Opisati Slavoniju kao zlatnu ravnicu ne samo da je klišej, nego je i potpuno krivo. Svatko tko je ikad posjetio ovaj zaista poseban kraj, zna da je Slavonija mnogo, mnogo više. Kako bismo se i sami još jednom uvjerili u to, krenuli smo putem Slavonije, u istraživanje Brodsko-posavske županije.
Obišli smo nekoliko lokacija, na kojima smo otkrili slavonsku tradiciju koja se još njeguje u rančevima i salašima te otkrili čari seoskog turizma. Isprobali smo najbolje kuline na ovom području. Naime, svima dobro poznati kulin, u ovom dijelu Slavonije zove se kulin, a u Baranji ga zovu kulenom. Otići u Slavoniju i ne probati njihove specijalitete bilo bi kao da niste tamo ni bili. Slanina, sir, domaći med, ajvari, u većini mjesta radi se još na tradicionalan način, prema receptima koji su se prenosili s koljena na koljeno. No, u Slavoniji ćete probati i neke od najboljih ribljih jela. Naravno, govorimo o riječnim ribama. Som, šaran i smuđ najpopularnije su vrste riba od kojih Slavonci rade jedinstvene obroke.
Mi smo se posebno obradovali kada smo u Staroj Kapeli, prvoj postaji nakon Zagreba, probali kruh i mast, ukrašen crvenom paprikom. Ta slavonska, možemo je nazvati delicija, nešto je što svi pamtimo iz djetinjstva (čak i mi koji smo odrasli u Zagrebu i nemamo veze sa Slavonijom), a probati je u autohtonom okruženju, mast na tek ispečenom domaćem kruhu, nešto je što se posebno cijeni i ne propušta u Slavoniji. Iako nas je već “dobila” s kruhom i masti, nakon razgledavanja, Stara Kapela oduševila nas je još i više.
Smještena među obroncima Požeške gore, ovo mjesto stvoreno je za potpuni odmor od užurbanog života. U Staroj Kapeli vrijeme kao da je stalo. Stare slavonske kuće, kočije, bunari, ulična rasvjeta, sve izgleda poput nekog seta za film koji vas vodi 100, 200 godina u prošlost. A upravo su to iznajmljivači i vlasnici kuća u selu htjeli postići.
- Stara Kapela danas ima 15-ak kuća. Kada su djed i baka umrli, obitelj je odlučila prenamijeniti imanje u turističke svrhe. Kako su počeli preuređivati, tako su ljudi dolazili i svidjela im se ta ideja te su i sami kupili nekoliko kuća u selu i počeli i sami preuređivati. Ubrzo smo osnovali udrugu Eko-etno selo s ciljem da cijelo selo obnovimo, prikažemo ga u tom nekom tradicionalnom stilu kako je bilo prije 200 godina i turistima omogućimo da dožive taj jedan doživljaj slavonske tradicije kroz prikaz toga kako su živjeli naši stari. Svako imanje koje se ovdje nalazi uređeno je u tradicionalnom slavonskom stilu. Sadrži alate, objekte koje su naši stari koristili, a pružamo gostima mogućnost i da sudjeluju u nekim aktivnostima poput vrcanja meda gašenja kreča, itd. - priča nam Ivan Tucić i dodaje kako iznajmljivači i članovi udruge trenutno rade na “sokaku starih zanata”.
- Slavonska tradicija je peći rakiju tako da smo razmišljali o pecari. Nabavili smo pecaru iz 1820., radi se kovačnica, stolarska radionica. Ovdje se nalazi i stari dom i tamo nam je tkalačka radionica. Pokušavamo dočarati kako je od sjemenke lana došlo do tradicionalne nošnje - govori nam Tucić dok nam pokazuje tkalačke stanove koje su nekada koristile Slavonke.
Jedinstveno selo poznato je i po tome što ga zaobilaze komarci, a nema ni signala na mobitelu. Tu susjedi komuniciraju osobno ili eventualno preko fiksnih telefona. Nas je oduševila i javna rasvjeta u selu. Riječ je o kombinaciji starih slavonskih greda s prepoznatljivim fenjerima na vrhu. Na svakom od stupova nalaze se drvene tabela na kojima su ispisani stihovi najpoznatijih hrvatskih pjesnika poput Dragutina Tadijanovića, Dobriše Cesarića i ostalih.
