IZLET NA POLUOTOK

Staza svetog Šimuna: Šetnica s pogledima od milijun dolara jedna je od najatraktivnijih u Istri

U mjestu Gračišće pored Pazina kreće staza duga desetak kilometara, prikladna i za obitelji s djecom i one s nešto slabijom kondicijom
Na ovom području obitavaju i brojne zaštićene vrste: kukac jelenjak, daždevnjak veliki vodenjak...
 Privatna Arhiva/Barbara Ban

Kako provesti dan u prirodi, ne se previše umoriti, a doći kući puni dojmova? I naravno, nakon toga se počastiti dobrim ručkom ili večerom u jednoj od lokalnih konoba. I to u Istri. Odličan izbor je kružna staza - Staza svetog Šimuna ili staza broj 701 koja je znana po slapu Sopot u središnjoj Istri nedaleko od Pazina. Jedna je od najatraktivnijih u Istri, dugačka je 10-ak kilometara i nije zahtjevna ni za one s nešto slabijom kondicijom. Odlična je i za obitelji s djecom. Trebat će vam oko tri, četiri sata da je prođete u laganom tempu s puno zaustavljanja i uživanja u čarobnoj prirodi.

Početak staze je u mjestu Gračišće kraj Pazina, a na ulazu je postavljena ploča s opisom rute i atrakcija na njoj tako da ne možete pogriješiti u odluci kuda krenuti. Prije polaska možete kratko obići i taj zanimljivi gradić na brežuljku s pogledom na okolicu i Učku, ali i kotlinu kroz koju prolazi staza s puno iznenađenja i lijepih fototrenutaka.
Dojmljiv pogled počinje čim se počnete spuštati u dolinu podno Gračišća pa uvijek uz sebe imajte fotoaparat. Već na samom početku staze naići ćete na urušenu crkvicu Svetog Šimuna po kojoj je staza i dobila ime. Zidine crkve iz 14. stoljeća idealna su kulisa za fotografiranje pitoreskne okolice. Kako ste još na brežuljku, a opet nešto niže od Gračišća, iz ove točke odličan je pogled na dolinu, ali i gradić na brežuljku.

image
Na početku staze naići ćete na urušenu crkvicu Svetog Šimuna po kojoj je staza i dobila ime
Privatna Arhiva/Barbara Ban

Nakon crkvice nastavlja se spuštanje po makadamskom putu. Ovdje morate biti jako oprezni, a gojzerice su obavezne, jer je staza izbrazdana bujicama vode. Lijepi prizori, što vegetacije, što pejzaža, prate nas na svakom koraku. Ipak je riječ o posebnom krajoliku koji je početkom 70-ih godina proglašen zaštićenim. Podloga su lapor i vapnenac. U zajedničkom suživotu stvaraju zanimljiv reljef koji se stalno mijenja. I to cijelo vrijeme dok smo na stazi. Najstrmiji dio rute završava u selu Žlepčari.
Malo je to selo sa samo nekoliko kuća kroz koje prolazi Tupaljski potok, jedan od pritoka rijeke Raše koji izvire nedaleko od Gračića. Preko njega sagrađen je kameni most koji može poslužiti kao klupica za lagani odmor uz sendvič ili kavu. Uz žubor vode vrijeme je za opuštanje. Mir, tišina. Kakva meditacija! Nakon kratkog odmora slijedimo šum vode sve do glavne atrakcije na našem putu, i to kroz listopadne šume, maglovita polja i lišćem pokrivene seoske i šumske putove.

image
Duž staze nižu se prekrasni prirodni fenomeni, poput vodopada Sopot
Privatna Arhiva/Barbara Ban

