidrom, potrebna je koncentracija prilikom penjanja. O potencijalnoj opasnosti i nužnom oprezu svjedoči činjenica da je na toj planini dosad život izgubilo deset ljudi. Spomenik u njihovo sjećanje stoji u kaštelu u centru grada. Klek inače slovi za kolijevku planinarstva u Hrvatskoj. - Otac Ivane Brlić-Mažuranić popeo se na Klek s jednim austrijskim profesorom i kad su se spustili, taj mu je profesor dao ideju da osnuje planinarski savez kojeg dotad nije bilo. Te iste godine u Zagrebu je osnovano prvo hrvatsko planinarsko društvo. Zato se svaka obljetnica, a posebno one okrugle, slave na Kleku - objašnjava nam Sabina.

No, Klek je osim po tome i po svojoj nevjerojatnoj litici, poznat po legendi o vješticama. Tu je legendu, kaže Sabina, krajem 17. stoljeća zapisao slovenski putopisac Valvasor i ona se s vremenom malo promijenila. - Davno, dok su na svijetu živjeli divovi i bogovi, bogovi su počeli svu hranu i piće ostavljati samo za sebe. To je kod divova izazvalo nezadovoljstvo, a jedan od njih, div Klek, počeo je ratovati protiv bogova, posebno protiv boga Volosa, odnosno Veleša. To je bog iz slavenskog panteona, on je u vlazi, dolje, u korijenju, za razliku od Peruna, gromovnika, koji je - ako je slavenska mitologija prikazana kao stablo - u krošnji. Dakle, Veleš bi tu i tamo izmigoljio iz te vlage, a Perun bi ga s nekoliko gromova potjerao natrag gdje mu je mjesto i to je taj vječni ciklus života ili dobra i zla... Dakle, div Klek je ratovao protiv Veleša, koji je pak imao moć da čarobnim mačem skameni sve što poželi. Klek je bio gladan i umoran i pao je, a Veleš ga je skamenio. No, prije nego što je skamenjen, Klek se zakleo da će se jednoga dana probuditi i osvetiti. Za vrijeme olujnih noći, točno u ponoć, na vrhu Kleka skupljaju se vještice, vile i vilenjaci iz cijeloga svijeta i svojim vriskom i urlikom pokušavaju probuditi diva iz stoljetnog sna - prepričava Sabina, gledajući u Klek i objašnjavajući nam gdje je glava, a gdje noge uspavanog diva.

Na suprotnom kraju nekadašnjeg varoša stoji pak nešto mnogo veselije - Ivanina kuća bajki, malen, ali simpatičan multimedijalni centar stvoren za djecu koji, kako objašnjava Sabina, slavi bajke i bajkopisce iz cijeloga svijeta.

image
Ivanina kuća bajke
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ivanina kuća bajke nudi interaktivne sadržaje
Ivana Nobilo/Cropix

Šmitovo jezero - mistika u obliku srca

Nekoliko kilometara od centra Ogulina, u potpunom miru zelenila, skriva se prava poslastica za ljubitelje prirode. Riječ je o Šmitovu jezeru, malenom jezerskom kompleksu (odnosno, međusobno spojenim dvama jezercima), koji pod određenim kutem, kako im prilazite niz padinu, poprimaju dražestan oblik srca.
Kod jezerskog kompleksa, međusobno spojenih malog i velikog jezerca, smjestila se i špilja i ponor Rupečica.

Samo Šmitovo jezero duboko je najmanje 27 metara i predstavlja raj za speleologe. U njemu je zapažen bogat endemski podzemni svijet, a na dnu samog jezera nalazi se i vertikalna pukotina čija stvarna dubina nije utvrđena. Jezero se prije, zbog svoje smaragdne boje, zvalo Zeleno jezero, no s vremenom se uvriježio naziv Šmitovo jezero, po jednom od lokalnih stanovnika, Draganu Šmitu. Naime, stanovnici okolice običavali su, kad bi išli na jezero, reći "idemo kod Šmita".

Kao i uz sva ostala mjesta u Ogulinu, i uz ovo se veže legenda, na koju podsjeća i žuta instalacija zmaja na samom ulazu u kompleks. Prema predaji, jedna se djevojka išla napiti vode na jezero, no probudila je zmaja koji je spavao u njemu i on ju je oteo - u trenutku otmice navodno se zažarilo cijelo jezero i cijela okolica. Nakon toga, kraj jezera je prolazio sveti Juraj i tamo je vidio njezine roditelje kako plaču. Zaustavio je svoju vojsku, podigao tabor, pričekao zmaja i pobijedio ga kad je izašao iz vode te tako oslobodio zatočenu djevojku.