Uređena je i 13 kilometara duga pješačko-biciklistička staza uz koju se nalaze replike nekadašnjih čardaka-vidikovaca.
- Šetnjica počinje na kraju sela i ide po okolnim brdima te završava na početku sela. Na tome putu nalaze se i poučne table na kojima možete saznati više o biljkama i životinjama koje se nalaze u ovom kraju - dodaje Tucić.
Hodajući kroz selo, Tucić nam objašnjava kako se nekada na kućama, ispod prozora, mogao vidjeti simbol srca. To je značilo da se u kući nalazi neudana, mlada djevojka te da prihvaćaju prosce.
Mnogo je takvih zanimljivih priča o slavonskim selima koje će vam ispričati domaćini. Jedan od njih je i Antun Staklarević, član Poljoprivredne braniteljske zadruge Stara Kapela i vlasnik imanja Tunjina kuća na čijem se imanju snimao i show “Život na vagi”.
Proveo nas je kroz imanje i upoznao s tradicionalnim slavonskim namještajem kojim su opremljeni apartmani, no zanimljivo je kako se i na samom imanju nalazi i velika dvorana, koja je za potrebe snimanja showa služila kao sportska dvorana, u kojoj se mogu održavati konferencije i team buildinzi.
Stara Kapela danas ima devet živućih žitelja, no ni u povijesti nikada selo nije bilo veliko.
- Najviše stanovnika bilo je između dva rata, a nakon Drugog svjetskog rata broj opada. Prvi popis stanovništva iz 1756. godine nalazi se na tabli u selu i tu možete pročitate koje su obitelji ovdje živjele i koliko su imale članova. Selo nikada nije bilo bogato. Ljudi su se prvenstveno bavili paljenjem kreča i to su razvažali sve do Petrinje - dodaje Tucić i objašnjava kako prvi zapisi iz sela potječu još iz 1275. godine, a neke od prvih kuća stoje još i danas. Kapelica, koja se nalazi u selu, datira iz 1891. godine kada su mještani podignuli novu kapelicu nakon što im je ona na brdima razrušena tijekom prodora Turaka.
- Na samom ulazu u kotlinu bila je mala kula u vlasništvu obitelji Gorjanski. Na ulazu su zapravo bile dvije kule blizanke, a druga je bila na suprotnoj strani brda, preko puta rijeke Orljave, u Brodskom Medenovcu. Ostaci kule u Brodskom Medenovcu su i dan danas vidljivi. Kule su služile kao obrana za vrijeme Otomanskog Carstva. Selo se razvijalo kao kmetsko selo plemića obitelji Gorjanski i sve do 1760. godine bilo je raštrkano po obroncima. Ovaj oblik koje selo danas ima u kotlini je tek napravljeno po nalogu Marije Terezije radi lakšeg prikupljanja poreza. Zato se u Slavoniji kaže “selo se ušorilo”, jer je svima bilo naređeno da se zbog lakšeg prikupljanja poreza naprave kuće bliže prometnici - objašnjava nam Tucić.
Stara Kapela zaista je mjesto koje mora posjetiti svatko tko želi slobodno vrijeme provesti daleko od vreve grada, stresa i mobitela. No, Slavonija nudi ponešto za svakoga.
Nedaleko od Stare Kapele, u Brodskom Stupniku nalazi se hotel Stupnički dvori. Hotel se nalazi na imanju vinarije Galić, koja upravo na ovom mjestu proizvodi svoj odličan pjenušac. U Brodskom Stupniku nalazi se mnogo salaša, rančeva, vila za odmor koje su opremljene saunama, bazenima, a jedinstven pogled na slavonske vinograde oduševit će svakoga. Upravo tu se proizvode jedni od najboljih hrvatskih pjenušaca. - Imanje se prostire na 50 hektara i tu smo iz Kutjeva preselili kompletnu proizvodnju pjenušaca. Naši enolozi inzistiraju da radimo prema klasičnoj francuskoj metodi. Isključivo govorimo o pjenušcima, jer se šampanjac proizvodi samo u regiji Champagne. Bazna vina radimo na bazi Chardonnaya. Pjenušci se odležavaju tri do četiri godine te im treba još nekoliko mjeseci nakon punjenja da budu spremni za prodaju. Izuzetno je bitno kako strojevi rade, primjerice jedan boks s vinima vrti se sedam dana, sedam sati i sedam minuta, a bitno je i kada se grožđe bere. Zbog većih kiselina koje su potrebne za pjenušac, Chardonnay se bere nešto ranije - objašnjava nam Alen Zadravec, upravitelj vinograda vinarije Galić.