U tom duhu prilično brzo dolazimo do Sopota. Ovaj je vodopad jedan od skrivenih tajni Istre koji morate podijeliti na Instagramu. Jako je fotogeničan zbog dramatičnosti litice s koje se voda strmoglavljuje u malo jezerce koje je ljeti tirkizne boje. Preko njega vodi most sagrađen u vrijeme Napoleona koji je nekad povezivao ova mala sela s obližnjim Pićnom, također gradićem na brežuljku koji stoji nasuprot Gračišća. Kakav prizor… Za one koji su prvi put na ovoj lokaciji, jamčim da će biti zadivljeni. Prošla sam cijelu Istru uzduž i poprijeko i Sopot me uistinu oduševio. Evo i njegova kratkog opisa - moćni, čarobni, fascinantan, usamljen, neotkriven. Sopot je visok 24,5 metra, a preko Napoleonova mosta možete se spustiti do jezerca. Do njega vidi uski šumski put s nekoliko stajanja i vidikovaca.

image
Vodopad Sopot jedna je od skrivenih tajni Istre, a nalazi se u okolici Pazina
Privatna Arhiva/Barbara Ban

Na najstrmijim mjestima postavljene su špage uz pomoću kojih možete doći točno ispod vodopada koji tvori malo jezerce. Na ovom području obitavaju i mnogobrojne zaštićene vrste, kao što su kukac jelenjak ili daždevnjak veliki vodenjak. Dok se spuštate do dna, naići ćete i na vidikovac božice Mekoš. Riječ je o Perunovoj supruzi koja je bila božica plodnosti i zaštitnica žena u slavenskoj mitologiji. Jezerce je idealno stanište za bujnu vegetaciju pa ovaj dio podsjeća na neke tropske i prašumske motive.
Inače, do Sopota možete doći i automobilom i to spuštajući se do sela Floričići i Lovrići. No, ipak su dojmovi drukčiji dok šećete stazom i iščekujete slap na svakom koraku. Staza nakon Sopota vodi baš kroz ta mala sela i skreće ponovno prema Gračišću. Tu prestaje bijeli makadamski i šumski put i priključujemo se na asfalt. No, staza je ugodna jer prometa gotovo nema. Ponovno slijedi uspon s ponekom ravnom dionicom.

image
Ovaj je krajolik početkom 70-ih godina proglašen zaštićenim

Tiha seoca ostaju za vama. Nemojte se iznenaditi ako vam se u nekom trenutku u društvu pojavi i neka domaća životinja, poput magarca. Taman za predah, malo ga pomazite i krenete dalje do malog lokalnog groblja na brdu, koje je opasano zidom, a u sredini je mala crkva Svetog Stjepana sa simpatičnim zvonikom koji bdije nad tom zaštićenom kotlinom. No, mi želimo dalje do još jedne zanimljive crkvice u prirodi - crkvice Svete Marije Magdalene. Tipična je to sakralna građevina iz 15. stoljeća sagrađena na brežuljku s kojeg puca pogled na Gračišće, ali i obližnji Gologorički Dol.

image
Trebat će vam oko tri, četiri sata da prođete cijelu stazu laganim tempom

Da biste došli do brda, morate nakratko napustiti asfalt i pratiti markaciju staze koja vas točno vodi do svih zanimljivih točaka na stazi. Ovdje se možete upisati i u knjižicu koja stoji na prozoru crkvice. Sveta Marija Magdalena je i zadnja postaja prije dolaska u Gračišće. Još se kratko vrijeme krećemo po asfaltu, a onda nadomak gradića skrećemo na makadam. Za desetak minuta ste opet na ulazu u Gračišće, mjesto koje je posebno poznato po svojoj vinskoj fešti. Naime, ovdje se svakog Uskrsnog ponedjeljka već godinama održava Smotra vina središnje Istre i okuplja tisuće vinoljubaca. Tko želi nešto prigristi, u centru je i dobro poznata konoba Marino s istarskim specijalitetima, kao što su istarska maneštra, fuži i pljukanci s domaćim šugom, a u zimskim mjesecima nezaobilazne kobasice i ombolo. Tko pak želi kušati lokalna vina, odmah u blizini su i tri vinska podruma - Bažon, Putinja i Domaine Koquelicot.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. ožujak 2024 10:08