image
Pod određenim kutem, Šmitovo jezero ima oblik srca
Ivana Nobilo/Cropix

Tijekom vikenda nije loše najaviti se, upozorava Sabina, zbog potencijalnih gužvi i grupa. Vikendom je dobro najaviti se, zbog radnog vremena, i u Zavičajni muzej grada Ogulina, koji je u samom kaštelu. - Muzej ima prilično bogat postav. Proteže se na tri kata, a velik dio opusa posvećen je upravo planinarstvu, s presjekom povijesti alpinizma u Hrvatskoj. U njemu je i spomen-soba Ivani Brlić Mažuranić, ali i arheološki, etnološki postav - objašnjava, a zatim nam priča kako je Ogulin dobio ime. - Kažu da se Bernardin, kada je završena gradnja utvrde, popeo na branič kulu, pogledao, sišao, postrojio vojsku i rekao 'to nije dobro, treba sve ogoliti'. Ogoliti što? Evo, vidimo stabla, vegetaciju, a trebalo ju je ogoliti kako bi se vidjelo ide li neprijatelj ili, rjeđe, prijatelj. I onda je sve ogoljeno, i otud ime mjestu, od glagola oguliti - kaže Sabina i vodi nas dalje, do obližnjeg parka kralja Tomislava.

image
U glavnoj ogulinskoj crkvi otkrivena je i neobična freska Boga
Ivana Nobilo/Cropix

Nekad goleme, gorostasne lipe visoke i do 30 metara, inače zaštitni znak grada po kojem on miriše u vrijeme cvatnje, danas su zamijenila mlađa stabla napuljske lipe. Gledano iz zraka, staze u parku formiraju oblik križa i vode do tamošnje crkve, glavne i najposjećenije u Ogulinu, župne crkve Uzvišenja Svetog Križa. Crkva je sagrađena od 1781. do 1785., u baroknom stilu, izvana je posvećena svetom Ćirilu i Metodu, a u svojoj je unutrašnjosti nedavno otkrila neočekivanu tajnu. Naime, ispod slojeva žbuke, konzervatori su prije godinu dana otkrili fresku koja se rijetko nalazi u crkvama diljem Hrvatske - onu koja prikazuje samog Boga, i to u društvu dva anđela koji drže baldahin.

Kod glavnog od ukupno pet oltara u crkvi stoji pak golemi svijećnjak. Izrađen je, objašnjava nam Sabina, od starog kovanog novca, dijelom iz te crkve, dijelom iz Istre, a koji se nije upotrebljavao. Njegovih sedam razina opisuje postanak svijeta. Nekada je ovdje, nastavlja, stajala i stara kamena, izlizana krstionica. Upravo u njoj je 1874. godine krštena Ivana Brlić Mažuranić, tri tjedna nakon rođenja.

image
Jezero Sabljaci akumacijsko je jezero, 11. po veličini te vrste u Hrvatskoj
Ivana Nobilo/Cropix

Ogulinski festival bajke

Ogulinski festival bajke sada je već postao tradicionalna manifestacija koja se održava već 15 godina. Glavna događanja vezana uz festival koji je karnevalskog karaktera zbivaju se unutar samog kaštela, tzv. scena Regoč, dok je jedna od pripovjedačkih pozornica u Đulinu vrtu, gdje postoji i mali simpatičan amfiteatar u prirodnom okruženju. Festival se obično održava u lipnju, a lani je iznimno održan u rujnu. Na festivalu gostuju pripovjedači iz cijeloga svijeta. Umjetnički direktor festivala je Aleksandar Kovačević, producentica je Aleksandra Ković Puškarić.

image
Detalj sa Šmitova jezera koje je duboko 30-ak metara
Ivana Nobilo/Cropix

- U to doba je bio običaj da krsne kume daju ime djetetu koje se krsti, tako da je Ivana zapisana kao Joana Emilija Kornelija Henrieta Mažuranić - dodaje, pokazujući u strop, u freske-medaljone koje prikazuju zgode iz Isusova života. Stare su oko 130 godina, a njih je izradio ukrajinski umjetnik Ahmetov. Na samim zidovima pak naznake da crkva skriva još tajni - male pukotine u kojima se naziru slikarije koje tek treba otkriti svijetu. Za jednu od njih smatra se da prikazuje kralja Tomislava i da bi mogla imati veze s Otonom Ivekovićem koji je poznat po historijskim prikazima, dodaje Sabina i otkriva još jednu zanimljivost - kip Marije Magdalene koja drži lubanju u ruci. To uvijek zapne za oko djeci pa je pitaju: "Zašto teta drži lubanju". - Znamo da je ona bila kamenovana i onda je Isus rekao: Tko nema grijeha, neka prvi baci kamen. Ova lubanja je znak njezine prošlosti - objašnjava.

