Vidimo se kod slona! A može i kod "repera", ili kod Osječana. Koju god da vam od ovih geografskih smjernica da lokalac u Osijeku, naći ćete se na istom mjestu, Trgu Ante Starčevića, nekoliko koraka od prepoznatljivog simbola grada - konkatedrale svetog Petra i Pavla.
Upravo na tom mjestu počinje naš obilazak najvećeg slavonskog mjesta u pratnji vodičice Veronike Završki. Krenula sam u obilazak osjećajući se pomalo kao "domaća", kao da sve već znam. Posjetila sam Osijek već nekoliko puta, volim ga, izaziva u meni neku sreću i smirenost. Europska avenija jedna mi je od najljepših ulica u Hrvatskoj. Šetajući promenadom poželim sva svoja jutra provoditi u joggingu uz obalu Drave, uživam prolaziti kraj žamora mladih u Tvrđi...
Ali obilazak s Veronikom, Osječankom koja o svom gradu zna sve, i najmanje detalje, i zabavne priče, i urbane legende, bio je nešto posebno. Kao da su sve te zgrade, ulice, parkovi i trgovi kroz nju dobili svoj glas, kontekst i u mojim očima postali još ljepši i posebniji.
Stojimo, dakle, na glavnom gradskom trgu, pored spomenika Ocu Domovine po kojem je dobio ime, a koji su zbog neobičnog položaja dlanova duhoviti lege prozvali - reperom.
Slon s početka teksta je kip na zgradi na uglu Ribarske i Strossmayerove ulice, a pod "Osječani", osim svih divnih ljudi oko vas, misli se na skulpturu kipara Branka Ružića "Ljudi", koji se među lokalcima često naziva i "grupa građana". Kroz povijest su se u bronci izlijevali velikani, heroji, banovi i kraljevi, no ova skulptura odaje počast svim građanima Osijeka i omiljena je fotografska lokacija. Odmah shvaćamo zašto. Bilo da nekom od "građana" sjednete u krilo ili se popnete na skulpturu i zagrlite ga leđa, s glavnog gradskog trga dobit ćete jedinstvenu fotografiju s konkatedralom i njezinim visokim tornjem u pozadini.
Zavirujemo u konkatedralu koju je dao izgraditi biskup Josip Juraj Strossmayer, a izvana je dovršena za nevjerojatne četiri godine, od 1894. do 1898. Uređenje unutrašnjosti ipak je potrajalo nešto duže.
Divimo se nedavno obnovljenim orguljama, a Veronika nam ukazuje na jednu zanimljivost na njezinu svodu. Unutrašnjost je, dakle, uređivana desetljećima nakon dovršetka crkve, a oslikavanja svoda primio se od 1938. do 1942. slikar Mirko Rački. Uz svece i anđele, uobičajene likove crkvene scenografije, Rački je u jednom kutu naslikao i dva borca za prava malog čovjeka: Stjepana Radića i Matiju Gupca.
Od konkatedrale i centra krećemo u šetnju prema Tvrđi, starom dijelu grada i najpoznatijem simbolu Osijeka. Kakva je to šetnja! Oko dva kilometra laganog hoda otkrilo nam je najljepši park u Hrvatskoj, jedan od najljepših secesijskih nizova u Europi s pregršt zelenila, ali i uređenom biciklističkom stazom koju, uvjerili smo se, Osječani itekako koriste.
Ubrzo nakon napuštanja Starčevićeva trga s lijeve nas strane pozdravljaju dvije sfinge koje čuvaju ulaz u park Sakuntala uređen krajem 19. stoljeća prema zamisli Viktora Axmanna i Ivana Domesa.
Centralno mjesto u parku, koji je proglašen najljepšim u Hrvatskoj, krasi kip Sakuntale, junakinje staroindijskog epa. Put nas dalje vodi Europskom avenijom, ulicom u kojoj se jedna za drugom nižu prekrasne palače iz secesije.