Stupnički dvori, osim vlastite vinarije, imaju i vinski podrum s prostorom za degustaciju u koji je odlično pobjeći od visokih temperatura. Zna se da u Slavoniji nikada nećete biti gladni, a izbor jela je samo na vama. Odlična riblja jela, meso, domaći kulin i sirevi, deserti poput tašni, itd. Iz Slavonije ćete otići punih trbuha.
Iako u svakom trenu siti, u Slavoniji morate uvijek napraviti mjesta za još. Svaki pravi Slavonac prvo će vas ugostiti čašicom rakije nakon čega slijedi red kulina, red sireva, a tek onda dolazimo do prave gozbe. Na eko-etno salašu Savus, koji se nalazi u Bukovlju, iznad Slavonskog Broda, možete probati pravu slavonsku delikatesu smuđa na bukovačama. Odlična hrana i dobra zabava na salašu Savus učinili su ga dobro poznatim među svim Slavoncima, no kako bi ulovili taj slavonski “štih”, u salaš dolaze iz svih krajeva Hrvatske.
- Cijela priča je krenula kada smo napravili hotel Savus na Korzu, a imali smo tu na obroncima obiteljsko nasljeđe. Shvatili smo da je vrijeme da pokrenemo i dočaramo jednu priču te zaokružimo cijelu turističku priču koju imamo unutar proizvodnje domaćih proizvoda, slavonske kuhinje, recepte koje njegujemo od davnina, mogu reći i od šukunbaka i šukundjedova koji su se prenosili s generacije na generaciju - proizvodnja kulina, kobasica, kiselog kupusa, ajvara i ostalih recepata koji su se održali godinama. Htjeli smo to ukomponirati kroz jedan turistički objekt koji bi bio u tom duhu. To smo napravili kroz ovu kombinaciju sportskih terena, rekreacije i slavonskog štiha ovdje u Bukovlju gdje je sve u autohtonom, domaćem stilu - priča nam Ivan Bogović, direktor salaša Savus, i dodaje kako je cijeli objekt izrađen od starog drveta i starih kuća koje su bile za rušenje.
- Nema nikakve nove građe, niti namještaja, sve je autohtono. Objekt je sagrađen od više od milijun komada cigle, koja je prošla kroz desetke ruku kako bi dobili ovaj štih. Ovdje je prije bilo odlagalište smeća te smo morali sve počistili i paziti da ne diramo stara drva ove prekrasne šume. Prilagođavali smo se prirodi u potpunosti. Napravili smo jedan tipičan slavonski objekt kojim se ponosimo. Ne radimo svaki dan, radimo samo grupe po dogovoru. Naš marketing je “od usta do usta”, pokušavamo u što većem domaćinskom duhu sve odraditi, da ljudi vide koliko je Slavonija bogata, autohtona, posebna i specifična. Njegujemo duh Slavonije, našu tradiciju i proizvodnju, zbog toga smo svi ovdje jer smo tako i odrasli i trebamo tako nastaviti. Čovjek može spasiti Slavoniju, uživamo u ovom poslu - kaže Bogović.
Svi ti turistički objekti koji njeguju slavonsku tradiciju, običaje i kuhinju okupljeni su u sklopu projekta “Okusi graničarskog Posavlja” te ćete vrlo često na imanjima, rančevima i salašima vidjeti upravo tu oznaku.
Jedan od njih je i sada već dobro poznati ranč Ramarin koji se nalazi u mjestu Garčin. Ranč je u potpunosti obiteljski posao, pokrenuli su ga braća i sestre Anja, Rea i Marin, a sve je krenulo od ljubavi prema konjima kojih je danas 18 na samom imanju. Ljubav prema konjima vidi se i u obliku umjetno napravljenog jezera.
- Ako pogledate iz dobrog kuta, vidjet ćete da jezero ima oblik konja. To smo tako zamislili. Odnedavno imamo i vlastiti aerodrom s avionom, no prvenstveno smo sve pokrenuli zbog konja - objašnjava nam Marin Samardžić dok nam pokazuje ranč. Ispod malog brdašca, s kojeg možete vidjeti jezero i ono o čemu nam je pričao Marin, nalazi se i vinarija. Proizvode tri sorte vina, crni pinot, graševinu i traminac, no možete ih kušati samo na ranču.