image
Unutrašnjost crkve u Ogulinu
Ivana Nobilo/Cropix

U neposrednoj okolici Crkve, u središtu Ogulina sve je blizu i nadohvat ruke, udaljenosti od spomenutih atrakcija broje se doslovno u desecima metara, nalaze se - osim umjetničkih metalnih instalacija vezanih uz legende i bajke te informativnih instalacija izrađenih od pleksiglasa kojima su sam grad i njegova okolica prošarani - još tri skulpture, odnosno spomenika. Prvi je posvećen kralju Tomislavu po kojem park nosi ime, a koji je podignut na tisućitu obljetnicu Hrvatskog kraljevstva. Drugi je vrelo Cesarovac, spomenik vodi kojom se napaja grad. - Tu vodu čuvaju, tamo gdje ona izvire u selu Turkovići, vile planinkinje. One imaju bijele duge haljine i crne kose. Imamo raznih vrsta vila i to možemo pročitati u bajkama Ivane Brlić-Mažuranić, no ove su bile planinkinje, i one tu vodu šalju ovdje. Kaže se da će žena koja se tu napije vode uvijek biti mlada, lijepa i vesela, a da će se momak koji se napije te vode oženiti s Ogulinkom - priča Sabina. Dječaci navodno nisu sretni kad to čuju. - Počnu pljuvati vodu. No, čemu sad tako, smirite se... Tu se toliko dečki napilo vode, da vi nećete stići na red, veća je lista nego za magnetsku rezonancu - šali se Sabina.

image
Pripovjedačica Sabina Gvozdić posjetitelje grada vodi zanimljivom Rutom bajke
Ivana Nobilo/Cropix
image
Park kralja Tomislava danas krase napuljske lipe i spomenici, među ostalim onaj kralja Tomislava
Ivana Nobilo/Cropix

Na kraju, i možda najvažnije, na samom rubu parka stoji bista Ivane Brlić-Mažuranić, postavljena tamo na 100. obljetnicu njezine smrti. Nijema, a opet tako živa, mirno gleda u centar grada koji je toliko voli i u kojem su bajke doslovno postale stvarnost.

image
Šmitovo jezero izaziva na fotku svojom smaragdnom bojom
Ivana Nobilo/Cropix

Sportska uzbuđenja na jezeru Sabljaci

Akumulacijsko jezero Sabljaci, koje je nastalo zahvaljujući rijeci Zagorska Mrežnica, 11. je jezero po veličini u Hrvatskoj, a odlaskom do njegovih obala nećete ostati uskraćeni za lijep pogled. Osim toga, kod njega je i kamp-izletište Sabljaci, u kojem se može kampirati, ali i iznajmiti supove ili bicikle. Što se tiče opcija za one koje uživaju u biciklizmu, ogulinsko područje ima dvije biciklističke rute oko Dobre i Sabljaka, dužine 16 i 13 kilometara. Lani su se u sklopu manifestacije Ljeto u Ogulinu (koji organiziraju TZ grada Ogulina i Grad Ogulin), osim besplatnih obilazaka Rute bajke, na jezeru Sabljaci održavale male škole čvorologije i balansiranja. Njih je organizirao DMC Open Land iz Karlovca, koji organizira adrenalinske radionice i sadržaje na području Ogulina.

image
Ivanina kuća bajke šareno je i zabavno mjesto koje se će svidjeti svakom bajkoljupcu
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ljubitelji prirode svakako moraju na Klek koji se naziva kolijevkom planinarstva u Hrvatskoj
Ivana Nobilo/Cropix
RUTA BAJKE


Pripovjedačica Sabina Gvozdić: "U svaku bajku ulazim kao u kuću"

Ruta bajke, pripovjedačka tura po centru i okolici Ogulina, tijekom koje Sabina Gvozdić posjetitelje upoznaje s neraskidivom vezom bajkovitog svijeta Ivane Brlić-Mažuranić i njezina rodnog grada, ima ukupno 12 punktova i idealna je za obitelji s djecom. Posjetitelji koji su zainteresirani za odlazak na Rutu bajke potrebne kontakte mogu pronaći na internetskoj stranici ogulintales.com te dogovoriti termin. Sam obilazak počinje u središtu grada i obično traje sat i pol vremena, a pripovjedačica Sabina, iza koje je već deset godina pripovijedanja te brojni pripovjedački nastupi, program mijenja ovisno o dobi posjetitelja, odnosno o uzrastu djece.