Mnoge od njih su obnovljene, ali čak i one čije su fasade obrasle bršljanom i nagrizene su vremenom imaju neki šarm i ljepotu. Šetnja od centra prema Tvrđi posebna je i zbog mnoštva zelenila. Prema nekim podacima, Osijek je grad s najviše zelenila i uređenih zelenih površina u Hrvatskoj i to nam se čini u potpunosti istinito.
S obje strane ulice prostiru se parkovi i livade, a najveći i najljepši među njima je Perivoj kralja Tomislava, koji se prostire na više od 45 tisuća metara kvadratnih i vodi do same Tvrđe. Njegovi drvoredi jablana i lipa, kao i šetnica omeđena stablima kestena, omiljeno su okupljalište Osječana i mjesto na kojem ljeti pronalaze hlad i bijeg od smoga i asfalta.
Stižemo u ponos Osijeka, njegov zaštitni znak, mjesto na kojem povijest živi u svakom kamenu, a opet vrvi životom i mladenačkim žamorom. Barokna osječka Tvrđa iz 18. stoljeća trenutno prolazi veliku rekonstrukciju i obnovu, ali dio radova je gotov i njezino novo, ušminkano lice već je vidljivo. U Tvrđi su smješteni muzeji, fakulteti, prostori gradske uprave, kafići i restorani, tako da su njezine ulice uvijek pune i život grada se, osim u samom centru iz kojeg smo stigli, velikim dijelom odvija upravo ovdje. To nas i ne čudi nakon što smo doznali da je gotovo svaki peti stanovnik Osijeka student, a oni se upravo u Tvrđi okupljaju, školuju, druže, izlaze...
Tvrđa je nekad imala četvora vrata, od kojih je danas sačuvan samo sjeverni ulaz - Vodena vrata. S Veronikom posjećujemo taj ulaz koji gleda na Dravu, uz koji je postavljena spomen ploča graditelju Tvrđe, Johannu Stephanu von Beckersu. Zaintrigirala nas je priča da je, prema legendi, njegovo tijelo zazidano negdje s vanjske strane bedema, a još više da je negdje u stoljetnim zidinama skriveno nikad pronađeno blago.
Izlaskom iz Tvrđe kroz Vodena vrata našli smo se na rubu jedne od najljepših šetnica uz rijeku u cijeloj Hrvatskoj, a to je osječka promenada, formalnog imena Šetalište kardinala Franje Šepera. Široka šetnica na kojoj idiličan suživot vode šetači, trkači i biciklisti, jer svatko ima jasno označen svoj dio staze, proteže se od gradskog centra do Tvrđe, a u planu je i produženje do Donjeg grada. Nedaleko od centra i Zimske luke nalazi se i nedavno obnovljen Pješački most, koji se naziva i Bijeli most, a s kojeg se pruža prekrasan pogled na Dravu i Baranju. Drava je, naime, prirodna granica između Slavonije i Baranje pa prelaskom nekog od mostova ili vožnjom kompom u toplim mjesecima zapravo idete iz jedne u drugu regiju.
Mi smo ovom prilikom ostali na slavonskoj strani Osijeka i vratili se kroz Vodena vrata u Tvrđu kako bismo zavirili u Regionalnu vinoteku. Ovdje, okruženi stoljetnim zidinama, možete probati najbolja vina osječkih vinara, a voditelj, iskusni sommelier Damir Zrno, ispričat će vam sve o bogatoj povijesti i velikom vinskom potencijalu ovoga kraja te vas upoznati s najvažnijim sortama i predstaviti vam marljive vinare koji stoje iza najpoznatijih etiketa.
Osijek je ove godine na Danima hrvatskog turizma proglašen najboljom kontinentalnom destinacijom gradskog turizma, a prošle im je godine pripala nagrada za najbolji Advent. U svojih nekoliko posjeta posljednjih godina vidjela sam kako se grad neprestano uređuje, mijenja i napreduje, a turistička ponuda, ugostiteljska i vinska, kao i ponuda smještaja, neprestano rastu. Zato dajte Osijeku šansu, posvetite mu više od jednog dana i dopustite da vas osvoji svojom arhitekturom, zelenilom, fantastičnom hranom i vinima te širokim, iskrenim osmjesima svojih stanovnika.