Posebnost ovog ranča su i simpatični bungalovi u kojem se može odsjesti. Bungalovi su opremljeni kupaonicom, klimom i TV-om, a imaju mogućnost i smještaja na kamp-parkiralištu te u hostelu. Odlična gastro ponuda zadovoljit će svakoga, a na Ramarinu će posebno uživati oni avanturističkog duha. Jahanje, pecanje, najam bicikala, dječje igraonice, sve je to u ponudi ranča koji ima i veliku klet koja može primiti do 72 osobe te je idealna za sajmove, vjenčanja, proslave i konferencije.
Nije Slavonija samo ravnica, hrana i uživanje. Slavonija ima i bogatu povijest, a kada ste u Brodsko-posavskoj županiji, nezaobilazan je posjet njezinom središtu, Slavonskom Brodu ili samo Brodu, kako kažu mještani. Iako šesti po veličini grad u Hrvatskoj, Slavonski Brod može se pohvaliti površinom najvećim trgom u Hrvatskoj. S trga se pruža prekrasan pogled na Savu, a upravo je rijeka žila kucavica ovog grada.
- Slavonski Brod postoji od prapovijesti i zahvaljujući otočiću zvanom Ada na rijeci Savi tu je bilo najlakše premostiti rijeku i zato je zadržan kontinuitet života i sve se događalo baš na tome mjestu - govori nam Vera Pudić, licencirani vodič Slavonskog Broda dok stojimo na Korzu.
- Nekada je tu postojalo mjesto Marsonia, ilirsko naselje što znači crna voda te je jedino ovdje bilo moguće utvrditi grad. Berislavići, prvi vlasnici Broda, dobili su ovaj posjed od biskupa Jajačkih i Srebreničkih i ovdje grade grad. Grad se otprilike protezao od Tvrđave do današnjeg Franjevačkog samostana Presvetog Trojstva. Bio je grad od četiri kvadrata u nizu, s drvenim palisadama, renesansni, moderan grad za to vrijeme. Slavonski Brod se počeo razvijati poslije Karlovačkog mira, kada Austrijanci utvrđuju svoju jugoistočnu granicu, grade utvrde i ustanovljavaju vojnu granicu - dodaje Pudić dok nas vodi prema Tvrđavi, velebnoj utvrdi koja je u mnogočemu oblikovala ovaj prostor.
- Tvrđava počinje s gradnjom 1715. godine, a dao ju je graditi veliki vojskovođa Eugen Savojski koji je i odredio strateško mjesto. Građena je sve do 1777. godine i kuriozitet je to što je sve do Domovinskog rata bila vojni objekt. Zvjezdasta je utvrda, baroknog tipa, građena za obranu od Turaka. Postoje takve četiri utvrde - Gradiška, Petrovaradinska, Osječka i ova naša. Najveći je spomenik kontinentalne Hrvatske, a ujedno je i spomenik nulte kategorije. Građena je prema Vaubanovom sistemu. U osnovi ima četiri bastiona, a začudno je što je toliko velika, čak i Nizozemce iznenađuje njena površina veća od 70 hektara. Trenutno se Tvrđava obnavlja pod sloganom “Arhitektura rata za arhitekturu mira” i sada se svi ti vojni sadržaji prilagođavaju suvremenom životu. Tvrđava nije bila napadnuta punih 200 godina, a najveći sukob događao se između same Tvrđave i sugrađana jer se zbog topova nije smjelo graditi ništa od čvrstih materijala.Tvrđava je imala četiri tisuće vojnika i bila je mjesto gdje su regrutirali vojnike za sva ratišta u svijetu. Trg i Grad bili su u sjeni Tvrđave. Samostan je bio građen u isto vrijeme kad i Tvrđava jer je do tamo bio topovski domet - dodaje Pudić.
Prolazeći šetnjicom naići ćete i na Splavarsku ulicu, a u ljetnim mjesecima morate nastaviti sve do gradskog kupališta “Poloj”, kojeg nazivaju i najljepšom riječnom plažom u Hrvatskoj, ali i šire.