Po želji, ruta može biti produljena i na okolicu grada, do punktova koji se nalaze na Šmitovom jezeru i jezeru Sabljaci, a Sabina isto tako pripovijeda i na samom Kleku. Ta je opcija, tvrdi, nešto zahtjevnija, no ova u gradu je vrlo pristupačna jer se hoda po ravnom i sve je vrlo blizu - u rasponu od najviše 400 metara. Što se tiče samog Kleka, na njemu pripovijeda bajku "Vještica" koju je napisala Ema Božićević, još jedna ogulinska spisateljica, čije su bajke, pošto su izašle kad i "Priče iz davnina", ostale u njihovoj sjeni. - Tu bajku izvodim na vrhu Kleka. Uzmem kostim u ruksak, s posjetiteljima odem na vrh Kleka, presvučem se i tamo je ispripovijedam. To je zaista poseban doživljaj - tvrdi Sabina.

Zanimalo nas je koja joj je najdraža bajka. - Ona koju taj čas pripovijedam, a od Ivane zasad pripovijedam dvije, 'Šumu Striborovu' i 'Regoča', a pripremam 'Jagora'. Jako mi je draga bajka 'Regoč', drag mi je i 'Jagor', 'Lutonjica Toporko i devet župančića' - govori. Otkriva nam i neke od tajni pripovijedanja. Za "Regoča" joj je, primjerice, trebalo dvije godine. - Pripovjedači obično pripovijedaju narodne bajke jer je moguća improvizacija, važno je znati kostur. Ali, umjetničku bajku iz poštovanja prema autoru i djelu ne mogu improvizirati. Primjerice, 'Regoč' traje 55 minuta, memorirala sam ga. Napraviš skice i skice su velike, to su bajke od 20, 30 stranica, imam samo 12 stranica skica, ali malo-pomalo - objašnjava.

U svaku bajku, nastavlja dalje, ulazi kao u kuću. - I onda sam neko vrijeme u toj kući, dok mi svaki centimetar te kuće ne postane poznat. Možda sam zato time toliko opčinjena, ne mogu drukčije naučiti. Moram znati svaku riječ, moram sve razumjeti, svaki kutak te kuće, inače ne mogu prenijeti - objašnjava zaneseno.
Cijene: Cijene obilaska na Ruti bajke variraju. Primjerice, obilazak za obitelji u Ogulinu iznosi 300 kuna, a 400 kuna za grupe. Cijena obilaska Rute bajke koja uključuje i dva jezera iznosi 500 kuna, a ona na Kleku 600 kuna. Popust se može ostvariti uz pomoć aplikacije Mudrica koju je izdalo Ministarstvo demografije.

image
Već na samom putu prema Kleku vidljive su stjenovite formacije zanimljivih oblika
Ivana Nobilo/Cropix
image
Ogulinski kraj obiluje domaćim proizvodima, među ostalim krumpirom
Ivana Nobilo/Cropix

Što pojesti u Ogulinu?

Osim čak 50 vrsti palačinki koje se nude u hotelu Frankopan, oni željeni tradicionalnijih okusa mogu isprobati ogulinsku masnicu. Riječ je o tradicionalnom kolaču nastalom u nekadašnja vremena, kad nestašica nije bila rijetkost. No, domaćice su, objašnjava Sabina, kombinirale što su imale kod kuće i tako je nastala masnica. Riječ je o kolaču koji se radi od svinjske masti, brašna, jaja, kvasca, soli i luka. "Čak postoji legenda o masnici i Napoleonu. Naime, jedan od Napoleonovih generala u Oštarijama je počeo graditi most sa 12 lukova, kao za 12 mjeseci u godini. No, Napoleon se iživcirao zašto on troši toliko vremena na tom mjestu, zašto gradi tako skup most. General mu je govorio da zna da je puno potrošio, ali da ljudima treba most i neka dođe i neka pogleda kakva su oni sirotinja i kakav kolač peku i neka se uvjeri da im trebaju pomoći. Navodno je došao, probao ogulinsku masnicu i sve mu oprostio jer je bila izvrsna, a po kolaču je vidio da je narod siromašan, ali domišljat - priča Sabina. Od ostalih ogulinskih jela izdvaja kiselo zelje s krvavicama ili pak ogulinske mošnje odnosno štrukle od konoplje. U ogulinskom kraju, tvrdi, isto tako postoje brojni OPG-ovi koji nude domaće proizvode, među ostalim krumpir, domaći med, zelje... Izdvaja i mlin na Dobri u okolici Ogulina, star 150 godina, u kojem se, osim što se može pogledati kako se nekad radilo brašno, ono može i kupiti. Posjet mlinu je uz najavu.

image
Ako se zaputite prema Šmitovu jezeru, vrlo vjerojatno ćete vidjeti i ljame
Ivana Nobilo/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. rujan 2022 16:24