Arena i Nezakcij prava su dva bisera istarske povijesti i arheologije. Dok je Arena najrazvikaniji spomenik Istre, Nezakcij se samozatajno skriva u obližnjim šumarcima blizu Pule, ali svatko iz povijesti zna da je to mjesto bilo prijestolnica Histra, prastanovnika Istre koji su krvavo skončali u bitci za opstanak s Rimljanima. Kako bi ponovno podsjetili one najmlađe, ali i one nešto starije, na slavnu istarsku povijest i bogato kulturno nasljeđe iz doba antike i Histra, Arheološki muzej Istre do kraja lipnja prezentira u sklopu 26. Edukativne muzejske akcije – te dvije "izvanredne" arheološke teme.
U Arheološkom muzeju Istre omogućili su tako do kraja lipnja besplatan posjet Nezakciju i Amfiteatru za sve sudionike Edukativne muzejske akcije, a novitet je što se u ovogodišnjoj akciji može sudjelovati i na društvenim mrežama Arheološkog muzeja Istre s posebnim naglaskom na TikTok @arheoloski.muzej.istre. To je prvi muzejski TikTok u Hrvatskoj i platforma na kojoj je pulskom muzeju cilj upoznati mlađu publiku s kulturnom baštinom Istre i radom muzeja. U sklopu akcije moguća su stručna vodstva na otvorenom za vrtiće i škole po ovim izvanrednim arheološkim spomenicima.
A zašto posjetiti Arenu, osim toga što je naprosto "must" ako ste u Puli ili Istri. Da, možda će netko reći da je dovoljno prošetati oko nje, da bi se uživalo u njenoj grandioznosti i eleganciji. Ali nije. Vjerujte meni, "domorocu" koji svakodnevno prolazi kraj ove spektakularne grdosije koja baš svaki put oduzima dah. Kada uđete u Arenu, a ne idete na filmski festival ili neki koncert, atmosfera je sasvim drugačija. Posebno u večernjim satima. U taj smiraj dana, zidovi pulskog Amfiteatra počinju šaputati neke svoje davne priče. Jer njih ne nedostaje, a pulska je Arena svašta doživjela i vidjela otkad su je sagradile "vile" preko noći noseći kamenje s Učke, kako kaže najpoznatija legenda o nastanku ovog spomenika koji je u zlatno doba mogao primiti čak 23 tisuće gledatelja. Ispričat će vam sve to vodiči u ovoj akciji.
Zanimljivo je da se ne znaju podrobniji podaci o vremenu gradnje Arene, pretpostavlja se da se odvijala u nekoliko faza tijekom 1. stoljeća. Smatra se da je već u doba cara Augusta na istome mjestu stajala slična, ali manja i pretežno od drva sagrađena građevina. Za vrijeme vladavine dinastije Flavijevaca (Vespazijan, Tit, Domicijan) u drugoj polovici 1. stoljeća Arena je dodatno proširena, drveni dijelovi su zamijenjeni kamenom, a Arena poprima današnji izgled.
No, bila je daleko grandioznija nego što je danas, priča nam dalje vodič. Imala je pokrov koji je štitio gledatelje od sunca kako bi ugodnije uživali u praćenju borbi, a gledalište je bilo puno veće i prostiralo se do vrha Arene. Danas nema ostataka tog gledališta, ali ga lako možemo predočiti. Već vidim krcatu Arenu u to doba kada su stanovnici iz cijele Istre dolazili gledati borbe u Pulu. Bilo je otvoreno čak 15 ulaza, a kameno gledalište označeno tako da su bile urezane granice za svaku sjedalicu, a na njima urezani inicijali osobe za koju je mjesto bilo rezervirano. Danas tih sjedećih stepenica više nema jer je dobar dio građevnog materijala iskorišten kasnije tijekom stoljeća za gradnju nekih drugih objekata. Samo se manji dio čuva u muzeju, a vodič nam kaže da je dio njih vjerojatno ugrađen u pulsku katedralu. Bilo je i mnogo kipova koji su ukrašavali Arenu.
Nakon ulaza nalazile su i prostorije gdje su se držale divlje zvijeri, iako se točno ne zna koje su u Puli sudjelovale u borbama. S druge strane tih prostorija je prostor za molitvu. Posvećen je, naravno, gladijatorima koji su imali priliku prije borbe pomoliti se božici pravde Nemezi da ih spasi, da pobjede i prežive.