- Nekada su na Savi bila brojna kupališta, išla su jedna za drugim. Jedno od kupališta bilo je Repićevo kupalište. Obitelj Repić u Brod je došla kako bi radila za Tvrđavu, a njihov istaknuti član bio je viceadmiral Anton Repić, koji je bio jedan od članova posade broda Carpathia koja je stigla u pomoć Titanicu. Brođani su voljeli ploviti, a manje je poznato da je upravo Brođanin Tomo Skalica prvi Hrvat koji je otplovio svijet 1851. do 1855. godine. Nažalost, službeno nije dobio tu titulu iz dva razloga. Prvi je jer nije vodio dnevnik, a drugi jer je u nekoliko navrata prekidao putovanje. Kada se vratio, prepričavao je svoje priče te su napravili feljton po njegovim putovanjima - objašnjava nam vodičkinja i dodaje kako je ipak njihova najistaknutija građanka Ivana Brlić-Mažuranić po kojoj se zove i glavni trg, ali i mnoge institucije u gradu.
- Iako nije rođena ovdje, Ivanu Brlić-Mažuranić mora se vezati uz Slavonski Brod jer su upravo ovdje rođena njezina biološka i njezina literarna djeca. Njezino najplodnije razdoblje, punih 46 godina, bilo je upravo u Slavonskom Brodu i vezano je uz Brod. Obitelj Brlić je i bez nje bila poznata, no ona je bila kruna obitelji - priča nam o poznatoj spisateljici Vera Pudić i govori kako je može zamisliti na balkonu svoje kuće koja se nalazi na trgu. Na samom trgu danas se nalazi i bista spisateljice, djelo Marije Ujević.
- Barokni trg napravljen kada je donesena odluka da Tvrđava više nije toliko vojno bitna, odnosno da njena svrha nije više ona zbog koje je građena jer se i promijenio način ratovanja. Krajem 19. stoljeća uglednici počinju kupovati posjede, placeve i počinju graditi palače. To je napravila i obitelj Brlić koja je rasla s gradom - dodaje Pudić.
Diljem grada možete naići na, kako je rekla naša vodičkinja, Ivaninu literarnu djecu pa tako Potjeh stoji uz samu Savu, koji je postavljen u sklopu projekta “Grad Brod - grad iz bajke”.
Slavonski Brod doista jest grad iz bajke, bilo da uživate uz šetnicu Save, slušate o njegovoj povijesti, biciklom istražujete njegove znamenitosti, zamišljate vrijeme kada se gradila impozantna Tvrđava ili samo sjedite na Korzu i ispijate kavicu. Također, Slavonski Brod početna je točka ako želite dalje istraživati županiju koja zaista ima mnogo toga za ponuditi.
Želite li istražiti prirodu ovog kraja, preporučujemo izlet do jezera Petnja. Petnja je umjetno jezero u čijoj okolici možete uživati u šetnji i prekrasnoj prirodi. Petnja je i drugi dom ribolovaca, a nudi i mogućnost veslanja i drugih vodenih sportova. Na interpretacijskim tablama možete saznati više o flori i fauni Petnje, a iako je kupanje zabranjeno, vidjet ćete pokojeg kupača. Nedaleko od Petnje, nalazi se izletište Pljuskara. Tamo se nalaze tri slapa, ali i mala špija na čijem su stropu fosili iz vremena kada je to područje bilo prekriveno Panonskim morem.
Slavonija je puna iznenađenja i zaista je mnogo više od same ravnice. Oni koji žele ponijeti barem dašak Slavonije, moraju svratiti u Novu Gradišku gdje se nalazi jedinstven dućan u kojem se nalazi najbolje od Slavonije. Osnovan prije pet godina, Slavonski dućan obuhvatio je više od 100 proizvođača s područja svih slavonskih županija, ali i istočnog djela Sisačko-moslavačke županije koja se teritorijalno nalazi u Slavoniji.
- Nudimo sve od Slavonije - od prehrambenih proizvoda, vina, rakija, likera, meda, raznoraznih namaza, tjestenina, domaćih kolača do odjevnih predmeta, suvenira.., Također, imamo kušaonu i pripremamo događaje i sudjelujemo na svim gradskim manifestacijama, ali radimo i catering. Drago nam je što smo pokrenuli dio proizvođača da registriraju svoje proizvode i ponude ih u Slavonskom dućanu - rekao je voditelj Slavonskog dućana Milan Rosić.