Saznat ćete nešto sasvim novo, pa čak i ako ste već bili u Areni. Primjerice da postoji podzemni hodnik i prostorija koja sada nije otvorena za javnost, a vidi se ispod kamenog gledališta, gdje su nakon gladijatorskih borbi nosili mrtve ili ranjene gladijatore. Vodič nam kaže kako taj dio nije otvoren za javnost i pretpostavlja se da je prostorija vodila izvan Arene.
Kada prošećete svim tim hodnicima i prolazima, morate se spustiti i u Arenino podzemlje. U velikoj podzemnoj prostoji, koja je nekad vjerojatno služila kao skladište gdje su se gladijatori pripremali prije borbe, od 1969. godine nalazi se izložba posvećena amforama i proizvodnji maslinova ulja te vina koju je otvorio arheolog Štefan Mlakar. Jer istarsko maslinovo ulje, koje i danas reda zlatne medalje na brojnim domaćim i inozemnom natjecanjima, i u to je davno doba bilo na glasu. To dokazuje i nalazište velike antičke uljare u Barbarigi nedaleko od Pule koje je danas zatrpano. No, nalazi su izloženi u ovom podzemnom prostoru kao i slika samog nalazišta koje je impozantno. Ovo veliko postrojenje u to je davno doba proizvodilo oko šest tisuća litara ulja. Ovdje možete pogledati i veliku izložbu amfora koje su pronađene na morskom dnu u akvatoriju oko Istre. Nakon toga izaći ćete iz podzemlja natrag na užareni pijesak Arene sasvim oduševljeni. A onda se samo prepustite uživanju, bez povijesti i mitova.
Nakon predaha i kavice u nekom od obližnjih kafića, skok u automobil i u smjeru mjesta Valtura koje je desetak kilometara udaljeno od Pule. Do Nezakcija se može vrlo lako. Cestom od Pule pa sve do Valture, a kod lokalne crkve skreće se lijevo i prati znak Nezakcij. Dolazi se do ulaza u taj nestali grad. Nema ulaznica pa se uvijek možete prošetati i vidjeti razmjere uništenoga grada i života nekadašnjih stanovnika. Divno je to mjesto, posebno kada nema nikoga. Vjetar huji s mora, kao da duše Histra ne daju mira. Čuju se njihovi glasovi koji smiruju. Divna energija tog mjesta.
Arheološki lokalitet Nezakcij, poznatiji kao prijestolnica Histra, otkriven je početkom 20. stoljeća. Prva sustavna arheološka istraživanja počela su krajem ljeta 1900. godine, no tek tijekom istraživanja lokaliteta 1901. godine i otkrićem epigrafskog spomenika posvećenom caru Gordijanu III. na kojemu je uklesano skraćeno ime grada Nezakcija potvrđena je njegova lokacija.
Za mene je to ishodište, izvor istarske biti. Mjesto po kojem je Istra i dobila ime, kao i Istrijani. Mjesta gdje su Histri, kako ne bi bili osvojeni, ubili svoje obitelji, svoju djecu, a zadnji si je život oduzeo kralj Epulon. Bili su hrabri, ponosni, nisu se htjeli predati. Iza njih su ostale zidine, ostao je duh i priča.
Nazivaju ga najstarijim istarskim gradom, a materijalna činjenica koja to dokazuje je već spomenuti zavjetni žrtvenik caru Gordijanu (3. st.) na kojoj piše Res Publica Nesactiensium. Danas se na ovom meditativnom mjestu mogu vidjeti ostaci antičkog i kasnoantičkog doba i to bedemi dugački 800 metara. Zatim ćete na samom ulazu u grad Nezakcij, između rimskih i prapovijesnih vrata, uočiti nekropolu. Ovdje su pronađene urne i predmeti koji dokazuju da se tu živjelo od 9. stoljeća prije Krista. Samoubojstvom Epulona nije stao svijet. Povijest se nastavila i ona kaže da su Rimljani poslije te krvave opsade 177. pr. Kr. porušili Nezakcij, a na istome mjestu sagradili novi.
U duhu tadašnje arhitekture sagradili su forum s tri hrama, prostrane terme, a na padinama se nalaze ostaci raskošnih privatnih građevina. U arheološkim iskapanjima ovdje su pronađeni predmeti visoke umjetničke vrijednosti. S vremenom, rimski je grad počeo gubiti svoj izgled te je postao kasnoantičko utvrđeno naselje. Iz tog su perioda i ostaci stare bazilike. Krah je Nezakcij doživio nekoliko stotina godina kasnije.
U sedmom su ga stoljeću uništili barbari. Koga zanima nešto više o čitavoj povijesti i svemu što je pronađeno na ovom lokalitetu, najbolje je da krene put Arheološkog muzeja u Puli koji je svojedobno organizirao i veliku izložbu o Histrima.